Činjenice govore suprotno narativu koji pokušavaju nametnuti neki lokalni mediji. Evo koje su to...
Svođenje afere ‘Psihijatar’ na ‘obiteljsku
svađu’ ili na ‘aferu koja to možda i nije’, kao što se to
pokušava predstaviti putem nekih lokalnih medija, jednostavno
nije u suglasju sa činjenicama.
Redakcija portala Varaždinski.hr u ovome
trenutku ima saznanja o 20-ak slučajeva povezanih s optužbama
protiv jednog varaždinskog psihijatra za seksualno zlostavljanje
ili uznemiravanje.
S nekima od tih slučajeva javnost je već upoznata, neki slučajevi
stoje ‘zarobljeni’ na Novoj TV iz razloga što je odlukom
Općinskog suda u Varaždinu ekipi emisije
Provjereno zabranjeno emitiranje priloga s tom temom, a ostalim
slučajevima vjerojatno će se baviti samo nadležne institucije.
Neke osobe koje su se javile medijima kasnije su odustale od
iznošenja svojeg iskustva. Propitivanje žrtvinih motiva i
pravovremenosti, što je učinio lokalni tjednik
Varaždinske vijesti, zasigurno neće ohrabriti
nikoga. A još manje objavljivanje imena osoba koje su željele
ostati zaštićene anonimnošću, što je u komentarima na društvenim
mrežama učinio urednik tog tjednika Ivica
Kruhoberec.
Koliko je zapravo potrebno žrtava da bi ovaj slučaj prestao biti
tretiran kao ‘obiteljska svađa’ ili kao ‘afera koja to možda i
nije’, pitanje je na koje se ne nudi odgovor. Logično bi bilo da
je dovoljna i jedna.
No idemo ipak podsjetiti na to je slučajeva bitno više od jednog.
Broj 1
U emisiji Provjereno emitiranoj 3. rujna javnost je upoznata s
tri slučaja. Prva osoba je bivša psihijatrova partnerica, koja je
govorila o tome kako je njihova veza započela u vrijeme dok je
bila njegova pacijentica, što već spada u grubo kršenje kodeksa
struke. No opisala je i što je sve bilo problematično u njegovom
nekonvencionalnom ‘terapeutskom’ postupku.
Upravo činjenicu da je riječ o bivšoj partnerici s kojom ima
dijete ranije spomenuti medij pokušava nametnuti kao dominantni
narativ, u potpunosti zanemarujući ostala svjedočanstva.
Broj 2
Podsjetimo stoga na slučaj broj dva, iz istog televizijskog
priloga.
– Rekao mi je da skinem majicu i grudnjak. Primio mi je bradavice
sve dok nije vidio rezultat. Nakon koje godine počeo mi je
govoriti svakakve stvari. Jedne se dobro sjećam, jer je rekao da
se sigurno ševim na svakom uglu. Da bi to eskaliralo koja dva
dolaska kasnije, kad me pitao može li probati koliko sam vlažna.
Ja sam rekla da ne bih i bilo mi je užasno neugodno – iznijela je
za Provjereno jedna mlada djevojka što je doživjela kod prozvanog
psihijatra.
Broj 3
Slučaj broj tri iznio je dr. Slavko Sakoman.
Riječ je o djevojci koja je u to vrijeme imala 16 godina.
– On je fizički došao do nje. Ona je osjetila da je želi grliti,
dodirivati tijelo, i pacijentica je pružila otpor tome kontaktu.
Rekla je neka se miče od nje. Budući da se on nije u tom momentu
odmaknuo i sjeo na svoje mjesto i razgovarao, ona se naprosto
digla i pobjegla je iz ordinacije – prenio je za Provjereno
njezino iskustvo poznati liječnik.
Broj 4
Slučaj broj četiri neka bude onaj koji je za Varaždinski.hr
ispričala 28-godišnjakinja iz okolice Varaždina. Nju je
psihijatru uputila školska psihologinja kad je bila u četvrtom
razredu srednje škole. Od nje je liječnik tražio da ga doda na
Facebooku kako bi navodno mogao pratiti njezino raspoloženje. No
vrlo brzo to se pretvorilo u zavođenje.
U ordinaciji joj je također, ispričala nam je, dao sljedeći
savjet: ‘Kad si živčana, samo zamisli da ti ljubim sise.’ Nakon
toga došla je samo još jednom i nikad više.
Broj 5
Još jedna osoba koja nije podlegla ‘šarmu’ kontroverznog
psihijatrija je 32-godišnjakinja koja danas živi daleko od
Varaždina. K njemu u ordinaciju došla je prije 11 godina. I ona
je svoju priču ispričala za Varaždinski.hr.
Osim neprimjerenih komentara, poput onoga da ima daddy
issues, što joj je rekao kad se dotaknula teme gubitka oca,
koji je poginuo u ratu, također je ispričala neke detalje
zavođenja.
– Pitao me za fakultet. Rekla sam da bih htjela upisati
sociologiju u Sloveniji. Njegov komentar na to bio je da on ima
motor i da mu ne bi bio problem dolaziti do mene i posjećivati
me. Sjećam se tog ljigavog smješka koji je imao uvijek kad je
davao takve komentare.
Ili:
– Jednom prilikom pitao me što sam po horoskopu. Odgovorila sam
da sam škorpion. On na to kaže: ‘Moja bivša je bila škorpion i
super se ševila, ali je bila mračna’.
I onda događaj nakon kojeg je do kraja nestalo njezino povjerenje
prema psihijatru:
– Rekao mi je samo: ‘Digni se’. Ja sam ustala, on mi je primio
zapešće, izmjerio puls, rekao da sam blago tahikardična, onda je
uzeo stetoskop i sam, bez ikakvog pitanja, naglo mi podigao
majicu i počeo šrvljati po mojim grudima. Bila sam šokirana, u
potpunosti svjesna da tako pregled kod liječnika ne bi trebao
izgledati.
Promijenila je liječnika, a nova psihijatrica rekla joj je da ‘on
tako radi, spava s pacijenticama jer tako pokušava doprijeti do
njih’.
Broj 6, 7 i 8
Tri dodatna slučaja spominje psihoterapeut Nebojša
Buđanovac, zviždač u ovoj aferi, u svojoj prijavi
Hrvatskoj liječničkoj komori. Sva tri sežu u
2010. godinu. Tada je, kaže, dobio prva saznanja o čudnim
praksama kontroverznog psihijatra.
– Ona je bila njegov pacijent otprilike godinu dana, od svoje 19.
do 20. godine života. Odnos koji je imala s tim psihijatrom
opisivala je kao intenzivnu ljubavnu vezu – iznosi Buđanovac
jedan od slučajeva.
Nakon toga slučaja, još dvije Buđanovčeve klijentice, tvrdi on,
iznijele su slična iskustva. Jedna od njih bila je maloljetna.
Broj 9 i 10
Nekoliko slučajeva spominje dr. Zemira Medved u
svojoj prijavi iz 2016. godine, no ne navodi detalje. Javnost od
nje ne može mnogo saznati jer se izuzela od davanja bilo kakvih
izjava iz razloga što se vodi sudski spor između psihijatra i
nje.
Ipak, iz nekoliko različitih izvora došli smo do informacije da
bi se moglo raditi o slučaju koji se na psihijatriji dogodio
2008. godine te o još jednom kasnijem slučaju na neki način
povezanim s ovim.
Te je godine dr. Branka Lesjak, koja je tada
radila na odjelu psihijatrije, navodno prijavila slučaj
svojim nadređenima. No nikakvih posljedica nije bilo.
Kontaktirali smo dr. Lesjak kako bismo saznali više detalja o toj
temi.
– Ne bih željela ništa komentirati, neka institucije odrade svoj
posao – ponovila je nekoliko puta.
Broj 11, 12, 13, 14…
Ako ni 10 slučajeva nije dovoljno, pitanje je onda do kojeg broja
valja brojati.
No, osim nabrojanih, postoje i drugi slučajevi. To su primjerice
slučajevi žena koje još uvijek nisu spremne govoriti javno. Neke
ne žele govoriti za lokalne medije. Ima i bivših pacijentica koje
su se proteklih dana javile medijima pa se naglo i na neobičan
način predomislile. Ima slučajeva o kojima neizravno svjedoče
prijateljice žrtava, budući da žrtve više nisu žive. Postoje
slučajevi koji vode prema drugim slučajevima, njih tek treba
istražiti…
Naposljetku, postoji i onaj slučaj iz
Čakovca iz 1999. godine, oko kojeg neki
istaknuti akteri ove priče govore jedno, a službeni papiri pak
nešto drugo. Još uvijek nije sasvim sigurno da je ta priča time
zatvorena.