'Predizborna je kampanja u tijeku i opet su puna usta određenoj stranci, koja je postavila sadašnju ministricu prosvjete na odlasku, reforme školstva. Što se je točno reformiralo?'
Ova je školska godina sve samo ne normalna. Nastavna godina bila
je turbulentna i ni jednog ponedjeljka nije bio problem naći temu
za pisanje u kolumni. Kraj je lipnja, sve su škole nadoknadile
dane izgubljene u štrajku, neke su čak ostvarile i višak
potrebnih dana i počela su ‘tri mjeseca ferija’.
Jesen 2019.
Jesen je u školama bila zabavna. Prvo je krenuo ‘ima
– nema’ štrajk, odnosno cirkularni štrajk kojeg skoro
pa nitko nije doživljavao. Onda su se ljudi naljutili što nitko
na njih ne obraća pozornost pa su se sindikati odvažili i poveli
generalni štrajk (nakon ispipavanja terena i volje članstva) do
ispunjenja zahtjeva. Zahtjev je bio jednostavan – povećanje
koeficijenta zaposlenih u osnovnim i srednjim školama za 6,11
posto, odnosno izjednačavanje koeficijenta s koeficijentom drugih
s istom stručnom spremom.
Nikad duljeg štrajka, nikad većeg prosvjednog skupa na Jelačić
placu u Zagrebu. Kako sve u Lijepoj našoj ide na rate, tako je i
ovih 6,11 % kao dobiveno na rate, al’ tko će te rate otplaćivati
to ćemo još vidjeti. Naime, vlast se, vjerojatno, mijenja za koji
dan.
Propali praznici
Štrajk je ‘pojeo’ dio zimskih i proljetnih praznika jer je
za vrijeme cijelog štrajka, koji je trajao 36 dana (od čega se
izgubilo 16 nastavnih dana), ministrica na odlasku svoju
pozornost fokusirala uglavnom na ‘svetih i u kamen
uklesanih’ 175 nastavnih radnih dana i kako će se to
nadoknaditi. Njezina je uloga u štrajku bila takva da čak ni
Barun Münchhausen ne bi mogao reći da je prstom maknula u korist
onih na čelu čijeg je Ministarstva bila.
Taman kad se štrajk smirio i ponovno se ‘uspostavio red’, a
učitelji se pripremili za dugotrajnu nastavu bez stanke (oko 24
tjedna nastave s kratkom pauzicom za Uskrs), uhvatili zalet i
rutinu, 13. ožujka donesena je odluka da se škole zatvaraju na
dva tjedna zbog pandemije koronavirusa. Kako će se kasnije
uspostaviti, dva tjedna pretvorit će se u 10 tjedana za male i 3
i pol mjeseca za velike učenike.
Online škola
Kad je počela Nastava na daljinu došla je u prvom redu na
vidjelo snalažljivost i prilagodljivost hrvatskih učitelja
(nastavnika, profesora) koji su sami, bez neke bitne i konkretne
pomoći MZO u roku od svega par dana fizičku nastavu prebacili u
viritualu.
OK. Nisu se baš svi učitelji u viritualnom kaosu Nastave na
daljinu snašli, ali globalno gledano, hrvatski su učitelji,
nastavnici i profesori odradili fenomenalan posao u uvjetima koje
su imali, s uputama koje su dobivali i tehničkom podrškom takvom
kakva jest.
Za niže je razrede cijela Nastava na daljinu imala kaotične
upute, pokušavalo se prebaciti sve ‘zasluge’ na Školu na
Trećem o kojoj bi se dalo danima i satima diskutirati. Ponovit ću
opet – svaka čast kolegama i kolegicama koji su radili taj
program, ali to ipak nije bila škola nego više kao neki zabavno
– edukativan program.
Ne vjerujem da postoji ijedna učiteljica ili učitelj razredne
nastave koji je svoju Nastavu na daljinu temeljio samo i
isključivo prema Školi na Trećem. Pretpostavljam da će kolege
koji su radili Školu na Trećem biti adekvatno i konkretno
nagrađeni. Na sve moguće načine.
Predmetna nastava borila se s Teamsima, Yammerima, Google
classroomima i još kojekakvim viritualnim učionicama. Bili su na
raspolaganju svojim učenicima non stop, radno im je vrijeme bilo
kao benzinskim stanicama 0 – 24/7. Bitke su se vodile i sa
sustavom, internetskim vezama, učenicima koji su ‘korona
izolaciju’ shvatili kao praznike, nemuštim i nesuvislim
uputama iz MZO. Hrvatska je prosvjeta vrlo žilava vrsta. Sve su
preživjeli. Sad će pod praznicima pohrliti po nove naočale. Jer
tko zna što donosi rujan.
Kad narastem želim biti Sandra Vuk
I dok se MZO hvali nekakvim imaginarnim ‘edukacijama nastavnika’,
nagrađuje one koji su glasni i robusni, oni tihi, samozatajni i
neupadljivi ostaju po strani. Naime, da nije bilo u cijeloj ovoj
Nnd priči kolegice Sandre Vuk i njezine
webučionice i njezinih svakodnevnih besplatnih webinara na kojima
su predavali kolege i kolegice sa svih strana Lijepe naše
dijeleći iskustva i znanja sa drugima (svakom je webinaru
nazočilo minimalno 400 ljudi, tiskalo se u viritualnim sobama kao
sardine u konzervama i uvijek se tražilo mjesto više) bilo bi
puno teže održavati online nastavu.
Vrijedna i tiha učiteljica razredne nastave iz Svete Nedelje
Sandra, organizirala je i snimala sve te webinare i spremala ih u
svojoj Webučionici i tako omogućila brojnim učiteljima da se
educiraju naknadno ako nisu uspjeli naći svoje mjesto na
webinaru. I. Sve. To. Besplatno! Treba spomenuti i zahvaliti se i
njezinim dvjema desnim rukama, učiteljicama Lani
Jager i Neveni Petrović.
Budući da oni koji bi trebali prepoznati i nagraditi takav
entuzijazam ne vide ili ne žele vidjeti, najmanje kako se kao
učiteljica mogu zahvaliti za sav trud i nesebično besplatno
dijeljenje znanja kolegici Sandri Vuk je da je, eto, spomenem u
ovoj kolumni. Onih kojima je pomogla je nemali broj i vjerujem da
će i oni znati cijeniti sav njezin rad. U ime svih polaznika
webinara i svih kojima je webučionica pomogla – Sandra,
hvala!
Reforma koja bi željela biti reforma
Predizborna je kampanja u tijeku i opet su puna usta određenoj
stranci, koja je postavila sadašnju ministricu prosvjete na
odlasku, reforme školstva. Što se je točno reformiralo? Tu bi
trebalo tražiti pomoć publike, prijatelja i sve druge pomoći koje
postoje kako bi se odgovorilo na to pitanje.
Sažeti ću reformu iz kuta mojih prvašića: učili su samo tiskana
slova, pisana slova su prebačena u drugi razred. Tablete nisu
vidjeli. Zapravo, nagledali su se kojekakvih drugih tehničkih
pomagala, ali ne zahvaljujući reformi već Covid – u. I to je
to. Sve smo ostalo više-manje radili kao i do sada, osim što
nitko do sada nije imao online nastavu.
Što se reforme tiče, moram citirati kolegu Ivana
Plantića i njegovu kolumnu, jer bolje od njega to nitko
ne može napisati: ‘Baš kao što nekoć u britanskom imperiju na
vrhuncu moći (čitaj grabeža i pljačke) Sunce nikad nije zalazilo,
tako i u hrvatskom obrazovnom sustavu nikako da svane, a i
grabeža smo se nagledali u mraku najnovije obrazovne ‘reforme’.
Živimo u sanatoriju umjesto u državi, a likovi s prostatama većim
od mozga rasuđuju o svim bitnim društveno-političkim pitanjima;
naprosto, da Fjodor danas piše Idiota bio bi to popis
stanovništva. Teško je datirati kad je točno pala tama na
školstvo u Hrvata, ali teturamo i pipamo u zadnje tri godine
nemilo, slijepac vodi slijepca, pa netko u tom mraku ubode loomen
i savjetničke posjete, a netko debele napojnice i apanaže. Da je
ministarstvo hrvatske pameti u mandatu na izdisaju vodio,
štajaznam, Željko Kerum, bilo bi vjerojatno
manje posrtaja i poteza s onu stranu zdravog razuma; objasniš mu
fino da je knjiga, jelte, ono što ima korice i hrpetinu listova s
puno slova između, i stvar bi nekako išla svojim tokom, svakako
ne bitno luđim od ovog kojem svjedočimo.’
Kolega je još puno toga napisao, cijeli se tekst može pročitati
ovdje. A nakon njegovih riječi se zaista nema što
dodatno napisati o ‘reformi’.
Godišnji odmor
Od 11. svibnja 2015. nije prošao niti jedan ponedjeljak bez
kolumne ‘Sve 5’ na portalu Varaždinski.net.hr. Budući da je ova
nastavna godina bila izuzetno naporna i stresna u svakom pogledu,
moj dobri, uviđavni i najbolji urednik mi je odobrio mjesec dana
godišnjeg. Hoću reći, do kolovoza nećete čitati kolumnu zato što
je ja neću pisati, a onda se vraćamo u novom ruhu (dosadila je
naslovna slika i vama i meni). Zipat ću tri mjeseca ferija u 30
dana. Pusa i čitamo se u kolovozu. Sigurna sam da će biti
‘štofa’ za pisanje.