Kako nastaje svibanjska panika? Krenimo redom. Počnimo s famoznim pokretačem takozvanog bulimijskog učenja (sistem natrpaj pa vrati) – vremenikom pisanih provjera.
U škole je uveden niz novina pod izlikom da se učenicima olakša školovanje, da ih se potakne na učenje, na rad i kreativnost, savjesnost, spoznaju o važnosti znanja, blablabla truć truć. Ukinuto je zaključivanje ocjena na polugodištu. Uveden je vremenik pisanih provjera.
E, a baš taj famozni Vremenik su učitelji obvezni napisati i objaviti na početku školske godine, a škole ga zakvačiti na svoje web stranice i vidljiv je u e–imeniku. Uglavnom, širu javnost treba upoznati s vremenikom ko da se radi o novoj Severininoj ljubavi. Urbi et orbi!
Muke po vremeniku
Zahvaljujući zakonu, učitelji postaju ozbiljna konkurencija vidovitom Milanu, babi Vangi pa čak i samom Nostradamusu, jer već u prvoj polovici rujna moraju znati da će učenici biti spremni točno određenog datuma za provjeru iz točno određenog gradiva.
Naravno, moraju predvidjeti i elementarne nepogode, bolesti koje desetkuju razrede, nenajavljene posjete, gostovanja, izlaske iz škole i slično i dozvoliti si eventualno odstupanje od planiranog vremenika za pomno opravdana dva do tri dana.
Između ispita – anoreksija
Situacija: učenici nisu dovoljno svladali predviđeno gradivo i učiteljska je procjena da još treba ponavljati. Ali ne! U vremeniku piše da je danas ispit. Vidio tata! Vidjela mama! Vidjelo pola susjedstva da je danas ispit. I tko strada? Učitelj! Ako odgodi ispit – nije dobro. Treba obrazložiti odgodu kao da obrazlaže pronevjerene milijune iz državne blagajne. Ako ne odgodi ispit – opet nije dobro, jer će se nakupiti jedinica i loših ocjena.
Uz pomoć vremenika učenici mogu mirno odmarati od ispita do ispita. Čemu učiti između ispita? Lijepo piše: treći ispit znanja, Hrvatski narodni preporod, 15.studenoga! Ima se vremena. Dan–dva pred zadani datum, eventualno knjiga u ruke, (m)učenje cjelonoćno, naštrebano gradivo i to je to.
Bulimijsko učenje. Natrpavanje glave informacijama, koje će se nakon ispita povratiti, izbaciti iz memorije. Puf. Isparilo. Ionako sijedi novi ispit, novo gradivo, novi bulimični ispad. A između dva najavljena ispita – anoreksija.Totalna apstinencija od knjige. Resetiranje memorije.
Kolekcionarstvo
Učenici su pretvoreni u sakupljače ocjena. Postali su kao oni koji čekaju mjesečeve mijene da bi taj dan držali dijetu i uzdaju se u uspjeh i dva broja manji konfekcijski broj. E ne ide to tako. Rezultat je ipak na kraju – svibanjska panika.
Nema zaključivanja ocjena na polugodištu. Razlog više za opuštanje. Laganini plovidbu školskom godinom. Uzalud su vapaji učitelja da nema vremena za ispravljanjem loših ocjena. Zaboga, tko još u listopadu razmišlja o prosjeku u lipnju?
Uz ocjene na polugodištu, još je i bilo neke šanse popraviti prosjek u drugom poluvremenu, ali sad e – imenik neumoljivo izbacuje prosjek cijele godine. I tako se gradi svibanjska panika.
Čemu zapravo služe ocjene?
Ocjene inače služe učiteljicama da maltretiraju djecu. Da dižu živac roditeljima. Molim lijepo, kakav je to način da učiteljica ne prizna odgovor u provjeri iz prirode i društva ako je on sadržajno točan, ali pravopisno ne da boli glava nego izaziva lagane vriskove – zbog malog poĆetnog slova nečijeg imena, pogrIJEšno napisane skupine ije i je, prolIJEČa i slično?
Mislim stvarno. Ako je provjera iz prirode i društva, može biti i na kineskom, važno da je odgovor sadržajno točan. I tko je kriv za lošu ocjenu? Pa učiteljica, naravno.
Gordana Foder
(Slijedi: Izlet, kako to zabavno zvuči!)
