Pa si nakon čitanja lektire svojim prvašićima mislim. Nema dobrog starog crtića Tom i Jerry na TV – u jer su u njemu kao preokrutne scene pune nasilja (tako sam barem čula). A Grimmove bajke nisu preokrutne?
Svojevremeno su se vodile velike polemike oko djela uvrštenih u
lektiru. Vrištalo se na naslove u kojima je kao bilo nekakvog
seksa, pornografije, čega li. Na udaru javnosti bili su tako
romani za srednje škole Zorana Ferića, navodno pedofilska i
pornografska literatura, iako, kad se romane pročita teško
se može steći dojam pornografije.
Moraš stvarno imati pokvarenu maštu i prljave strasti da izdvojiš
pornografske dijelove u romanima. No, najglasniji su u osuđivanju
tih djela bili ionako oni koji ih uopće nisu pročitali, kao i
uvijek je bila aktualna ona stara ‘što manje znaju to više
laju’.
Zatim se vrištalo na knjigu Silvije Šesto ‘Bum Tomica’. Opet su
oni najneupućeniji vadili i dijelili po bespućima interneta
dijelove iz romana i pobožno se zgražali nad njima kako je to
neprimjereno djeci. Bilo je još knjiga koje su skoro odletjele na
lomaču. A sirotog H. Pottera i danas određene strukture u
društvu (nećemo prstom pokazati na iste) proganjaju kao u slavno
doba inkvizicije.
Čudno da nitko nije potegnuo zabranu Zagodine Balade o Buginim
gaćicama koju klinci u pubertetu rado čitaju, ali nije u obveznoj
lektiri pa nije bila čudorednima zanimljiva i na udaru. A u tom
se romanu može naći svega i svačega. Valjda zato djeca i vole taj
roman. Nije im dosadan.
No, ostavimo sad već prožvakanu lektiru neka bude tamo gdje je,
ne valja vaditi baš sav prljav veš iz košare za rublje. Pitanje
koje se nameće je zašto se nitko nije bunio na naslove lektirnih
djela za niže razrede. Konkretno za prvi razred osnovne škole.
Nema pornografije i seksa ali ima krvi i nasilja.
Braća Grimm
Naime, u prvom razredu osnovne škole obvezna je lektira bajke
braće Grimm. Kako su prvašići još mali i nepismeni lektiru im
čitam ja. Lijepo se smjestimo na tepih i jastučiće u učionici i
ja čitam, oni slušaju. Zatim pričamo o tome što sam im
pročitala.
Prvo smo čitali Crvenkapicu. Svaki put kad čitam Crvenkapicu
sjetim se E. Kishona i njegove humoreske Strašna Crvenkapica iz
zbirke Kod kuće je najgore (tko nije čitao, toplo
preporučam).
I čitam ja tako klincima najstrašnijim mogućim glasom vukove
replike Crvenkapici, oni ništa. Niti da trepnu. Pročitamo i kraj
kako je lovac Luka rasporio vuku trbuh, kako su iz njega iskočile
Crvenkapica i bakica, kako su natrpali trbuh kamenjem. Čitam kako
je vuk upao u bunar i utopio se. Meni muka od same pomisli na
toliko krvi i klanja, oni ništa.
Okrutnosti koliko hoćeš, klinci ni da trepnu. Čak štoviše,
zabavljaju se. I pričaju kako su već čuli tu bajku ali neke druge
verzije. Pa pričaju oni. Oduševljeni krvavim scenama. I još
dodaju što bi oni radili vuku, kako bi ga kaznili. Sve slušam i
čudim se gdje su naučili tolike količine okrutnosti i
nasilja.
Pepeljuga
Onda je na red došla Pepeljuga. Ona u originalu. Braće Grimm. Ne
sladunjava romantična Pepeljuga iz Disneyevog filma već okrutna
Pepeljuga u kojoj majka svojim kćerima reže noge. Prvo reže
palac jednoj kćeri da strpa nogu u cipelicu pa krv šprica na sve
strane, a glupi kraljević ne kuži da je prevaren dok mu ptičurine
na grani to ne objasne.
Pa onda majka reže drugoj kćeri petu da ugura nogu u cipelicu i
opet kraljević sumnjive inteligencije ništa ne razumije i ne
vidi. Da nema ptičurina koje su ga upozoravale na silna krvarenja
mlada bi mu do dvorca na konju iskrvarila.
I opet se meni okreće želudac dok čitam, sve ispod oka pogledavam
svoje pačiće kako reagiraju, a oni ništa. Mrtvi hladni slušaju i
ne trepću. Ni UH ni OH da bi izustili. Čitam i mislim si kako je
to preokrutno i prekrvavo štivo za tu malu dječicu. Nakon čitanja
opet razgovor. Naravno da im je Pepeljuga poznata, ali nisu svi
baš čuli tu verziju pa pričaju one verzije koje su oni čuli. A
meni u programu piše da moramo pročitati originalnu Grimmovu
verziju. Ovu okrutnu.
Vuk i sedam kozlića
Sljedeća bajka braće Grimm je Vuk i sedam kozlića. I u toj bajci
je vuk zlikovac, ali na to smo navikli. Kozlići su naivci. Sve je
još nekako OK do kraja. Na samom kraju vuku opet raspore trbuh,
kozlići poiskaču van, natrpaju trbuh vuku kamenjem i vuk se
utopi. Nasilje nad životinjama. Okrutno. Ali klinci su sretni jer
je vuk kažnjen! Njima ništa sporno u toj silnoj okrutnosti
nije.
Sljedeća bajka koju ću im čitati je Snjeguljica i sedam
patuljaka. Nadam se da je originalna Grimmova verzija ona u kojoj
nema nekoliko pokušaja ubijanja Snjeguljice i jedenja srca za
koje se misli da je njezino (ne sjećam se više originalne verzije
teksta).
Okrutnosti
Pa si nakon čitanja lektire svojim prvašićima mislim. Nema dobrog
starog crtića Tom i Jerry na TV – u jer su u njemu kao preokrutne
scene pune nasilja (tako sam barem čula). A Grimmove bajke nisu
preokrutne? U trećem će razredu čitati hrvatske bajke. U tim
bajkama majke ubijaju svoju djecu, djeca ubijaju roditelje, sve
je puno kanibalizma i nasilja. I onda se netko buni zbog malo
seksa u nekom romanu. A djeca nam odrastaju na krvi i
nasilju.
Film i knjiga
Kako koju bajku pročitamo, tako nađemo i crtić pa ga pogledamo.
Odlično je što se crtići i pisana djela jako razlikuju pa se sve
nadam da će moji klinci od prvog razreda naučiti da film ne
zamjenjuje pisano djelo. Jer ne jednom su oni ljeniji pokušali
prodati rog za svijeću, pogledali film pa napisali lektiru kao da
su čitali knjigu.
Medijske pismenosti nikad dosta.