Pretjerana birokratiziranost i neposjedovanje sluha za građane
kumovale su još jednoj priglupoj odluci činovnika, koji su ovaj
put udarili na mala skijališta u našoj voljenoj Republici
Hrvatskoj.
Iako nam je standard prilično nizak, a po ekonomskim slobodama
nalazimo se malo iznad Burkine Faso, ispada da su jedan od
problema za takvo stanje vučnice malih skijališta, za koje je
grupa dibidusa odlučila donijeti još jednu listu neshvatljivih
propisa.
Meni je jasno da su plaće ‘junaka’ koji maltretiraju nas obične
dovoljno velike da si plate skijanje van granica napaćene nam
zemlje, no nije mi jasno nepostojanje onog malog elementarnog
stupnja ljudskosti koji bi trebali pokazati u ovakvim slučajevima
i dopustiti onima koji pune proračun, a nemaju vremena za
skijanje u Italiji, da se vesele snijegu.
Tako su popularni Jarki obitelji Harjač, koja se
velikim naporima, mukom i odricanjem trudi uljepšati nam boravak
u svojem OPG-u, bili primorani odustati od otvaranja svoje kratke
ali slatke snježne staze, na kojoj su mnogi od nas napravili
svoje prve skijaške korake.
Da stvar bude gora, nadležno ministarstvo i inspektorat najavili
su sazivanje sastanka svih vlasnika malih vučnica još početkom
prošle godine, no do njega nikad nije došlo.
Iako mala žičara posjeduje važeći atest, žmukleri iz državnih
službi odlučili su primjenjivati pravila za velika skijališta, pa
se tako od njih očekuje da ispoštuju pravila koja nemaju nikakve
veze s običnim malim vučnicama, gdje se radi o žici koja vuče
skijaše i nema većih opasnosti, jer ovaj vid djelovanja ne
uključuje velike visine.
Skijalište će ipak postati sanjkalište pa će oni najmlađi moći
uživati u blagodatima zime, a nama starijima koji već dugo čekamo
da se spustimo po lokalnim bregima ostaje da radimo i punimo
proračun onima koji su sami sebi postali svrha i nemaju baš neku
namjeru olakšati nam život.
