Hauba i prtljažnik zamijenili su šank i stol u lokalu, po smjeni se proda i 50% više ovog napitka. Popijete li i vi koju kavu na benzinskoj?
Espresso, caffe latte, mochaccino, macchiato, kratka, duga,
gorka, slatka… Kakva god da je i od koje god da je od više od 120
vrsta, koliko ih je u svijetu, ispijanje kave gotovo svakom je
Hrvatu, pa i Zagrepčaninu, jutarnji ritual i naprosto
svakodnevica.
U situaciji s koronavirusom, rečenica ‘idemo na kavu’ poprimila
je sasvim novu konotaciju. Bilo da je riječ o čistom hedonizmu
ili potrebi za kofeinom, to zbog mjera ograničenja koje su
trenutačno na snazi ne znači tradicionalno nalaženje u kafiću,
već gdje god se ona prodaje ‘to go’.
‘Što su u kavu stavili’ da na benzinskim postajama toliko ljudi
svakodnevno haubom i prtljažnikom automobila zamjenjuje šank ili
stol u lokalima – ne znamo. No zasigurno je ispijanje ovog
napitka na friškom zraku, složili su se kavoljupci i prodavači,
postalo novi trend.
– Po smjeni prodamo otprilike 50 posto više kave za van. Ujutro
pogotovo, kada svi idu na posao pa usput stanu i uzmu je u
papirnatim šalicama. Većina je zatim popije u automobilu već na
parkiralištu ili pak stave na haubu pa čavrljaju – govore
prodavači na benzinskim postajama u Novom Zagrebu.
Navečer je, dodaju djelatnici, i malo veselije kad se vraćaju s
posla jer je to za ljude, dokle god epidemiološke mjere
Nacionalnog stožera ne popuste, jedini svojevrstan ‘happy hour’
koji imaju.
Što se cijena tiče, kave za van stoje od sedam do deset kuna, a
ima i automata po čitavom gradu gdje koštaju, pak, od tri do pet
kuna.
– Ne okupljaju se, zaista, u velikim grupama. Dođe ih po petero
maksimalno i ne zadržavaju se dugo. Ali to ljudima nedostaje.
Treba im malo socijalizacije i kakve-takve normale – kaže jedan
trgovac.
Taksist Žarko Vukotić objašnjava kako je
njemu i kolegama to već od ranije navika pa se uvijek, dok je
bilo lijepo vrijeme, tijekom pauze pila kava kod benzinske.
– Znali smo otići u kafić, ali nam je ovako praktičnije i brže.
Nekad se znalo i desetak automobila skupiti. Prednost je što je
kava jeftinija,a onome tko je zaista želi popiti mislim da nije
svejedno hoće li je platiti pet ili 20 kuna – navodi vozač
dodajući kako skeptično gleda na novonastali trend i smatra da se
neće zadržati nakon što se ponovno otvore kafići.
S njim se slaže i grupa prijatelja koja svaki slobodan trenutak
koristi za kratka druženja uz šalicu kave na parkingu kod
benzinske u Zapruđu, dok su to u normalnim okolnostima
preferirali raditi u kafićima.
– Jedva čekamo da se lokali otvore. Da je toplo vrijeme, bez
problema bismo mogli stalno ovako, ali ipak je ljepše sjesti u
miru i na toplom porazgovarati i uživati u kavi. Trenutačno je
kava s nogu ionako ‘in’. Svi smo na taj način izvukli iz ove
situacije s epidemijom najbolje što smo mogli te se prilagodili
vremenu u kojem živimo – složni su Denis, Marko, Ivan,
Filip i Bruno.
No nisu samo benzinske crpke u posljednje vrijeme omiljena
okupljališta, već je gotovo svaka klupica po parkovima, trgovima,
šetalištima rezervirana za razgovor uz šalicu kave.
Ljudi se sastaju i u blizini bilo kojeg punkta na kojem su
postavljeni aparati za kavu, odnosno kod raznih kioska, ali i na
praznim terasama slastičarnica i kafića.