PIŠE: GORDANA FODER

Učiteljica – idealna bračna družica

Zna se da su prosvjetari izuzetno empatična bića, puna strpljenja i ljubavi prema svima. Ali, nitko se još nije pozabavio time kako je lijepo imati za bračnog druga baš učiteljicu ili nastavnicu.

Nedavno je na internetu (konkretno: zivotistil.rtl.hr)
objavljeno: ‘Zašto su najsretniji ljudi koji su u braku s
nastavnicima ili učiteljima?’. Zna se da su prosvjetari izuzetno
empatična bića, puna strpljenja i ljubavi prema svima. Ali, nitko
se još nije pozabavio time kako je lijepo imati za bračnog druga
baš učiteljicu ili nastavnicu. Ili nastavnika. (Iako su u debeloj
manjini, misli se i na muške kolege, naravno. Za njih vrijedi sve
što vrijedi i za žensku prosvjetarsku populaciju).

Zašto su prosvjetari idealni bračni drugovi?

U članku se kaže: ‘Dobri učitelji su poznati po tome da su
ljubazni, pouzdani i sposobni upravljati s bilo čime u životu.’
Naravno da su učitelji ljubazni. Naučeni su biti ljubazni i prema
svojim učenicima, i prema njihovim roditeljima i prema drugim
kolegama. Kako se pred njih na poslu postavljaju raznovrsni
zadatci, osposobljeni su upravljati bilo čime u životu bez
ikakvog problema.

U braku s prosvjetarom nećete imati problema s komunikacijom jer
su oni prvenstveno dobri slušatelji. Piše da su učitelji ‘dobri
slušatelji koji odvajaju vrijeme za razvijanje povjerenja u svoje
učenike i rade na stvaranju sigurnog i pozitivnog okruženja.’
Stoga, kad partneru  prosvjetaru krenete pričati o svojim
problemima, on će vas strpljivo saslušati i nastojati zajedno s
vama te probleme riješiti.

Nastavnici su odgovorni i dobro organizirani. ‘Organiziranje
nastave i velikog broja učenika njihov je dnevni zadatak’, kaže
se u tekstu. Nema stihije kod prosvjetara. Sve je dobro
isplanirano i organizirano, kako na poslu tako i u privatnom
životu. Nema neugodnih iznenađenja u suživotu s njima. Kako
planiraju nastavni proces i svoj rad, tako će i isplanirati
privatni život.

Prosvjetari ‘odgajaju djecu da budu odgovorni mladi ljudi koji će
biti puni ideja. Imati partnera koji može nositi takvu
odgovornost pravi je blagoslov. Nastavnici su strpljivi, brižni i
ljubazni.’ Sve navedeno u tekstu stoji. Svatko tko poznaje kojeg
učitelja ili nastavnika može se uvjeriti koliko strpljenja oni
imaju, a ukoliko žive s kojim, na svakom je koraku vidljivo
koliko su brižni i prema svojoj obitelji, ali i prema rodbini i
prijateljima. Uvijek prvo misle na druge, a tek zatim na sebe.
Ljubaznost je pak nastavnicima drugo ime. Možete po njima lupati
i tuči i biti bezobrazni, oni će i dalje biti prema vama
ljubazni.

Prosvjetari su na poslu naučeni djeci praštati i opravdavati kad
pogriješe pa to prenose i u svoj privatni  život. Pa tako i
svojoj okolini praštaju pogreške i ljubazno ih upućuju na
ispravak istih bez ljutnje, vike i drame. Prosvjetari se mogu
nositi gotovo sa svakom situacijom u kojoj se nađu.

U članku dalje stoji: ‘Brak je zanimljiva zajednica u kojoj je
potrebno žongliranje i imati partnera koji može pomoći u
rješavanju problema jako je važno.’ Eto zašto su prosvjetari
idealni partneri. Oni su kao mačke, uvijek se dočekaju na sve
četiri, snalaze se u svakoj situaciji zato što su na poslu
naučeni da sve i svašta moraju rješavati. Kako se na poslu
suočavaju s različitim problemima, tako se snalaze i u
svakodnevnom životu.

Sljedeća je kvaliteta prosvjetara ta da oni znaju komunicirati.
Ta vještina je korisna i poželjna  u zajednici zato što
sposobnost komuniciranja na produktivan način naveliko može
olakšati rješavanje sukoba i izgraditi jače i zdravije
partnerstvo. Prosvjetari su naučeni komunicirati na asertivan,
pristojan i uljuđen način, nema kod njih vrijeđanja i psovanja
partnera, kao ni histeriziranja i dramljenja.

Nastavnici su i predani  i strastveni. Da nisu takvi ne bi
mogli savjesno i kvalitetno obavljati svoj zahtijevan posao. Tu
strast i predanost prenose i u svoje veze i odnos prema partneru
te tako mogu stvoriti snažan i čvrst odnos sa svojim partnerom.

I što reći? Prosvjetari ispadaju najidealniji partneri budući da
imaju svakojake  navedene kvalitete. Zato, sretnici su oni
koji kod kuće već imaju nekog prosvjetara, a oni koji nemaju neka
brzo krenu u potragu za svojom boljom polovicom, po mogućnosti da
je iz prosvjetnih krugova. Sigurno neće pogriješiti.

Priredbe i priredbice

Od kad je škole postoje razne priredbe u izvođenju učenika. Škole
imaju kojekakve grupe izvannastavnih aktivnosti: recitatore,
dramske grupe, zbor, sviračke sekcije i slično. I svi se oni
pripremaju za neku završnu priredbu, najčešće uz Dan škole koji
je, opet najčešće, baš na kraju nastavne godine.

Nekada su priredbe bile po sistemu lazanja: konferansa, pa red
pjesme, pa konferansa pa red recitacije, opet konferansa pa red
dramske igre i onda opet iz početka. Danas je sve to nekako
modernije, sistem lazanja se još nazire, ali bez pretjerane
konferanse i  blablakanja. I  dalje se na priredbama
izmjenjuju pjesma i recitacija, ali nekako je sve ležernije,
modernije.

Neki rade Talent programe, u kojima se kao natječu učenici koji
imaju neki talent, bilo za pjevanje, sviranje, recitiranje. Pa se
napravi nekakva komisija koja ocjenjuje nastupe  ili se
glasuje masovno za pobjednika.

Drugi rade nešto neobičnije varijante pa, zezajući se, naprave
Antitalent program, u kojem ipak ima sistema lazanja:
redovi  pjevanja, sviranja i recitiranja, ali sve je
ukomponirano u glumu.

Koji god oblik lazanja da se uzme, jedno je sigurno: učenici su
se svojski trudili da uvježbaju program i samom tom
činjenicom  program je dobar i vrijedi.

Ipak, nađe se i onih, dežurnih kritizera koji će prijezirno
odmahivati glavom na svaki oblik dječje prezentacije, ne uzevši u
obzir da je sve trebalo mjesecima uvježbavati i svladati tremu,
najčešće uz komentar kako je ‘nekada bilo bolje’.

Uvijek su učenici trošili puno vremena kako bi stvorili nekakav
program za priredbu. Priredbu osmišljavaju učitelji kojima nije
lako svake godine smisliti nešto novo i drugačije. Sve to treba
uzeti u obzir kod kritiziranja, a najmanje što se može učiniti je
da se na priredbu barem dođe u publiku i da se na taj način
učenici podrže, kao i oni koji su uložili silan trud i rad da
priredba uopće nastane. A ne da djeca pjevaju, sviraju i plešu
pred praznim gledalištem. Dječji trud i rad treba nagraditi.
Barem aplauzom.

Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@varazdinski.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije