U autorskom komentaru koji je prije nekoliko dana pod naslovom
‘Prvi put kao tragedija, drugi put kao farsa – Bogi Ivan
znova’ objavljen na ovom portalu, poznati hrvatski
glumac Marinko Prga analizirao je javni nastup i
retoriku Ivana Čehoka, zaključivši pritom kako
je isprazno glumatanje, lišeno elementarne samokritičnosti i
posve nespremno na bilo kakav oblik kritike uopće, imanentno
političkom biću varaždinskog gradonačelnika.
> KOMENTAR MARINKA PRGE Prvi put kao
tragedija, drugi put kao farsa – ‘Bogi Ivan znova’
U prilog toj tezi Prga navodi Čehokov govor na svečanosti
obilježavanja dvadeset i pete obljetnice osnivanja
‘Puma’ i nespretne reakcije nakon pojedinih
medijskih napisa o recentnom, dubioznom zapošljavanju ljudi s
njegove izborne liste.
Ubrzo potom, na fb stranici ‘Varaždinci za
Čehoka’, u jednoj vrlo pokvarenoj zamjeni teza, što je,
tvrde upućeni, i inače modus operandi ove mnogoljudne i nadasve
heterogene skupine koja se krije iza spomenute stranice, Prgin je
tekst podijeljen uz prigodan opis:
‘Nije dovoljno fufljati po predstavama nego se treba i
rugati, i to ne bilo čemu već proslavi godišnjice naših Puma!
Sramota. Označite u komentar koga poznajete od naših Puma.’
Samo oni vrlo zluradi mogli su u Prginu tekstu iščitati bilo
kakvo ruganje. Jednako tako, samo oni vrlo benevolentni mogli su
se hlebinski zapitati koji je pravi smisao poziva na tagiranje
ratnih veterana.
Na zadnjoj sjednici Gradskog vijeća SDP-ov vijećnik Neven
Bosilj upitao je gradonačelnika Čehoka misli li se
napokon ograditi od objava na Facebook stranici ‘Varaždinci za
Čehoka’.
> ‘Gradonačelniče, hoćete li se ograditi od
stranice Varaždinci za Čehoka?’
‘Ja vam nemam vremena čitati, ja vam ne čitam’, odgovorio je
gradonačelnik, ‘nisam shvatio ni o kome govorite, glumcu nekom,
nekog glumca ste spomenuli, tak da ne znam o kome je riječ, po
meni glumcima bi bilo mjesto u kazalištu.’
Drugim riječima, Marinko Prga trebao bi znati gdje mu je mjesto.
Riječ je o dobro poznatom klišeju koji se uz sitne preinake svako
malo pojavljuje u javnom diskursu još od tridesetih godina
prošlog vijeka. Zna se tko je prije osamdesetak godina morao
znati gdje mu je mjesto. Zna se tko je to isto morao znati prije
dvadeset i pet godina, a zna se, eto, i dan-danas.
Nije, naravno, problem u tome što Ivan Čehok ne čita. Niti je
problem to što ne zna tko je Marinko Prga.
Nije, na kraju krajeva, problem čak ni to što građanin Čehok
ulogu angažiranog intelektualca, koji kritički secira društvene i
političke pojavnosti, poistovjećuje s ulogom zaposlenika u
Arsenovu ministarstvu straha, kojemu je jedini
posao šutjeti i drhtati.
Problem je kada te uloge poistovjećuje i gradonačelnik Čehok,
dakle onaj čija bi odgovornost za izrečeno morala biti
proporcionalna nemalom društvenom utjecaju.
Problem je u tome što takav rezon, s jasno podijeljenim
društvenim ulogama, koji ni po čemu ne korespondira s tekovinama
modernih, pluralnih zajednica, nekritički prihvaća kompletno
varaždinsko Vijeće i dobar dio medija.
Jasno se to očitovalo u kroničnom nedostatku bilo kakve kritičke
reakcije na Čehokovu zaumnu tezu o tome gdje je kome mjesto.
Društvo u kojem su uloge jasno podijeljene, u kojemu svatko mora
znati gdje mu je mjesto, bilo da je riječ o mesarima,
autolimarima, intelektualcima ili umjetnicima, nekome bi se na
prvu loptu moglo učiniti veoma sretnim i uređenim.
Pogotovo onima koji nemaju vremena čitati.
U zbilji, takvo društvo zapravo pati od zastrašujućeg
demokratskog deficita. Zabrinjavajuće je ako gradonačelnik Čehok
u tome ne vidi nikakav problem.
