U silnoj želji da dobijemo dijete i bavimo se njime, kroz određeno vrijeme roditeljima splasne motivacija i izgube volju za razvijanjem odnosa roditelj-dijete
Roditeljstvo je proces od začeća djeteta pa sve do dvadesete
godine. Nije to nešto što radiš povremeno pa odustaneš i počinješ
očekivati da dijete treba razvijati odnos s tobom. Taj dio
odgovornosti je na roditelju.
Do sedme godine je važno da se roditelji što intenzivnije bave
djetetom te razvijaju odnos povjerenja i ljubavi zato što dijete
u to vrijeme uči i prihvaća apsolutno sve od vlastitih roditelja.
Od vas uči kakve partnerske odnose treba imati, kako se postaviti
u odnosu na druge, kroz vaše postavljanje granica uči postavljati
svoje, uči o kulturi ophođenja i poštovanju drugih, ali i to
emocijama također uči od vas.
Što znači, ako se vi osjećate tužnima a djetetu govorite da je
sve u redu, šaljete poruku da i ono treba skrivati svoje emocije
i da je to ispravan način življenja. Zato nema ničeg lošeg u tome
da poradite na vlastitoj iskrenosti i autentičnosti kako bi
dijete imalo priliku kopirati vas kao autoriteta.
Kako mnogi roditelji nisu svjesni svojih postupaka, kroz
zrcaljenje dječjeg ponašanja uočavaju svoje pogreške.
Nakon što dijete date sustavu da vam ga čuva, nadam se da ste
svjesni da ste time dali dijete i da vam ga odgajaju. Sustav nije
samo jedna osoba koja utječe na dijete kao što ste vi kao
roditelj, već je to osoba koja je unutar sustava autoritet, ali i
vršnjaci koji su iz svojih domova donijeli svoja obiteljska
ponašanja a možda se kose s vašima.
Ima roditelja koji nisu svjesni da je dijete do sedme godine
izuzetno prijemčljivo na lošija ponašanja nego na ona dobra i da
će zato naučiti u vrtiću svašta. Zato je moja topla preporuka ako
je ikako moguće da birate za svoje dijete u tom najranjivijem
dječjem periodu života jednu pouzdanu osobu koja ima sličnije
obiteljske vrijednosti vašima. Time biste izbjegli da dijete bude
onakvo kakvo vi ne želite i moći ćete imati veći utjecaj na ono
što želite da postane kada odraste.
Ako je iz sustava krenulo u školu gdje ulazi u fazu kada vršnjaci
postaju bitniji, onda ste već polako počeli gubiti odnos s
djetetom. Zato je važno da nastavite graditi povjerenje, da
razgovarate više, da imate neke zajedničke rituale, zajedničko
vrijeme te da se vi kao roditelji potrudite i gradite
odnos.
Nemojte očekivati od djeteta da će ono doći do vas jer će toga
biti sve manje. Onaj djetetu važni period u kojem vas je više
tražilo je sve do osme ili devete godine, a kasnije su im
vršnjaci više kul. No, to ne znači da se vi ne trebate potruditi
oko odnosa jer ćete izgubiti odnos s djetetom.
Nakon jedanaeste godine počinje pubertet i razvojna faza
odvajanja od roditelja u smislu da ne žele razmišljati poput vas
i veća im je fora biti što drugačiji od vas. Taj period je
odličan za dijete i treba mu. No, to nije razlog da se odvojite
od njega i ne nastavljate graditi odnos. Roditelji koji shvaćaju
da je pubertet djetetu prilika d razvije svoje mišljenje, ne
inzistiraju na tome da dijete razmišlja poput njih već uče dijete
svojim primjerom prihvaćati drugačije. Tako je veća šansa
da zadržite odnos.
Nakon puberteta dijete ulazi u razvojnu fazu adolescencije u
kojoj razvija svoje vrijednosti i uvjerenja koja mogu biti
drugačija od vaših ali i ne moraju. U toj fazi se mnoga djeca
okreću vlastitim roditeljima želeći od njih preuzeti vrijednosti
i uvjerenja jer su kroz roditeljski trud da razviju i zadrže
odnos s djetetom shvatili da ste na njihovoj strani iako ne
razmišljate isto.
Ovdje sam ukratko opisala razvojne faze djeteta čisto da shvatite
i uvidite koliko ste vi kao roditelji važniji djetetu za razvoj
ličnosti od njihovih vršnjaka. Iako možda vama izgleda drugačije
no veći utjecaj na razvoj osobnosti djeteta imate vi i to ne
svojim riječima već djelima i onome kako se ponašate i kako
tretirate dijete.
Roditelji koji odbace dijete i ne grade odnos, doista će izgubiti
odnos s djetetom jer će dijete naći neku drugu osobu od
povjerenja i to zato što je ona vjerovala u dijete, a vi niste.
Zato se držite toga.