Dvije su minute do 14 sati. Zvoni mi mobitel, zove Jan Kerekeš kako bi se ispričao na kašnjenju. Kod Varteksovog je stadiona pa na mjesto dogovorenog susreta na Korzu neće stići na vrijeme zbog neočekivane gužve na cesti nastale zbog danima najavljivane susnježice.
Ovo nije tekst o vremenu, nego o Janu Kerekešu. Mladom varaždinskom glumcu koji polako, ali strpljivo, gradi uspješnu glumačku i glazbenu karijeru. Iza sebe ima već 27 kazališnih premijera, 9 filmskih uloga, a glumio je i u 12 serija i 3 radio drame te posudio glas u 8 animiranih filmova, a za ovu godinu najavljuje još nekoliko zanimljivih kazališnih i filmskih ostvarenja.
Za ulogu Ivana Aleksandroviča Hlestakova u predstavi Revizor Nikolaja Vasiljeviča Gogolja, a u režiji Jerneja Lorencija, 2010. godine dobio je Nagradu hrvatskog glumišta za izuzetno ostvarenje mladog umjetnika do 28 godina, a 2011. godine na 35. Danima satire Satiričkog kazališta Kerempuh nagrađen je nagradom Sabrija Biser koja se dodjeljuje mladom glumcu za uspjelo interpretiranu ulogu karakterne komike.
Za glumačko ostvarenje u filmu Broj 55 redatelja Kristijana Milića nagrađen je pak Posebnom nagradom Vukovar film festivala 2014. godine. Ipak, šira ga javnost najčešće prepoznaje kao glumca i izvršnog producenta Umjetničke organizacije Kerekesh Teatra.
Neupućeni i zli jezici reći će da je karijeru izgradio lako, zbog prezimena Kerekeš i činjenice da mu je otac poznati hrvatski glumac Ljubomir Kerekeš, no onaj koji poznaje tog 31-godišnjeg Varaždinca potvrdit će da se Jan u glumačkom svijetu probio zahvaljujući svojem talentu, upornosti i posvećenosti poslu.
Jer, koliko mu je prezime Kerekeš možda ponegdje i otvorilo vrata, toliko mu je i odmoglo zbog u javnosti nametnute nepotrebne kompeticije s uspjesima vlastitog oca. Na besmislene usporedbe s ocem Jan se ne osvrće. Iskusni Ljubomir Kerekeš mu je, ističe, veliku uzor i inspiracija.
– Otac se vraćao s posla ispunjen i sa smiješkom na licu. Bio je i još je uvijek pošten prema poslu, iskren na pozornici i ne podcjenjuje svoju publiku. To su odlike svakog dobrog glumca i takav nastojim biti i sam – ističe Jan.
Od ‘kante za smeće’ do Gogolja
Kerekeš mlađi bio je kazalištu izložen od malena. Kaže da je oduvijek želio postati glumcem, a u ganjanje glumačke karijere počeo je već u osnovnoj školi. Prva uloga bila mu je kanta za smeće. Za tu je rolu sam izradio kostim. Izrezao je neki stari karton koji je potom s prijateljima na likovnom obojio i uredio. Nije to bila glavna uloga, ali dobro se sjeća teksta koji je izgovorio.
– Ja sam kanta za smeće, mene nitko neće/ U mene se svašta trpa, stari papir, stara krpa . To je bilo to. Bio sam jako ponosan na sebe – prisjeća se Jan.
Kasnije je počeo pisati stihove na kajkavskom, sudjelovao na natjecanjima, za neke pjesme osvojio i nagradu publike, a kad je upisao Gimnaziju Varaždin uključio se u dramsku družinu Theatron. Kao član Theatrona 2005. godine osvojio je drugo mjesto na međunarodnom Global Education Festivalu u talijanskom San Remu za autorski dramski rad Vremena puna tišine, igranim na engleskom jeziku. Tekst i prijevod na engleski, režiju, scenografiju i glavnu mušku ulogu – sve je osmislio sam.
Ipak, najponosniji je na već spomenute uloge Ivana u predstavi Revizor i uloge Krune u filmu Broj 55. Ističe da osmišljavanje i ulaženje u psihu kazališnih i filmskih likova nije lagan zadatak, ali da se ne priprema poput britanskog glumca Daniela Day-Lewisa koji živi svoj lik cijelo vrijeme snimanja filma.
– Neke se stvari mogu i odglumiti, ne trebaju se živjeti tri mjeseca, ali volim pedantan pristup. Posvećen sam u potpunosti svojim ulogama – napominje Jan.
– Pripremanje za kazališne role iziskuje temeljite pripreme, ali su i probe učestalije. Svaki glumac ima svoj tempo, a ja volim brz. Rješenja koja nudim i upute koje dobivam na prvim probama su uglavnom i konačna rješenja pa često ne vidim smisao u velikom broju proba. To je za mene gubljenje vremena. Pripremanje filmskih uloga je minimalna ili gotovo nikakva. Sve se svodi na izvođenje u datom trenutku pred kamerom, ali i za filmske uloge volim biti spreman. Pedantan sam po pitanju teksta i želim upoznati svoj lik do kraja kako o njemu ne bih imao upitnike iznad glave. Jer ako ja u potpunosti ne razumijem svoj lik, neće ni publika – ističe.
Jednaka ljubav prema komedijama i tragedijama
– Dugo sam promišljao o činjenici da nas iste stvari rastužuju, koliko god bili drugačiji i živjeli u drugačijim sredinama, a da nas različite stvari nasmijavaju. Osjećam se blaženim što mogu nasmijavati ljude u različitim dijelovima Hrvatske, a to znači da sam na dobrom tragu kao komičar. Isto tako u ozbiljnim dramskim komadima iznova propitkuješ sebe kroz percepciju publike, kako te doživljava. Kad publici postane mučno i neugodno da se počne smijati… To je jako zanimljivo. Glumac s propitkivanjem sebe nikad ne bi trebao stati. Želiš li odrađivati glumu, možeš raditi što želiš i kako želiš, a ukoliko se želiš baviti glumom, trebaš u svakoj izvedbi učiti i skupljati iskustva i onda sve to kanalizirati u drugu ulogu koja te čeka – napominje Jan.
Dosad je Jan podjednako igrao ozbiljne i tragične likove, i komične, nespretne pa i priproste likove po kojima ga, zahvaljujući rolama u predstavama Kerekesh Teatra, šira kazališna publika i prepoznaje. Za sad mu, kaže, ne smeta ukalupljivanje u takve uloge.
– To je moj posao. Rado bih se htio okušati u jakoj filmskoj i dramskoj ulozi ili seriji, ali dokle god će me redatelji i producenti prepoznavati kao priprostog komičara, radit ću taj posao – dodaje.
Obiteljski posao u Kerekesh Teatru
I radi ga dobro. Upravo su ti komični, nespretni i priprosti likovi protagonisti u predstavama koje potpisuju Ljubomir i Jan Kerekeš, a izvodi ih ansambl Kerekesh Teatra. Ljubav prema komediji, zanimanje za svakodnevne zgode i nezgode živopisnih likova doveli su do osnivanja obiteljskog posla, Kerekesh Teatra.
– Kod nas je posao krenuo sasvim spontano. Tata je s predstavom ‘Dimnjačar’ proputovao cijelu Hrvatsku, upoznao humor i mentalitet u svim dijelovima Hrvatske. Krenuo je pisati svoje tekstove za ‘Skupštinu’ i ‘Debitante’, a 2011. godine kad sam završio Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu krenuli smo raditi predstavu ‘Ufuraj se i pukni’. Upravo smo se kroz tu predstavu Zoran Pribičević i ja dodatno sprijateljili i u nekom razgovoru rekli da bi bilo lijepo imati teatar koji se bavi manjim predstavama, a koje prepoznaje veći spektar ljudi. Zoki je predložio da osnujemo umjetničku organizaciju, a potom smo dogovorili i s Dinom Rajn iz Novog Marofa koja je autorica naših plakata i vizuala. Krenuli smo s tom pričom. Otvorili smo profil na Facebooku, skupili 5 tisuća prijateljam otvorili stranicu i danas smo došli do nevjerojatnih 17.000 pratitelja na Facebooku, a pokrenuli smo i aplikaciju s različitim nagradnim igrama, video igricama za klince, mapama do predstava gdje gostujemo itd. – rekao je Jan.
Kerekesh Teatar danas sa svojim predstavama gostuje diljem Hrvatske, a za nekoliko dana počinje i 9. Tjedan smijeha koji je jedan od najposjećenijih festivala u Hrvatskoj i za koji ulaznice planu u rekordnom vremenu.
– Varaždinska publika je zakon i broj jedan ako se mene pita. Ovakav interes za kazalište koje se dogodilo u sklopu Tjedna smijeha nije se dogodilo ni u jednom dijelu Hrvatske. Ove godine ulazimo u kazališnu povijest Hrvatske, koliko god to možda neki ljudi iz Zagreba ili Hrvatskog društva dramskih umjetnika (HDDU) neće priznati. Nikad se u povijesti Hrvatske nije dogodio da u sklopu desetodnevnog festivala s 50 predstava posjeti više od 12 tisuća ljudi! To je rekord kojim se može pohvaliti Kerekesh Teatar, Varaždin i Varaždinska županija. Neke od tih predstava su predstave pučkog teatra, a danas nam dolaze na festival nagrađivane predstave različitih kazališnih kuća i publika ih objeručke prihvaća. Predstava “Dimnjačar” slavi 1250. izvedbu i najizvođenija je hrvatska predstava. Bilo bi nam drago da netko iz HDDU-a dođe i dodijeli plaketu Ljubomiru Kerekešu za taj pothvat. Podrška publike i gradova u kojima gostujemo je nevjerojatna i hvala im na tome! Varaždin je poznat po tome da kad je nešto dobro, daje stopostotnu podršku, a kad nije, ne daje podršku. To je u mentalitetu i ono što određuje Varaždince – naglašava Jan.
Na pitanje na koji načine HDDU ne daje podršku Kerekesh Teatru, Jan ističe da su neki članovi te organizacije teško prihvatili Kerekesh Teatar.
– Čak im je bilo teško doći pogledati predstave za Festival glumca. Prošle smo godine prvi put sudjelovali na tom Festivalu! Stvari se mijenjaju, ali presporo. Neki sustav vrednovanja nije dobro razrađen ni od strane HDDU-a, ni od strane Ministarstva kulture, ni od nekih lokalnih zajednica. Fali i vjera u projekte koje publika prepoznaje kao dobre. Ipak, ove nas godine dolazi pogledati delegacija HDDU-a i vjerujem da će biti zadovoljni i predstavom i atmosferom u dvorani. Imamo dobru suradnju i s drugim glumcima i kazališnim kućama. Prate nas i stvorio se veliki entuzijazam oko ‘naše’ vrste humora koja nema ‘fige u džepu’ – rekao je Kerekeš.
Objeručke Kerekeši prihvaćaju suradnju i s različitim zajednicama ili udrugama socijalno osjetljivih skupina.
– Mi takve suradnje rado prihvaćamo i mislim da je to smisao zajednice. Jer, ako smo mi Kerekesh Teatar iz Varaždina, onda ćemo i za taj Varaždin raditi sve što treba. Stalno se gleda da je nama sve lako, a nije baš tako. Podrška Ministarstva kulture jednim Histrionima koji nemaju više gostovanja od Kerekesh Teatra je deseterostruko veća nego nama. Olakotna okolnost kazalištima u Zagrebu je i da imaju svoj prostor. Mi nemamo svoj prostor, odlazimo na gostovanja, a ipak smo odradili 172 predstave godišnje.
Ističe Jan da za sad nemaju u planu izgradnju ili najam prostora za Kerekesh Teatar zbog toga što im je to sve preskupo, ali i zbog toga što u Varaždinu ne postoji dvorana koja bi mogla zadovoljiti kapacitete njihovih predstava – naglašava Jan.
Ekranizacije predstave Ufuraj se i pukni!
Unatoč svim problemima, Kerekesh Teatar ne staje. Dogovorili su naime da će nakon 100. izvedbe svake predstave krenuti u njezinu ekranizaciju. Prva na redu je Ufuraj se i pukni.
– Trenutno smo u pregovorima i do kraja kolovoza ove godine trebalo bi krenuti snimanje. Još ne znamo tko će film režirati, ali znamo da će u njemu glumiti svi glumci iz Kerekesh Teatra. Kao mladi glumac mogu reći da se u hrvatskim filmovima često gledaju ista lica. Mislim da nedostaje šarolikosti i raznolikosti u hrvatskom filmu i najkritičnije je to da u Hrvatskoj nedostaje prave komedije. U hrvatskim komedijama (koje su prozivane komedijama godine) umre troje ljudi, netko pobaci ili se ubije i nerijetko su vezane uz rat. Mislim da će Ufuraj se i pukni biti pravo osvježenje u hrvatskoj kinematografiji, a onda i publici – ističe Jan.
Varaždinsko kazalište treba biti kazališno središte cijele godine!
Naglasio je Jan da su si u Kerekesh Teatru dali zadatak angažirati i tako podržati mlade i ‘nepoznate’ glumce kojima je ionako teško u traženju glumačkih rola u Hrvatskoj.
– Previše mladih glumaca svake godine izlazi iz Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu. Od 2011. kada sam diplomirao do danas iz ADU-a je izašlo više od 250 mladih glumaca, a ako krenem brojiti one koji su aktivni i pristojno žive od glume, mogu nabrojiti njih 50-ak. Ako nisi u pravo vrijeme na pravom mjesto, nisi točan ili ne grizeš na pravi način, generacije te preskoče – kaže Jan.
Smatra Kerekeš da je jedan od problema i taj što ansambli štite one kojima se ne radi i koji odrađuju posao.
– Treba se mijenjati sustav i funkcioniranje ansambla, možda uvesti norma odrađenih predstava, ali onda treba paziti i na sistematizaciju. Dakle, plan za cijelu godinu treba biti napravljen ravnomjerno za glumce i u određenim kategorijama. Imao sam trenutaka prošle godine kad sam s intendanticom varaždinskog kazališta Jasnom Jakovljević razgovarao na tu temu, da sam nezadovoljan jer mislim da možemo puno više u Varaždinu. Razgovarao sam s njom o tome da bih se povukao, potražio drugi ansambl i promijenio sredinu. Intendantica je obećala da će se neke stvari promijeniti i odlučio sam ostati članom ansambla. Ujedno, postao sam i dramski prvak na temelju nekih svojih glavnih uloga u HNK u Varaždinu. Zanima me dobro poslovanje kazališta na svim razinama jer ako negdje zapne, ljudi odmah postanu nezadovoljni – rekao je Jan.
Kerekeš ocjenjuje da je glavni problem varaždinskog kazališta prevelika produkcija.
– Naše je kazalište nedavno dobilo jedan lijepi mjuzikl, dobru predstavu koja može funkcionirati na bilo kojoj pozornici u Hrvatskoj. Ako se dogodi da se izbacuju tri premijere za redom, dogodi se da predstava guši predstavu što se ne smije događati. Moj prijedlog da se godišnje rade dvije predstave na Velikoj sceni, dvije manje i jedna velika dječja predstava na Sceni Rogoz. S pet premijera godišnje kazalište bi imalo puno više zraka, više bi gostovalo, predstave bi bile još kvalitetnije, glumci bi bili fokusiraniji na ono što rade i cijela atmosfera u kazalištu bila bi puno zdravija. Imamo jako puno proba, a izvođenje predstava je slabo. Neke po meni mogu igrati svugdje u Hrvatskoj, a igraju samo kod nas. Stvari idu na bolje, a važno je i da ljudi koji su na vlasti na lokalnoj i regionalnoj razini razumiju kazalište i njihove potrebe – ističe Kerekeš.
Slobodno vrijeme je luksuz
Uz posao u HNK u Varaždinu, gostovanje u serijama, pripremanje Tjedna smijeha, Jan ima jako malo slobodnog vremena, a već je u siječnju znao kako će mu izgledati mjesec rujan. Njemu to, međutim, ne smeta.
– Kad se sve posloži i na vrijeme dogovori, funkcionira. Kao mladom glumcu nije mi u interesu i ne dolazi u obzir da ću nekoga čekati da mi dadne obavezu tjedan dana unaprijed. To je luksuz. Danas ako želiš raditi, moraš raditi punom parom na sto strana. Ako se prepustiš stihiji, to nije dobro. Za razliku od svojih vršnjaka možda imam i premalo slobodnog vremena, ali oko sebe imam ljude koji su svjesni zašto tako funkcioniram. Podrška je važnija nego slobodno vrijeme koje bi vjerojatno, da ne radim to što radim, iskoristio tako da svaki petak ili subotu odem van s ekipom. Takav način provođenja slobodnog vremena trebali prerasti svi u mojim godinama. Treba se družiti s ljudima, nastojim to raditi, ali niti krediti, niti planovi ne pitaju. Za 10 godina bilo bi prekasno ganjati neke planove koje želim ostvariti. Treba se prilagođavati tempu i životu koji te nosi. Koliko ti možeš na to utjecati, ne znam, ali važno je da to razumiju i žena i obitelj i pas kojeg moram šetati svaki dan. Nekad ne stignem, ali ću to nadoknaditi kad uhvatim vrijeme – naglašava Jan.
Neće stati Jan ni ove godine. Osim već spomenute ekranizacije predstave ‘Ufuraj se i pukni’, Jan radi na kriminalističkoj predstavi Samo preko njega mrtvog s Reneom Bitorajcem, a glumit će i u predstavi ‘Tramvaj zvan žudnja’ u HNK u Varaždinu čiju režiju potpisuje Georgij Paro.
– Jako me veseli ta suradnja. Žorž Paro je jedan od redatelja endema u Hrvatskoj. Način na koji on promišlja o predstavi, daje upute glumce, to je toliko rijetko i kvalitetno… Bio je nešto bolestan i ja mu od srca želim puno zdravlja, da živi barem 150 godina i da odradi isto toliko predstava – kaže Kerekeš.
U rijetkim pauzama pogleda Jan i pokoji dobar film ili predstavu. Otkriva da voli pogledati filmove koji ostavljaju jaki utisak poput Ratnika s Tomom Hardyjem ili Ratnog konja Stevena Spielberga, a ove godine navija i da Gary Oldman dobije nagradu Oscar za glavnu mušku ulogu.
Od kazališnih predstava preporučit će predstavu Črna mati zemla u izvedbi ZKM-a koja ga je opčinila do te mjere da je prema demonima glavnoga lika iz knjige Črna mati zemla autora Kristiana Novaka napisao i pjesmu.
Ispušni ventil za stres i rješenje za potencijalni burnout su, ističe, glazba i njegov bend Cold Snap.
– Nekad stres izađe na krivome mjestu i iskalim se na krivoj osobi. Radim na tome da se to ne događa prečesto. Ipak, negativne energije rješavam se uglavnom kroz glazbu. Snimili smo novi album, a moram se pohvaliti da ga je poslušao i komplimentirao direktor Nuclear Blasta, najveće metal izdavačke kuće, Marcus Staiger. Ove godine potvrdili smo nastup u Bugarskoj na festivalu s Iron Maidenom, headlineri smo na festivalu u Njemačkoj, idemo na Metal days u Sloveniju, a ove godine slavimo i 15 godina benda. Nadam se da ćemo moći nastupati i na Špancirfestu koji slavi 20. obljetnicu. Bilo bi zgodno proslaviti te dvije velike obljetnice sa žestokim koncertom u Varaždinu – priželjkuje Jan.
