Jedno od najčešćih pitanja koje me žene pitaju je; kada sam nakon poroda krenula s vježbanjem?
Koliko god bili lijepi i pamtimo ih cijeli naš život, trudnoća i
porod, za svaku su ženu stresni. Ne možete biti dovoljno spremni
ni pripremljeni jer se uvijek nađe neka nepredvidiva situacija.
Nova i nepoznata. Tu se znaju dogoditi i greške, i to je u redu,
a sve dok srcem radimo, radimo dobro. Žena se cijelim svojim
bićem i postojanjem brine o malom čovjeku, a sebe postavlja na
zadnje mjesto. Nesebično, ne tražeći ništa za uzvrat. Pa zar nije
to najveća ljubav na svijetu? Naravno da je…
Ja, kao stara prvorotka, krajem tridesetih maštala sam o
predivnom prirodnom porodu, a dogodilo se sasvim suprotno. Rodila
sam carskim rezom. Na svijet dođe čovjek o kojem se brineš 24
sata, a ti tek dolaziš iz operacijske sale. Ne možeš normalno
sjesti, bole te rebra, rana, sve! Ali, ne boli te ništa. Ne jedeš
danima, a nisi ni gladna. Mi majke smo čudo. Nisam to znala do
trenutka kada nisam rodila, sjećam se kako sam zvala sestru i
plačući joj rekla –moramo mamu obožavati do kraja života. Ona je
naš heroj.
Osim mami, zahvalna sam i samoj sebi. Usprkos teškoj trudnoći,
komplikacijama i povremenom krvarenju na početku, vježbala sam
cijelu trudnoću, uz dozvolu moje predivne ginekologinje u koju
sam imala potpuno povjerenje. Patricia je znala sve, znala je
čime se bavim i kakav je moj život, a to je važno. Da vas u
startu vodi netko kome vjerujete i tko se brine o vama.
Rodila sam u 42.tt dečka teškog 4480 i dugog 52cm. Poprilično
velika beba, a s obzirom na to da sam dobila samo 10 kilograma
tijekom cijele trudnoće. Dizala sam od prvog dana bebu bez
problema, oporavila se bez dodatnih komplikacija i osjećala se
dobro. Nakon babinja, a to je prvih šest tjedana nakon poroda
otišli smo na Šoltu gdje smo bili tri puna tjedna.
Uživala sam u šetnjama i upoznavanju mojeg malog čovjeka jer sam
od poroda imala plan da kada se vratim s mora krećem u vježbanje.
Tako je i bilo, samo dva i pol mjeseca od poroda otišla sam
trčati i odradila 5 kilometara bez problema. Tjedan dana nakon
početka trčanja krenula sam s vježbama u svojoj dvorani. Prvi
marinci i sklekovi ostat će mi u pamćenju zauvijek.
Bilo mi je teško, ali nisam odustajala. Osim vježbama snage,
posvetila sam se i rehabilitacijskim vježbama za dijastazu i
core. Posebnu pažnju dala sam disanju i vježbama razgibavanja
koje sam snimila i za vas. Ne preporučujem samostalno vježbanje,
uvijek sam za to da potražite pomoć trenera.
Sretna sam što nemam bolove u području kralježnice, zdjelice i
nogu, a to mogu zahvaliti samo i isključivo vježbanju i mojoj
upornosti. Nije uvijek lako, nije uvijek idealno, puno je uspona
i padova, to je tako, to je život. Nemojte čekati bolje vrijeme,
sada je najbolje vrijeme.
Vježbe:
Duboko trbušno disanje
Rameni most za razvoj mišića zdjelice i nogu
Kratko podizanje trupa za razvoj trbušnih mišića
Krava mačka za istezanje mišića leđa i trbuha
Leđna ekstenzija za razvoj paravertebralnih (uz kralježnicu)
mišića