U govoru zahvale svojom pošalicom Mrzljak je ukrao šou i predsjedniku Gradskog vijeća Damiru Habijanu i gradonačelniku Ivanu Čehoku. Valja, barem u ovih nekoliko redaka, ispraviti tu nepravdu.
U rukama anđela
Monsinjor Josip Mrzljak, donedavni varaždinski
biskup, bio je glavna zvijezda svečane sjednice Gradskog vijeća
održane ovoga petka u povodu obilježavanja Dana grada Varaždina.
Ne samo da je dobio najveće priznanje među ovogodišnjim
laureatima – titulu počasnog građanina – već je i u govoru
zahvale svojom pošalicom ukrao šou i predsjedniku Gradskog vijeća
Damiru Habijanu i samome gradonačelniku
Ivanu Čehoku.
> SVEČANA SJEDNICA GRADSKOG
VIJEĆA Mrzljak: ‘Zamolio bih svetog Nikolu da iznese smeće iz
Varaždina’
Valja, barem u ovih nekoliko redaka, ispraviti tu nepravdu.
Varaždin, naime, na izmaku 2019. godine još uvijek rješava cijeli
niz dubioza starih i više od jednog desetljeća. Primjerice, da
suvremene tehnologije nisu gotovo posve iz upotrebe istisnule
poštanske razglednice, motiv bijelog brda koje se nalazi na ulazu
u grad sasvim sigurno zaslužio bi biti, sukladno svome značaju,
rame uz rame s ostalim gradskim simbolima – bijelim pročeljem
Staroga grada i bijelom fasadom Gradske vijećnice.
U toj bjelini koja krasi najprepoznatljivije gradske simbole kao
da ima i neke dublje simbolike. Nije to ni tako neobično, ako se
prisjetimo da se Varaždin voli nazivati i gradom anđela.
Naposljetku, i sama gradska himna naslovljena je ‘U
rukama anđela’.
No čini se da ti anđeli koji čuvaju Varaždin imaju više nego
dobar smisao za humor.
Stihove za navedenu pjesmu, naime, napisao je pjesnik
Ivan Čehok, osoba opterećena nizom korupcijskih
afera i protiv koje se vode tri kaznena postupka (nijedan od njih
zbog pjesništva, već tek zbog toga da bi kao gradonačelnik
pogodavao lokalnim gospodarskim moćnicima).
Ispisujući stih ‘dok spava moj grad u rukama anđela’ pjesnik kao
da je – ne možemo se oteti tome dojmu – pomalo predoslovno
shvatio tu posvojnu zamjenicu ‘moj’.
Budimo pritom skroz pošteni pa recimo da se u pjesmi pojavljuje
isti stih sa sintagmom ‘naš grad’. No tko smo to ‘mi’ o kojima
zbori pjesnik, s pravom se možemo pitati nakon 12 godina
vladavine Ivana Čehoka ovim gradom.
Bijele bale smeća nagomilane na hrpu i dalje su, dakle, tu u
Brezju. Ima ih, prema službenim podacima, 95.000
tona. A rješenje se ne nazire. Stoga, kad je već čovjek nemoćan
pred problemom koji ga tišti, nije neobično da se utječe nekoj
višoj sili.
Sasvim u skladu sa svojim poslanjem, bivši biskup kao da je
shvatio da se taj složeni problem može riješiti tek svojevrsnom
božanskom intervencijom. I pritom nije mislio na Ivana Čehoka. U
pomoć je ipak pozvao sveca zaštitnika Grada.
– Kako sveti Nikola ima svoj koš u koji stavlja
darove, kada bi ga ispraznio, zamolio bih ga da, kad već ima
prazan koš, neka ponese ovo smeće iz Varaždina i odnese ga nekamo
– poručio je Mrzljak.
Iako je to bila šala, čini se dosad najkonkretnijim prijedlogom
rješenja ovoga problema.
U rukama Vrhovnog suda
Da nam je pravosuđe sporo i neefikasno, ukratko – nikakvo, a
istovremeno prožeto korupcijom na svim razinama, nije neka
vijest.
Osam je godina prošlo od prvog uhićenja Ivana
Čehoka pod optužbama za cijeli niz koruptivnih djela.
Danas, na izmaku 2019., sud je u dva kaznena postupka uspio
iznjedriti tek dvije nepravomoćne presude, a treći postupak još
je na početku.
Što o svemu misli Vrhovni sud, koji bi trebao
donijeti konačni pravorijek, čuli smo proteklih dana. Gotovo
devet mjeseci nakon što su predane žalbe na presudu
Županijskog suda u Zagrebu, dobili smo obavijest
iz kojeg se tek može iščitati da ovaj slučaj nije prioritet.
Razlog? Ne radi se o hitnom predmetu, jer okrivljenici ne čekaju
pravomoćnu presudu u pritvoru.
Naravno, sasvim je logično da je brzina donošenja rješenja
prioritetna u slučajevima kada netko konačni pravorijek čeka
lišen slobode.
Ivan Čehok, nepravomoćno osuđen na dvije godine
zatvora, i Davor Patafta, nepravomoćno osuđen na
godinu i osam mjeseci zatvora, nisu u toj situaciji. Oni
pravorijek čekaju na poziciji gradonačelnika i gradskog
vijećnika.
VIS-ov kutak
Neke gradske tvrtke, javne ili privatne, iz tjedna u tjedan u
žiži su interesa javnosti. Pomalo je to nepravedno prema ostalim
gospodarskim subjektima koji također zaslužuju svojih pet minuta
slave, ali neke se tvrtke baš guraju pod svjetla reflektora.
Tako tvrtku VIS Promotex još uvijek muči prilog
RTL-ove Potrage o radnicima pristiglima iz
Nepala. Oni su, prema iznijetom u emisiji, bili
ucijenjeni prilikom potpisivanja aneksa ugovora o smanjenju
plaće.
Prošli puta iz poduzeća su reagirali izjavom za medije u kojem se
dio Nepalaca ispričava zbog toga što su izašli pred novinare i da
je zapravo u poduzeću sve na svome mjestu. Gotovo bi se moglo
reći da im nikad u životu bolje nije bilo.
> NEPALCI SE ISPRIČALI ‘Pogriješili
smo, ovo je odlična kompanija i svi su prijateljski
nastrojeni’
Proteklih dana ponovno je stiglo priopćenje. Ovoga puta direktor
Marijo Bucina obavještava javnost da inspekcija
rada nije pronašla nikakve nepravilnosti ‘iz radnopravnog statusa
rada zaposlenika iz Nepala’.
> VIS I NEPALCI ‘Inspekcija rada
utvrdila da nije bilo pogrešnog postupanja prema
radnicima’
Povratno smo postavili nekoliko pitanja upravi VIS Promotexa,
među kojima je bio i zahtjev iliti molba, kakogod, da nam dostave
cjeloviti zapisnik inspekcije.
Do danas nikakav odgovor nismo zaprimili, tako da ne znamo što
sve piše u nalazu nadzornih tijela.
Valja biti posve pošten pa reći da tvrtka nije dužna skočiti isti
tren kad novinari kažu ‘hop’. I to bismo mogli u potpunosti
razumjeti kada ne bismo bili ljubomorni na kolege iz
Regionalnog tjednika koji su uspjeli pribaviti
cijeli inspekcijski nalaz. To su vrlo precizno izrekli navodeći
citate iz zapisnika završavajući ih ovako: ‘…piše u zapisniku
koji je u posjedu Regionalnog tjednika’.
Kako li su kolege iz Regionalnog tjednika došli u posjed
zapisnika? Da vidimo možda tek jedan mogući scenarij…
Vlasnik tvrtke Regionalni tjednik je tvrtka
Arto, a vlasnik tvrtke Arto je tvrtka
2R iz Austrije. Suvlasnici tvrtke 2R su
Bijanka Golub i Zdenko Patafta.
Riječ je najbližim članovima obitelji Davora
Patafte, sada gradskog vijećnika, poduzetnika i uskočkog
optuženika, a ranije samo poduzetnika i uskočkog optuženika.
Kakve to veze ima s VIS Promotexom? Pa, da vidimo možda tek jedan
mogući scenarij…
Vlasnici tvrtke VIS Promotex su Marijo
Bucina, Jasmina Tomić i tvrtka
VIS P&T Textile iz Austrije. Vlasnik tvrtke
VIS P&T Textile je Zdenko Patafta.
Kakve veze s tim ima Davor Patafta, sada gradski
vijećnik, poduzetnik i uskočki optuženik, a ranije samo
poduzetnik i uskočki optuženik? Pa očigledno je da nikakve.
U rukama HND-a
Prošloga tjedna u Varaždinu je boravio predsjednik
Hrvatskog novinarskog društva Hrvoje
Zovko sa suradnicima.
Razgovaralo se o mnoštvu tema, budući da je, kako je rečeno, HND
svjestan specifičnih problema lokalnih medija i u daleko većoj
mjeri nego dosad angažirat će se oko tih pitanja.
Na sastanku je, spomenimo jedan od primjera, ukazano i na položaj
novinara koji ne poštuju pravila struke, odnosno rade više
marketinške nego novinarske poslove. O tome će se uskoro
razgovarati i na tribini u organizaciji HND-a u Varaždinu.
Također, govorilo se i o tužbama i o prijetnjama tužbama.
– Znamo da su veliki problemi s lokalnim šerifima. Kolege trebaju
znati da u takvim situacijama mogu računati na pravnu i drugu
pomoć HND-a – poručio je Zovko.