Stipe Božić, alpinist svjetskog glasa, prisustvovao je u srijedu, 4. lipnja, svečanom otvorenju vlastite izložbe Himalaja, a kasnije je održao predavanje na istu temu. Interes je bilo velik, sjedeća mjesta sva su bila zauzeta, a tražilo se i pogodno mjesto za stajanje. U zraku vrućina i miris znojnih tijela, no ništa od toga nije smetalo prisutnima.
> Galerija slika sa svečanog otvorenja
> Galerija slika s izložbe ‘Himalaja’
– Kad sam na vrhu neke planine i gledam oko sebe čini mi se kao da gledam rođenje Zemlje – kazao je Stipe Božić okupljenima u dupkom punoj dvorani.
No da bi to postigli vi morate biti alpinist, a biti alpinist znači posjedovati razlog da se taj, nažalost često smrtonosni, napor učini, a potom i ponovi.
Planine – mjesta svetosti
– Razloga je mnogo, nekima je dovoljan razlog otkrivanje nečeg novog, drugi opet u prijateljstvima pronalaze razlog za upuštanje u takve poduhvate. A to mogu i sam jamčiti, prijateljstva iskovana u planinskim gorjima nešto što nema cijene, to je poput prijateljstava ljudi koji su zajedno bili u ratu – govori Božić o mogućim razlozima koji pogone alpiniste.
Veliku ulogu igraju i druge kulture koje uvijek iznova vode do divljenja onih koji imaju priliku i čast da ih upoznaju.
– Postoji također još jedan razlog, a to je ideja o svetosti planina koja postoji otkad postoje prvi religijski zapisi. Često se navodi kako su planine ono prvo što je stvoreno i da baš na njima stoluju bogovi – podsjeća nas živa legenda Stipe i ukazuje na biblijski mit o deset zapovijedi.
U hinduizmu i budizmu naročito je istaknuta povlaštena pozicija planina u religijskom kontekstu pa je i stav tih religija kako planine ne bi trebalo uznemiravati.
– Narodi koji obitavaju u tim područjima mnogo su dublje prožeti svetošću od nas – smatra predavač i upravo u susretu s takvim kulturama nalazi veliko blago.
Istinski izraz poštovanja prema toj svetosti izražen je od strane alpinista kada su skupno odbili mogućnost osvajanja Kailasha, dijela Himalaja, koji se u tim djelovima smatra svetim.
Alpinisti su iskazali poštovanje i odbili i mogućnost odlaska na to sveto mjesto, već su ga prepustili legendama i bogovima.
Kako bilo, mnogo je mogućih razloga, no staje otvoreno pitanje da li je ijedan od njih dovoljno jak da čovjek riskira svoj život, kao što su to učinili mnogi alpinisti.
Istinske vrijednosti
Teško je reći, no ta volja, ta snaga ljudskog duha u sebi nosi nešto što inspirira i nas, obične ljude, inspirira nas da se trgnemo iz mlake svakodnevnice i da svatko od nas, kako pjesnik kaže, uradi nešto za samoga sebe, nešto veliko.
– Jednom kad čovjek stane na vrh planine ono što vidi jesu vrhovi drugih planina – okupljenima je tumačio Božić.
No osvajanje vrhova nije utrka, nije bitno koji je vrh najviši niti želja za penjanjem nestaje kada se najviši dosegne.
– Bitan je sam put, sam cilj je tek sekundaran. Sitnice koje vam se dese na putu, ljudi koje upoznajete, stvari koje vidite, to je vrijedno – kazao je Božić.
Kao primjer navodi svjetskog putnika Matu Šimunovića koji je prošao cijeli svijet, a vratio se tek s fotografijama i suvenirima.
– Smatrali su ga ludim, naravno, jer nije donio novce, već te sitnice. No, kad smo mi vidjeli njegov materijal, kad smo osjetili svu grandioznost njegova pothvata, bilo nam je jasno da prava vrijednost nije u imovini i novcu, već u dijeljenju takvih iskustava. Novac i imovina nestaju, no ovo što je učinio on, što se trudim činiti i ja, to je ono što ostaje, to je ono što je istinski vrijedno – otvorio je dušu penjač Božić te istaknuo kako ova izložba i predavanje jesu upravo produkt tog nastojanja.
Pali prijatelji
Uz to, ukazuje nam i na bitan dio planinarenja – povratak.
– Penjač prvo mora misliti na povratak, a tek nakon toga na sam vrh. Dosezanje vrha tek je prvo poluvrijeme i to lakše poluvrijeme – govori nam Stipe.
Nažalost, postoji i tamna strana alpinizma, a ona se nalazi u statističkom podatku da 50 posto onih koji krenu na Himalaju na njoj i ostave svoj život.
– Smrt prijatelja nešto je najstrašnije što se može dogoditi, a na planinama prijateljstva su intenzivna. Još kada pogledate kontrast, euforiju zbog osvajanja nekog vrha, a nakon toga izgubite prijatelja koji je to netom učinio s vama, osjećaj je nezamisliv. No, mi nastavljamo gdje su pali naši prijatelji, na taj način odajemo čast jedni drugima – povjerio se Stipe prisutnima.
Planinarenje je, stoga, poput beskrajne pjesme, poput pjesme koju čuju samo oni koji je i pišu, a do nas, dolje u nizini, tek ponekad dospije poneka riječ, zahvaljujući velikim ljudima poput Stipe Božića.
