Predin upravo priprema nove gipsy swing obrade pjesama Arsena Dedića, a uskoro bi trebao biti otisnut i hrvatski prijevod njegove nove knjige.
Slovenski roker Zoran Predin legenda je regionalne glazbene
scene, osnivač kultnog benda Lačni Franz, pisac i skladatelj.
Novinarka Večernjeg lista Milena Zajović
napravila je s Zoranom Predinom intervju uoči
njegovog nastupa na Špancirfestu.
Često ste u Hrvatskoj, imam dojam da mnogo i često
svirate, kako izdržavate taj nomadski glazbenički tempo?
Vrlo dobro! To je moj način života. Poslije tri dana bez koncerta
postajem nervozan. Za mene je to vrhunac i nagrada glazbenog
stvaralaštva. Svaki koncert doživljavam kao svojih pet minuta.
Kada nastaje vaša glazba? U osami ili tijekom turneje?
Ima li tu uopće pravila?
Tekstovi se pišu u mojoj glavi cijelo vrijeme. Ponekad i
melodije. U osami, ujutro između 7 i 10 sati napisao sam gotovo
90 posto svojih pjesama. Nema pravila, samo inspiracija. Kada su
muze raspoložene, pjesma je brzo gotova. A ponekad može potrajati
godinama.
Često ističete da radite glazbu za srodne duše. Kakvi su
to ljudi s kojima najradije putem glazbe komunicirate?
Radoznali ljudi koji razmišljaju svojom glavom. Osjećajni, koji
uočavaju skrivena značenja i igru riječima. Ljudi koji vole
poetiku, erotiku i crni humor.
Svojedobno ste napisali pjesmu Margiti Stefanović. Kako
je ona obilježila vaš život?
Njezina osobna karizma i tužna sudbina u meni su probudile želju
da joj napišem pjesmu. Bila vrlo samosvojna i na svoj originalan
način zavodljiva zbog svoje principijelnosti koja se
manifestirala prividnom nedostupnošću. Među nama nije bilo erosa.
Bili samo smo ludi na isti način. Srodne duše.
Materijal s albuma ‘Akustična pusa’ kojim ste na
Valentinovo raspametili publiku u ZKM-u u jednom ste intervjuu
opisali kao ‘nježne pjesme o ljubavi i karanju’.
Datum koncerta uvjetovao je takvo objašnjenje. Po sloganu
koncerta AntiValentinova “Ništa ljubav, samo karanje”, naš je
koncertni program uključivao i jedno i drugo. Ljubav i eros. I
malo filozofskog karanja kroz crnohumorne najave.
Ovi mladi članovi benda su vam fenomenalni. Koliko je
Lačni Franz do sada promijenio glazbenika i koje svoje suradnike
danas smatrate najznačajnijima?
Nitko od originalne postave nije ostao profesionalno u glazbi.
Nova ekipa stvarno je fenomenalna. Komplimente dobivaju poslije
svakog koncerta. Gitarist Oto Rimele svojim originalnim sviranjem
gitare nedvojbeno je obojio prvih pet albuma, da bi gitarist
Milan Prislan zatim Lačni Franz odveo u čvršće, rokerskije vode.
Danas gitaru svira Tine Čas koji je udružio najbolje osobine
obojice i našem zvuku dodao svoju svježu, suvremenu i inovativnu
interpretaciju. Kladim se da će ga publika na Špancirfestu u
pjesmi “Čakaj me” nagraditi spontanim aplauzom.
Nedavno je preminuo Oliver Dragojević. Kakav je bio vaš
odnos s njim i njegovom glazbom?
Nedavno sam u Dubrovniku s Matijom Dedićem pjevao pjesmu ‘Galeb i
ja’ s našeg zajedničkog albuma ‘Tragovi u sjeti’. Bilo je vrlo
sjetno i dirljivo. Mala glazbena misa preminulom kolegi u čast.
Olivera sam upoznao sredinom osamdesetih, potom smo se susretali
na raznoraznim festivalima, TV snimanjima ili pak na benzinskim
pumpama. Jednom sam na Runjićevim večerima u splitskom HNK pjevao
pjesmu ‘Imala je lijepu rupicu na bradi’. S Oliverom sam dijelio
garderobu. Imao je toliko duhovitih komentara na rupicu iz
refrena da sam morao jako paziti da refren poslije otpjevam
pravilno i rupicu vratim na bradu.
Hoće li vaša knjiga kratkih priča ‘Dno nema dna’ biti
prevedena na hrvatski, kao što je bila i vaša prva
knjiga?
Za one koji vas više slušaju nego čitaju, kako biste opisali svoj
književni rad? Gospođa Jagna Pogačnik baš ovih dana prevodi tu
moju zbirku na hrvatski. Planiram je objaviti na jesen. Za svoje
pisanje dobivam ohrabrujuće komplimente, no morate znati da priče
pišem na način ‘lakog ljetnog štiva’, bez ozbiljnijih književnih
ambicija, osim skrivene želje da u skoroj budućnosti napišem svoj
prvi pravi roman. Imam odličnu ideju, ali nemam dovoljno vremena.
Za kraj, što ubuduće možemo očekivati od Zorana
Predina?
Krajem listopada Dallas Records, u povodu 20. godišnjice izlaska,
objavit će LP vinil legendarnog albuma “Ljubimec iz omare”, kojim
sam doveo vokalni gypsy swing u našu regiju. Potom, ako bude sve
po planu, izlazi knjiga ‘Dno nema dna’. Ovih dana počeli smo
uvježbavati program ‘Zoran pjeva Arsena’, u kojem ću svoj izbor
Arsenovih pjesama uz pomoć Damira Kukuruzovića snimiti u gypsy
swing maniri. Usto 2019. obilježavam 40. godišnjicu svoje
glazbene karijere pa sam već počeo pripremati različite projekte.
Gala koncerti počet će 7. 3. u Lisinskom i poslije po glavnim
gradovima i ljetnim festivalima bivše države. Toliko za sada.