Navikli smo već da nam s Fakulteta organizacije i informatike stižu vijesti o uspjehu njihovih studenata diljem Hrvatske, ali i izvan nje. Zadnji takav primjer predstavlja Igor Rinkovec, student druge godine smjera Informacijski sustavi. Iako mu je tek 19 godina, u svojem području snalazi se i više nego odlično, čemu svjedoče nagrade i priznanja koja je sakupio.
Zadnju nagradu dobio je za osvajanje drugog mjesta na varaždinskom hackathonu Ready! Steady! Code!, a prije toga osvojio je prvo mjesto na nizozemskom hackathonu Amsterdamu. Upravo to mu je donijelo posebno priznanje rektora Sveučilišta u Zagrebu.
– Iskreno, samo priznanje mi ne znači puno. Svakome je drago kad se njihov trud prepozna tako da sam s te strane zahvalan. No iz cijele priče puno su mi važnija nova iskustva i znanja, brojni novi pametni i perspektivni ljudi koje sam tom prilikom upoznao te iskustva s novim mjestima koje sam posjetio – kazao nam je na početku razgovora mladi student varaždinskog FOI-a Igor Rinkovec.
Hackathon
Iako su studenti FOI-a, FER-a i sličnih fakulteta sigurno upoznati s značenjem pojma ‘hackathon’, mi, a sigurni smo i velik dio čitateljske populacija, treba dodatno pojašnjenje.
– Hackathoni su tipovi natjecanja gdje se timovi natječu da u vrlo kratkom vremenu realiziraju neku ideju u obliku računalne aplikacije prema temi koja je zadana. Timovi se obično sastoje od developera–programera te ukoliko je to potrebno dizajnera. Sam koncept je jako moćan, ne samo zbog toga jer se timovi natječu tko može više napraviti, nego zato jer se razne ideje mogu realizirati i pokazati u vrlo kratkom roku te se nakon natjecanja može nastaviti s daljnim razvojem ukoliko je reakcija pozitivna – objasnio nam je Igor.
Sama vrsta natjecanja nije u srži teška, kazao nam je Igor, no, s obzirom da često u konkurenciji postoji 10 i više timova, izazov zapravo proizlazi iz toga da vaš projekt/aplikacija mora biti napredniji, ljepši, kreativniji od svih ostalih projekata. Zbog toga u timu nije bitna samo razina iskustva i znanja pojedinaca, nego je jako bitna komunikacija, raspodjela posla i slično. A dodatna motivacija su i nagrade za natjecatelje.
– Nagrade su često više nego stimulirajuće. Konkretno, za moje sudjelovanje na hackathonu u Nizozemskoj radilo se o 500 eura po osobi u pobjedničkom timu. No nisu takve poticajne nagrade samo izvan granica Hrvatske. I kod nas se kreću između 1000 i 1500 kuna po članu tima, ovisno o natjecanju i osvojenom mjestu – objasnio je Igor i financijski aspekt natjecanja.
Sam Hackathon u Nizozemskoj bio je izrazito zanimljiv.
– Na natjecanju je bilo 24 sudionika koji su se raspodijelili u 10 različitih timova. Tematika je bila vizualizacija podataka dobivenih od mreže tisuća sondi diljem planete koje mjere internet. Inspirirani ogromnim padom mreže električne energije u Amsterdamu prvo jutro početka hackathona koji je zatvorio čak i jedan od najvećih zračnih luka u europi – Schiphol moj je tim kreirao vizualizaciju koja je stručnom žiriju očito bila najzanimljivija, te smo time osvojili prvo mjesto – kazao je Igor.
Varaždinski hackathon također je ispunio njegova očekivanja.
– Uvijek se veselim kada se ovakvi događaji pokreću u Hrvatskoj, a još mi je više drago da je u cijelu priču uključen i Varaždin, odnosno FOI. Tema – aplikacija za paintball – je bila zanimljiva jer je izlazila iz okvira zadataka koji se obično na ovakvim natjecanjima ponavljaju. Atmosfera i organizacija je bila odlična i svakako se nadam da će se ova tradicija nastaviti i u budućnosti – dodao je Igor.
Kad se crta podvuče, velike razlike između hackathona u Nizozemskoj i Varaždinu nema
– Osim same lokacije i nacionalnosti natjecatelja, nema mnogo razlika. U oba slučaja se radilo o mladim, perspektivnim i pametnim ljudima koji timski pokušavaju riješiti neki stvarni problem. No svakako prednost takvog internacionalnog natjecanja kao tog u Nizozemskoj je u tome da upoznaješ ljude potpuno drugačijeg pogleda na svijet, ljudi koji su odrasli u drugačijoj kulturi i pod različitim utjecajima što u krajnjoj ruci širi tvoj pogled na stvari – zaključio je priču o hackathonima Igor.
No, nije oduvijek bio programer. No, ipak njegova ljubav prema računalima seže već u rane dane, iako je u to vrijeme poglavito bila riječ o zabavi.
– Još kad sam bio klinac računala su mi bila užasno zanimljiva. Kao i većina klinaca, počeo sam igrati razne video igre te sam jednog dana otkrio način da manipuliram stvarima u svojoj omiljnoj igri u to doba. Dodavanje novih objekata koji do tada nisu u igri postojali, dodavanje novih načina interakcije s njima i slično – kazao je Igor, moramo priznati, fascinantan pristup računalnim igrama.
Upravo ta mogućnost stvaranja kroz programski kod snažno je utjecala na mladog Igora.
– Uz veoma malo truda i napisanog koda uspio napraviti ogromne promjene u igri koju sam naprosto obožavao. Na neki način sam se osjećao kao da sam otkrio lego kocke po prvi put u životu, mogao sam napraviti što god sam zamislio, bez da ikog pitam za dopuštenje ili pomoć – protumačio nam je Igor.
Korak po korak, Igora je to dovelo do fakulteta na kojem danas studira, Fakulteta organizacije i informatike.
– Elektrotehniku sam strastveno zamrzio tokom srednješkolskog obrazovanja, a uz moju prirodnu ljenost, što se tiče učenja za ispite, FER je bio izvan konkurencije. FOI sam upisao prvenstveno jer je to jedan od boljih informatičkih fakulteta na našim područjima. Toj odluci je i pomogao jedan asistent s kojim sam sasvim slučajno počeo komunicirati par godina prije te odluke. Kad sam imao nekih pitanja oko programskog jezika sa kojim sam se tada bavio, on je bio tu za sva moja pitanja, zbog njega mi je i u neku ruku FOI ostao u dobrom sjećanju – pokazao nam je Igor kojim putevima je teklo njegovo obrazovanje.
I, nismo mogli da na kraju ne upitamo za budućnost. I odgovor nas je obradovao.
– Softveska industrija je jedna od rijetkih u Hrvatskoj koja barem po mom mišljenju cvijeta. Posla ima na pretek te je mnogo događanja poput konferencija i natjecanja na kojima se mogu pokupiti nova iskustva. Upravo zbog toga trenutno ne vidim razlog trčati van glavom bez obzira, ta je opcija uvijek otvorena i ukoliko se ukaže prilika koja će me dobro zainteresirati spreman sam je i prihvatiti. No odlazak samo zbog toga jer je kod susjeda trava zelenija mi se čini nelogičan.
