Rujan je mjesec kada se u vinogradima ubire grožđe, koje se potom, po završetku cijelog niza procesa, ‘pretvori’ u vino. Tako je ove subote održana berba kod obitelji Barukčić, u njihovom vinogradu na Varaždinu Bregu, točnije na adresi Koradovica 90, na dijelu poznatom pod nazivom Glavić. Po mnogočemu se vinograd ove obitelji razlikuje od drugih, ali ono što zasigurno čini najveću razliku je to što se berba odvija uz pomoć quadova – motornih vozila na četiri kotača.
– S obzirom da imam oko 2000 trsova, a vinograd je dugačak preko 200 metara, mnogo je praktičnije i brže da putari, oni koji nose grožđe od berača do podruma na daljnju obradu, budu na quadovima – objasnio je gazda Marijan Barukčić, kojemu je vinogradarstvo već godinama hobi.
Već sedmu godinu putari su na quadovima
Ipak, sudeći po veličini vinograda, kvaliteti vina te uloženom vremenu i trudu, moglo bi se reći kako je ovo i više od puke razbibrige.
– Napravio sam sustav navodnjavanja i mrežu za zaštitu od tuče i štetočina u vinogradu. Ne čudi onda što uberemo grožđa za okvirno 3500 do 4000 litara vina, koje je sortno. Imam tako chardonnay, sauvignon, zeleni silvanac, žuti muškat, rajnski rizling. Sva vina idu na institut za ispitivanje, kako bi dobila certifikat i mogla se prodavati na tržištu. S obzirom da je to velik posao, potrebno je olakšati ga – objasnio je te dodao kako su njegovim sinovima motori i quadovi već dugi niz godina strast pa su došli na ideju da pomognu u berbi.
– Imam dosta velik razmak između redova tako da se uz pomoć quadova posao obavlja bez problema, a na taj način beremo od 2008., onda računajte, sedam godina! Ove godine su u pogonu dva quada, koja voze moj sin i unuk, što nam uvelike ubrzava posao. Potrebno im je svega petnaestak sekundi da se spuste do kraja vinograda, a uz četrnaest marljivih berača s berbom završimo za tri sata.
Beračima quadovi uopće ne smetaju.
– Nema nikakvih problema ni incidenata, redovi su dosta široki pa ima za sve mjesta – rekla je Larisa, jedna od beračica te dodala kako je ova godina rodna, sudeći po veličini i količini grožđa.
– Malo je naporno, ali bitno da napravimo posao – dobacio je putar Matija.
– Ovakve berbe i briga o vinu uistinu su danas rijetkost – rekao je berač Marko, kojemu je ovo jedina berba ove godine, dok je prijašnjih godina takve pozive znao odbijati jer nije mogao sudjelovati u svakoj.
‘Imam sve što jedan vinogradar treba imati’
Postupak pravljenja vina počinje tek nakon što se grožđe ‘dostavi’ do podruma.
– Moj je podrum veoma inovativan, smatram da rijetko tko u ovome kraju radi na taj način. Sve je kompjuterizirano, mogu sam kontrolirati vrenje – stupnjeve hlađenja i grijanja, a među prvima sam počeo koristiti plin argon u čuvanju vina. To je plemeniti plin, teži od dušika, stoga je bolji za čuvanje vina. Nadalje, imam mehanizaciju pomoću koje sav ugljični dioksid izlazi iz podruma, tako da se ovdje može spavati, ne može vam se ništa dogoditi – rekao je Marijan s osmijehom na licu.
I sam priznaje kako je za vinograd potrebno mnogo znanja i volje, ali sve se isplati kad vidi konačan proizvod – vino koje zbog kvalitete osvoji priznanje na prestižnim natjecanjima.
– Iako više nisam tako mlad ni aktivan po natjecanjima, moja su vina šampioni, imam mnogo priznanja i oko pedesetak medalja, što srebrnih, što zlatnih. Ne bih imao toliko znanja da nisam slušao predavanja iz vinogradarstva i podrumarstva od ponajboljih stručnjaka s Agronomskog fakulteta – kazao je Marijan te dodao kako ima sve što jedan vinogradar treba imati.
Velika podrška u svemu zasigurno je supruga Đurđica, s kojom je u braku više od četrdeset godina.
– Cijela obitelj je zapravo uključena u to, svi pomažemo. Čak i ja imam osvojenih plaketa – rekla je veselo supruga, koja je sa sinovima marljivo pripremala ručak da se radnici okrijepe.
Nakon uspješno završene berbe uslijedilo je zajedničko fotografiranje, obilan ručak i neizostavna zdravica s hladnim gemištima.
