Županijski sud u Zadru godine 2007. osudio je trenera taekwandoea Ž.Đ. (u to vrijeme 39-godišnjaka) na četiri i pol godine zatvora zbog seksualnog iskorištavanja dviju maloljetnica, u dobi od 15 i 17 godina.
Osuđen je za kazneno djelo koje je u to vrijeme, po tadašnjem Kaznenom zakonu, nosilo naziv ‘Spolni odnošaj zlouporabom položaja’. Puni opis kaznenog djela u okviru tadašnjeg Kaznenog zakona glasio je ovako:
‘Nastavnik, odgojitelj, roditelj, posvojitelj, skrbnik, očuh, maćeha ili druga osoba koja iskorištavajući svoj položaj ili odnos prema maloljetnoj osobi koja joj je povjerena radi učenja, odgoja, čuvanja ili njege izvrši s njom spolni odnošaj ili s njim izjednačenu spolnu radnju, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do pet godina.’
– Propisana kazna zatvora po tadašnjem kaznenom zakonu za ovakvo kazneno djelo je od jedne do pet godina zatvora. Prema pravilima o stjecaju okrivljeniku je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci. Povodom žalbe okrivljenika Vrhovni sud Republike Hrvatske je izrečenu kaznu zatvora smanjio na tri godine i šest mjeseci, koju je okrivljenik u cijelosti izdržao – odgovor je koji smo dobili od Županijskog suda u Zadru, na čijem je području Ž.Đ. počinio kazneno djelo.
Osim zatvorske kazne, sud mu je izrekao i sigurnosnu mjeru zabrane obavljanja djelatnosti sportskog taekwando trenera u trajanju od dvije godine.
– Napominjem kako se vrijeme izdržavanja kazne ne uračunava u vrijeme trajanja ove mjere, tako da je ona mogla započeti tek izlaskom okrivljenika iz zatvora 9. listopada 2010. godine, te je mogla trajati do 10. listopada 2012. godine – odgovaraju iz Županijskog suda u Zadru.
Kada može opet trenirati djecu?
Znači li to da se osuđeni trener po isteku te dvije godine mogao vratiti svojem prijašnjem poslu i nastaviti trenirati djecu?
Za mišljenje u vezi toga upitali smo i Županijski sud u Zadru, ali i Pravobraniteljicu za djecu Republike Hrvatske Helencu Pirnat Dragičević, dipl. iur.
Najprije nas je zanimalo bi li osoba koja je pravomoćno osuđena po istoj osnovi kao i trener iz ovoga slučaja mogla raditi primjerice u sustavu školstva. Primjerice kao profesor tjelesnog odgoja. Iz oba izvora dobili smo identičan odgovor – ne bi mogla.
Naime, Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi propisuje zapreke za zasnivanje radnog odnosa u školskoj ustanovi u određenim slučajevima. A među tim slučajevima su, između ostalog, i oni kada je osoba pravomoćno osuđena za spolne delikte na štetu djece ili se protiv nje vodi kazneni postupak po istim osnovama.
Ni škole ne provjeravaju registar!
– Međutim, primjećujemo da prije zapošljavanja ili druge vrste angažiranja osoba za rad s djecom predškolske i školske ustanove često ne provjeravaju je li kandidat pravomoćno osuđen za kaznena djela koja su, prema zakonu, zapreka za obavljanje poslova u odgojno-obrazovnoj ustanovi te je li osuđen za tzv. ‘spolne delikte’ iz Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji. Ustanove uglavnom traže od kandidata da dostave uvjerenje nadležnog općinskog suda da se protiv njih ne vodi kazneni postupak i da nije izrečena nepravomoćna presuda (tzv. ‘potvrda o nekažnjavanju’), ali ne provjeravaju je li osoba pravomoćno osuđena za kaznena djela. Na to stalno upozoravamo prilikom obilaska škola i vrtića, kao i u preporukama koje pravobraniteljstvo za djecu upućuje Ministarstvu znanosti i obrazovanja na početku svake školske godine. Pritom pozivamo da nadležno ministarstvo upozori odgojno-obrazovne ustanove da prije zapošljavanja ili druge vrste angažiranja osoba u radu ili kontaktima s djecom pribave od Ministarstva pravosuđa posebno uvjerenje o podacima iz kaznene evidencije iz kojega je vidljivo je li određena osoba pravomoćno osuđivana za kaznena djela koja su zapreka za rad u odgojno-obrazovnoj ustanovi. Također ih pozivamo da periodično provjeravaju podatke o zaposlenicima i ostalim angažiranim osobama o uvjetima za rad s djecom – upozorava na probleme u praksi Pravobraniteljica za djecu.
Dakle, zakon jasno određuje da nije dovoljno ‘odležati’ kaznu po pravomoćnoj presudi, kao ni zadovoljiti sve ostale privremene mjere koje je sud odredio u svojoj presudi. U ovakvim slučajevima, kada se radi o školstvu, iznimno je bitno razdoblje rehabilitacije.
Rokovi rehabilitacije
– Točno je da osoba nakon izdržane kazne ne može raditi u sustavu odgoja i obrazovanja dok ne nastupi rehabilitacija. Rokovi rehabilitacije za kaznena djela počinjena na štetu djece su, na inicijativu Ureda pravobraniteljice za djecu, dvostruko produženi u odnosu na rokove rehabilitacije za djela počinjena prema odraslim osobama – objasnila je Helenca Pirnat Dragičević.
Dokle god je osoba u kaznenoj evidenciji – a dio te evidencije je i popis pravomoćno osuđenih osoba za kaznena djela spolnog iskorištavanja djeteta, kolokvijalno nazivan ‘registar pedofila’ – ona ne može raditi u sustavu odgoja i obrazovanja, jasna je Pravobraniteljica za djecu.
Rokovi rehabilitacije ovise o visini kazne koju je sud izrekao. U ovome konkretnome slučaju, Ž.Đ. osuđen je na tri i pol godine zatvora. Iz zatvora je izašao 9. listopada 2010. godine. U njegovom slučaju vrijeme rehabilitacije traje 20 godina. Dakle, do 10. listopada 2030. godine.
Neistine koje je izrekao Ž.Đ.
U jednom varaždinskom tjedniku objavljen je razgovor s osuđenim trenerom, u kojem se pristup temi nastojao prikazati kao ‘davanje prilike drugoj strani’. No u tome razgovoru autor nije postavio ni jedno potpitanje, pa čak kad se radilo i o očitim neistinama koje je Ž.Đ. izgovorio.
‘Ne vjerujem da bih bio u tzv. registru pedofila, jer to podrazumijeva odnose s djecom uzrasta do 10 ili 11 godina’, izjavio je osuđeni trener.
Naravno, riječ je o neistini, koja pokazuje da osuđenik uopće nije svjestan vrste i težine kaznenog djela za koji je osuđen, već barata medicinskim pojmom pedofilije kao bolesti.
Zakonodavstvo, naime, ne koristi pojam pedofilije. Pojam pedofilije koristi se u psihijatriji, a odnosi se na poremećaj spolne privlačnosti prema djeci pretpubertetske dobi.
A u kolokvijalnom smislu, u svakodnevnom govoru, pojam se odnosi općenito na osobe seksualno sklone djeci mlađoj od 18 godina, koja se i društveno i zakonski uzima kao nekakva granica prema punoljetnosti. Upravo na sve one osobe koje su obuhvaćene ‘registrom pedofila’.
Zakon o sportu je jasan, ali…
Što se tiče situacije u sportu, odnosno u sportskim klubovima, ona je nešto drugačija nego u institucijama obrazovnog sustava. Istina, zakon postoji. Ali…
– I Zakon o sportu ima slična rješenja kao Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi te zabranjuje rad pravomoćno osuđenim osobama, no pitanje je kako se ta odredba provodi u praksi. Indikativno je da prema podacima Ministarstva pravosuđa u 2016. godini nije zatražena ni jedna provjera temeljem ove odredbe Zakona – ukazuje na neobičan podatak Pravobraniteljica.
To bi značilo da klubove očigledno ne zanima koga zapošljavaju kao trenera koji će raditi s djecom.
Brojna neregulirana područja
Kako to promijeniti? U svom odgovoru Pravobraniteljica upozorava i na druga područja.
– Točno je da postoje brojna neregulirana područja. Primjerice u zdravstvenoj djelatnosti takve zabrane nema. Štoviše, poznati su nam primjeri da pravomoćno osuđeni zdravstveni djelatnici mogu nastaviti rad jer to nije razlog za automatsko oduzimanje licence. O oduzimanju ili ograničenju licence odlučuju stručne komore koje procjenjuju čini li takva osuda zdravstvenog djelatnika nedostojnim za obavljanje svoje profesije. Poznat nam je slučaj stručne komore koja je privremeno na šest mjeseci oduzela licencu svome članu zbog seksualnog zlostavljanja djeteta, a zatim povukla tu odluku do okončanja upravnog spora radi zaštite financijskih interesa svojih članova. Upravo je strah od sudskih sporova, zbog onemogućavanja rada odraslih osoba i eventualnih troškova koje bi poslodavac mogao imati, često razlog da se ne koriste zakonske mogućnosti. Zaštita interesa djece pritom ostaje zanemarena, jer se prava odraslih nerijetko stavljaju ispred prava djece, iako se svi načelno za njih zalažu.
Roditelji ne mogu biti sigurni
Dodaje da je jednako tako i rad nekih udruga u tom smislu posebno zabrinjavajuće područje.
– Udrugu mogu osnovati tri punoljetne osobe i nisu postavljena gotovo nikakva ograničenja u ostvarivanju na slobodno udruživanje i registriranje. Budući da se udruge bave raznim područjima života djece (igraonice, radionice, kampovi, poduke, tečajevi i sl.) bez stručnog nadzora nekog nadležnoga tijela, opravdano smo zabrinuti za sigurnost i zaštitu djece. Roditelji nisu svjesni da, kad uključuju dijete u neku od aktivnosti koje pružaju legitimno osnovane udruge, zapravo ne mogu biti sigurni da usluge u toj udruzi djetetu ne pruža možda i neka osoba koja je registrirana kao počinitelj spolnih delikata na štetu djeteta – upozorava Pravobraniteljica.
Osobe u registru ne mogu raditi s djecom
U vezi pitanja mogu li osobe iz ‘registra pedofila’ obavljati poslove u kojima su u kontaktu s djecom, Pravobraniteljica za djecu posve je jasna:
– Definitivno smatramo da osobe koje se nalaze ‘registru pedofila’ ne bi smjele obavljati poslove u kojima dolaze u kontakt s djecom i uporno ponavljamo da država do sada nije poduzela sve kako bi se djeca zaštitila od evidentiranih seksualnih predatora. Kad neki od slučajeva dospije u javnost svi se čude i zgražaju, ali kad se nadležnim tijelima upute konkretni prijedlozi i upozorenja – a Ured pravobraniteljice za djecu to čini već godinama i inicira izmjene propisa – tamo se najčešće samo pronalaze izgovori da se takvi prijedlozi ne prihvate. U praksi bi bilo osobito važno da sudovi izriču sigurnosnu mjeru zabrane obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti u kojima se dolazi u redoviti kontakt s djecom. Ta mjera može se izreći i doživotno i to je jedan od načina da se djeca zaštite. Nažalost, uočili smo da sudovi nisu tome skloni, što je također ozbiljan problem koji nas jako zabrinjava.
Traži se trajni zapis u kaznenoj evidenciji!
Nakon proteka razdoblja rehabilitacije, osoba više nije u ‘registru’ i može slobodno zasnovati radni odnos npr. u školi, vrtiću, posvojiti dijete, biti udomitelj i slično. Pravobraniteljica i to smatra spornim.
– To smatramo neprihvatljivim i zato smo proteklih godina predlagali da se podaci o počiniteljima spolnih delikata u kaznenoj evidenciji čuvaju trajno, kako bi bili dostupni za provjeru i nakon nastupa rehabilitacije. Nažalost, naš prijedlog nije prihvaćen, ali nadamo se da će se najavljenim izmjenama kaznenog zakonodavstva, koje pozdravljamo, i to promijeniti. Problem je to što sudovi izriču relativno blage kazne te ne izriču sigurnosne mjere zabrane obavljanja djelatnosti, što bi zasigurno pružalo veću zaštitu.
Što možemo učiniti lokalno?
Dok se kazneno zakonodavstvo ne prilagodi tim zahtijevanim promjenama, čini se da ostaje nekoliko mogućnosti zaštite i kontrole na nižim instancama.
Prije svega, roditelji mogu prikupiti što više informacija o treneru (ili nekoj drugoj osobi od povjerenja kojoj predaju svoje dijete). No roditelji nemaju mogućnost provjeriti je li trener u ‘registru pedofila’. To može tek njegov poslodavac, sportski klub, uz suglasnost trenera.
Ono što bi roditelji mogli učiniti je tražiti od kluba pisanu potvrdu, izrečenu pod punom materijalnom i krivičnom odgovornošću, da je klub provjerio sve svoje trenere koji rade s djecom.
Odgovornost ravnatelja koji iznajmljuju dvorane
Posljednjih dana spominjala se i odgovornost ravnatelja škola koji su sportske dvorane iznajmljivali spomenutom klubu u kojem je djecu trenirao Ž.Đ.
Ravnatelji koji su iznajmili dvoranu naravno da nisu odgovorni u smislu da su imali zakonsku obvezu osobno provjeriti status trenera u ‘registru pedofila’. Naposljetku, oni nemaju, kao ni roditelji, tu zakonsku mogućnost. No zasigurno bi bilo daleko odgovornije da su reagirali na način da najave kako će poduzeti sve što je u njihovoj moći da, tragom dobivene informacije, riješe problem.
Koji bi to bio način, mogao bi odlučiti svaki ravnatelj zasebno ili Grad Varaždin naputkom sugerirati određeni postupak. Primjerice, također zahtijevati od svakog kluba koji radi s djecom da donese izjavu, koju daje pod punom kaznenom i materijalnom odgovornošću, da je provjerio status svojih trenera u ‘registru pedofila’.
Podsjetimo, Pravobraniteljica za djecu iznijela je šokantan podatak da nijedna sportska udruga u 2016. godini nije podnijela nijedan zahtjev za provjeru statusa svojih potencijalnih zaposlenika u registru pedofila!
Prema tome, dok se ta obveza ne nametne ‘od gore’, sasvim je logično i odgovorno da se rješenja traže ‘od dolje’. Pitanje je samo dobre volje.
