Roditelji bi napokon trebali shvatiti da smo svi na istoj strani, da učitelji nisu neprijatelji niti njima niti njihovoj djeci, da je učiteljima cilj da djeca nauče. Ne zbog sebe, nego zbog njih samih.
Nedavno je ministrica znanosti i obrazovanja najavila i izjavila
kako bi trebalo zatvoriti sve škole s manje od 150 učenika, kako
treba ‘okrupniti’ razrede jer kao ‘nije normalno’ da u razredu
bude prosječno 17 učenika kao što ih je sada. Još je izjavila da
je idealna škola ona s 500 učenika gdje je barem po 25 učenika u
razredu. Pa da.
Posljedice okrupnjivanja
Pita li se tko što će se dogoditi ako se ukinu male područne
škole i naprave veliki razredi s puno učenika? Prvo, nastat će
veliki tehnološki viškovi. Mnogo će učitelja direktno na Zavod za
zapošljavanje, a oni koji ionako čekaju neko stalno radno mjesto
i vise godinama po zamjenama, moći će stalan posao samo sanjati.
Drugo, učenici će naglo postati putnici, a zna se kakve su nam
autobusne i željezničke linije od zabačenih sela do većih mjesta.
Trošit će tako malena djeca po cijele dane samo na putovanje do
škole i natrag kućama.
Treće, pita li se itko kako je raditi u razredu sa sedamnaest, a
kako u razredu s dvadeset i pet učenika? Tri krucijalna
pitanja, a nikoga briga.
Umjesto da se teži što manjem broju učenika u razrednom odjelu
kako bi djeca dobila kvalitetniju nastavu i individualan pristup,
trpati preko 25 učenika u razrede je korak, ma što korak, deset
koraka unatrag. Jest da sada imamo male razredne odjele zbog
nedostatka djece, ali cilj bi trebao biti više razrednih odjela s
malim brojem učenika u razredu.
Ako se toliko naše školstvo uspoređuje s nekim europskim školama
i pedagoškim standardima u Europi, zašto se zaobilazi činjenica
da u europskim školama ima u razredima mali broj djece? Što ćemo,
birati iz europskih pedagoških standarda samo ono što nam se čini
zgodno i simpatično? Ili kopiraj sve ili nemoj ništa.
Ideja o ukidanju malih škola nikako nije dobra i naišla je na
veliko nezadovoljstvo svih prosvjetara, poglavito onih zaposlenih
u osnovnim školama, a da o područnim školama i ne govorimo. Kako
je većina tih malih škola u Slavoniji, ukidanje malih škola samo
bi doprinijelo popunjavanju liste nezaposlenih u Slavoniji, liste
koja je ionako sve veća i veća.
Ali! Nekoliko dana kasnije ministrica je opet dala izjavu, ali
ovaj put je izjavila da nije izjavila da će ukidati škole, već
ravnatelje malih škola i tajnike. Pa sad ti pohvataj što je
pjesnik rekao i što je htio reći. Vrijeme će pokazati.
Treba li najavljivati kratke provjere znanja?
Svi znamo da već nekoliko godina unatrag prosvjetari moraju biti
vidoviti na početku školske godine i do kraja rujna napisati
famozan Vremenik pisanih provjera, dakle moraju unaprijed
najaviti kad će se koja provjera i iz kojih nastavnih sadržaja
odrađivati tijekom nastavne godine. Tada si roditelji ispišu te
‘značajne’ datume kada će biti pisana provjera i učenici uče
isključivo koncentrirani na taj datum (o tom bulimičkom učenju,
kampanjskom štrebanju, već je nekoliko puta bilo riječi u
kolumni).
U Pravilniku o načinima, postupcima i elementima vrednovanja
učenika u osnovnoj i srednjoj školi (skraćeno: Pravilniku o
ocjenjivanju) piše da učenik smije biti usmeno ispitan svaki dan,
bilo koji dan, bez prethodne najave.
E sad, u čemu je nastao problem? Problem je nastao u tome što
neki učitelji smatraju da im je lakše pratiti napredak učenika
ako pišu kratke provjere znanja, one desetminutne provjerice, od
svega nekoliko kratkih pitanja na početku nastavnog sata, a čiju
ocjenu zapisuju u bilješke, a ne u rubriku za ocjene.
Problem je nastao u tome što se te kratke provjere znanja moraju
pet dana unaprijed (prema Pravilniku) najaviti u Vremeniku.
Ukoliko škola ima e-dnevnik onda i nije neki problem upisati
naknadno u Vremenik tu kratku provjeru, ali ako se u školi
koriste stari, papirni dnevnici, a Vremenik je davno isprintan i
obješen na neko vidljivo mjesto po zakonu i propisima, onda je to
malo teže izvesti.
Roditelji, kakvi već jesu, nabace prijavu inspekciji ako je
pisana takva kratka provjera bez prethodne najave u e-dnevniku.
Nije roditeljima ništa problem prijaviti. Prijave oni i ako
učitelj napiše djetetu u e-imenik da nema zadaću. Što bi trebalo
napisati kad učenik nema zadaću? Možda: ‘molim te lijepo, ako ti
nije problem, napiši tu i tamo zadaću’? Ili?
Kratke provjere bi bilo dobro što češće pisati jer bi se tako
učenike bar na neki način natjeralo na učenje. I to bi trebale
biti nenajavljene kratke provjere. Ako učenik mora biti spreman
za usmeno ispitivanje svaki sat, može biti i spreman za kratku
pisanu provjeru. Od kad postoji Vremenik pisanih provjera učenici
uče kampanjski i bulimički – danas nauče za sutrašnji ispit i
nakon ispita sve ispovraćaju (zaborave).
Roditelji bi napokon trebali shvatiti da smo svi na istoj strani,
da učitelji nisu neprijatelji niti njima niti njihovoj djeci, da
je učiteljima cilj da djeca nauče. Ne zbog sebe, nego zbog njih
samih.
Možda. Jednog dana. Shvate.
Kič ili kreativnost?
Odavno je poznato da vjerski blagdani sa sobom nose neizostavan
kič na sve strane. Puno šljokica, mašnica, šarenila… Pa tako i
u preduskrsno vrijeme na sve strane s interneta iskaču obojana
jaja – pisanice, radovi učenika, neki maštoviti i kreativni ali i
oni turbo kičasti.
Sve je još i probavljivo dok se neke kolegice ne krenu po fejsu
hvaliti kič uradcima svojih učenika, vođenih naravno njihovom
rukom. Tako se mogu vidjeti kaširana jaja uvaljana u šećer
(hrana, pobogu!) tako da svjetlucaju pa zatim obojana temperama.
Nađu se tu i pisanice ukrašene šljokicama i svjetlećim ukrasima,
jaja ukrašena drugom hranom (a dobro se zna, majku mu, zna se da
hrana nije likovno-tehničko sredstvo i da ne spada u likovnu
umjetnost) i svašta nešto još.
Nađe se i zaista kvalitetnih likovnih radova na temu Uskrsa,
odličnih crtačkih tekstura, fantastičnih kolorističkih rješenja,
ali na žalost, u manjini. Kao da kič preuzme ljude u
predblagdansko vrijeme. Kao da netko odjednom krpom izbriše sve
što su kolegice na metodici likovne kulture učile. Odjednom
nastane natjecanje tko će izraditi neobičniju i kičastiju
pisanicu.
A sve može biti tako jednostavno i lijepo.