Medicinska sestra Josipa Logožar stigla je u varaždinsku bolnicu kao ispomoć.
Situacija je sve lošija u varaždinskoj općoj bolnici. U ispomoć
stižu medicinske sestre iz drugih krajeva.
Medicinska sestra Josipa
Logožar stigla je kao ispomoć. Njezine smjene traju
24 sata. Ipak, ona taj tempo može i mora izdržati. S njom je
razgovarala reporterka
Dnevnika Nove TV Josipa Krajinović.
– Umorni smo i ja i moja kolegica. Smjene znaju biti iznimno
naporne i dugo je to od jutra do idućeg jutra. Najteže je kada
nam preminu pacijenti i teško je i iscrpljujuće izdržati u COVID
odijelu – istaknula je. Ovdje je već treći tjedan i već se
priviknula.
Ostaje do kraja prosinca, ali po potrebi i dulje. Josipa je
opisala kako je raditi u teškim COVID zaštitnim odijelima.
Nedostatak medicinskih sestara
– Vruće vam je, morate biti brzi i vješti sa rukavicama. Za sada
stignemo pomoći svakom pacijentu, ali ne u onoj mjeri u kojoj bi
mi htjeli pomoći. Teško je i fizički i psihički sve to izdržati,
kolegice su iscrpljene i umorne, a mora se, nitko ne pita… –
napomenula je.
I ona kaže da jedna medicinska sestra radi poslove za više ljudi.
– Jedna sestra radi posao za više sestara, apeliram na druge
kolegice da se jave kao ispomoć, vjerujem da će i njih srdačno
dočekati kao i nas – poručuje.
Kada pomaže pacijentima, ne misli na strah.
– Ja radim na odjelu intenzivne njege, većina pacijenata je na
repiratoru, njihove kliničke slike su dosta teške, ne izgleda to
baš najbolje. Kad sam unutra ne mislim na strah, ali za daljnji
razvoj situacije strah me, da! – priznaje.
Apelirala je na sve da se pridržavaju mjera. Razočarana
je u ljude koji ne vjeruju u virus i ne shvaćaju ozbiljnost
situacije.
– Osjećam se onda razočarano, jer onda oni zaraze svoje očeve,
majke koji završe na respiratoru, ljuti me to – ističe.