Smatra da je njegov najpopularniji album 'Mirakul' objavljen u zlatnom vremenu.
Gibonni, jedan od najpopularnijih hrvatskih
glazbenika, održat će ovog tjedna koncert u sklopu
Špancirfesta.
U četvrtak se ispred PAN pozornice na Starom gradu od 21 sat
očekuje prava gužva. Nakon poduljeg vremena, u Varaždin se vraća
Gibonni te na valu nove energije i glazbenika donosi world music
zvukove.
U intervju nam je otkrio kakva su bila njegova promišljanja u
vrijeme pandemije, kakvu setlistu sprema za Špancirfest, a
osvrnuli smo se i na njegov rad koji datira još na početak
stoljeća.
Sami ste rekli u jednom intervjuu da otkad nema
koncerata, da ste cijelo vrijeme bili u studiju. Rezultat toga je
mini-album ‘U po’ ure’. Kakav je bio rad na tom albumu te je li
se možda osjećala težina baš zbog te neizvjesne situacije jer
niste znali kad ćete ga moći predstaviti publici?
Znate što, iskreno, u zadnjih godinu i po’ sam se naučio živjeti
dan za danom, bez velikih planiranja. Jer kad ti mogućnosti
dozvoljavaju da se možeš normalno kretati i nastupati sa svojim
ljudima, onda to i radiš. A kad su kretanja ograničena, onda se
više okreneš tom nekom samotnjačkom poslu. Nekako sam se uspio
prilagoditi pa guram. Kruh naš svagdanji daj nam DANAS, a
sutra ćemo vidjeti kako ćemo. Pomalo…
Od novih skladbi, možemo li očekivati njihov kompletni
set na varaždinskom Špancirfestu?
Ovisno o raspoloženju unutar nas glazbenika i publike, često
mijenjam set listu u trenutku. Ali sigurno ćemo svirati nove
pjesme, jer nam je to poseban užitak i zadovoljstvo. Svirali smo
ovog ljeta na nekoliko nastupa i svaki put je bilo emotivno, jer
imam osjećaj da smo se svi zaželjeli jedni drugih.
Koliko vam kao glazbeniku znači prihvaćenost pjesama kod
publike? Na primjer, svi se sjećamo ‘Mirakula’ koji ove godine
navršava 20 godina, a ljudi do danas znaju riječi gotovo svih
pjesama s albuma. Koliko je glazbeniku teško ubosti tako ‘jak’
album?
Mirakul je bio objavljen u zlatnom vremenu. Prije pametnog
telefona, dok su telefoni bili samo mobilni, ali nisu još postali
pametni. Svi smo imali više strpljenja za otkriti osmu ili devetu
pjesmu s albuma. Danas se sve ubrzalo, u eteru je puno više
informacija, pa treba više vremena da bi pjesma zaživjela.
Najvjernija publika je odmah otkrila pjesme Udica ili Nisi više
moja bol, ali široj publici je trebalo 3-4 godine da dođe do
njih. Tako da je i poslije Mirakula bilo pjesama na koje imam
pravo biti ponosan. Ali istina je da im treba više vremena.
I na novom mini-albumu ima suradnji s inozemnim
glazbenicima? Što vas vuče u tom smjeru da su suradnje za vas
postale praktički stvar tradicije.
Zato sto je život kratak. Bio bi veliki grijeh i propust da sam
mogao raditi s najboljima, a da to nisam učinio. Basist s kojim
radim svira s grupom The Who na finalu Super Bowla u Americi, a
onda kad je nekoliko dana slobodan, uđe u studio i snimi moj
album. A mogao je biti sa svojom familijom na odmoru. Moram to
cijeniti i to mi je velika čast. A tako je i s ostalim
suradnicima, nije njima rad sa mnom egzistencija, nego sviraju
jer to vole.
Imate kakvu poruku za kraj vašoj publici koja će vas
slušati na Špancirfestu?
Moja poruka je izraz zahvalnosti svima koju će odlučiti tu
večer biti s nama u Varaždinu. Zadnji put smo na Špancirfestu
svirali 2013., tako da smo nešto u međuvremenu i naučili pa nas
dođite vidjeti (smijeh).