Stavite povez na oči i pokušajte se sami orijentirati u prostoru. Ili pak sjednite u invalidska kolica i krećite se uz pomoć njih. Osobe koje su skroz zdrave često i ne pomišljaju kako je onima koji imaju neku vrstu invaliditeta. Ili pak kad u okolini sretnemo takve osobe uzdahnemo i sažalijevajućim pogledom zahvalimo što smo ‘zdravi’.
U Varaždinskoj županiji oko 12 posto stanovništva, dakle, preko 20 tisuća stanovnika ima neku vrstu invaliditeta, što je doista velika brojka.
Tim osobama nije potrebno naše sažalijevanje već pomoć oko integracije u društvo. Barijere su najčešće u našim glavama jer, iako je netko u invalidskim kolicima, ne znači da ne vodi život kao i ostali.
Projekt Čujmo glasove različitih, koji je svoju završnu fazu predstavio na konferenciji u četvrtak, 28. svibnja, upravo je imao više ciljeva, a jedan od njih bio je senzibilizirati javnost te upoznati građane s poteškoćama na koje nailaze osobe s invaliditetom.
U osamnaest mjeseci trajanja projekta provedeno je niz aktivnosti – radionice usmjerene osnaživanju razliitih udruga, na kojima su se osobe s različitim invaliditetom upoznale i osnovale neformalnu mrežu organizacija. Izrađen je i letak te vodič kao primjer dobre suradnje između njih.
U gradovima diljem županije organizirani su javni događaji na kojima su građani mogli ‘ući u cipele’ osoba s invaliditetom – isprobati vožnju u invalidskim kolicima ili pak s povezom na očima pokušati doći do nekog mjesta.
Europski je to projekt u kojem su sudjelovali Varaždinska županija, Udruga slijepih Varaždinske županije, Grad Varaždin te Koalicija za život u zajednici, koju čine različite udruge s područja županije.
Svi su doprinijeli boljoj suradnji između samih udruga te su zasigurno poboljšali status osoba s invaliditetom u županiji.
– Projekt je zasigurno doprinio mnogočemu lijepom. Proširio je vidike zajednice o problemima s kojima se mi susrećemo, a koji su nažalost veliki – rekla je Bisera Pop, članica Društva distrofičara, invalida cerebralne i dječje paralize i ostalih tjesenih invalida grada Varaždina.
Bisera boluje od dječje paralize, ali je radila cijeli život i sad je u zasluženoj mirovini.
– Na sreću sam imala prilike raditi, ali smatram da je jedan od najvećih problema nas pronalazak zaposlenja. Mnogi se ne mogu zaposliti iako su radno sposobni. Teško je pronaći posao, a osobe s invaliditetom su nažalost zadnje u lancu zapošljavanja. Materijalna pomoć od države je smiješna, gotovo žalosna. Mnoge se pomoći ukidaju, a nama je potrebno mnogo više da postignemo određeni stupanj kvalitete života – nastavila je Bisera.
Veoma je važno čuti glasove onih koji su najčešće na marginama društva. Ipak, najpotrebnija je tolerancija, razumijevanje te uvažavanje različitosti kako bi svima bilo ugodno u našoj zajednici.
