Brojni građani napuštaju Hrvatsku u potrazi za boljim poslom u inozemstvu. No nije ni tamo sve uvijek kao u bajci...
U redakciju
Net.hr-a javio se čovjek iz ovih krajeva na radu u Njemačkoj,
te im prepričao svoje najblaže rečeno loše iskustvo s jednim
tamošnjim poslodavcem. Njegova priča svjedoči da i posao u
Njemačkoj, o kojemu se najčešće iznose hvalospjevi, ponekad ima
ružno naličje.
‘Sve su nam obećali, ugovor je bio med i
mlijeko’
– Supruga i ja radili smo u okolici Stuttgarta kada je ona, na
preporuku prijateljice, stupila u kontakt s tvrtkom Standard
Premium Service, a vezano uz posao sobarice, odnosno sobara u
hotelu. Dogovorila je da ode u München, a ja je nisam želio
pustiti samu pa sam dao otkaz i otišao s njom jer su tamo primali
i muške radnike. U samom startu bila nam je obećana satnica od
10,30 eura bruto, smještaj za 450 eura mjesečno po krevetu što
nam se kao akontacija odbija od plaće, radno vrijeme od 8 do
14.30, plaćeni prekovremeni sati… Ukratko, med i mlijeko – kaže.
Počeli su raditi polovicom veljače ove godine. Nadređena osoba
bila im je J.Ž. koju je u prilično lošem svjetlu opsiao
i razočarani radnik iste tvrtke u tekstu objavljenom početkom
siječnja prošle godine.
– Nas petnaestak bili smo smješteni u jednu kuću. Svi smo radili
na istim poslovima, a samo dvije osobe, jedna muška i jedna
ženska, imale su privilegiju biti u zasebnim sobama dok smo
ostali, po nas pet-šest, spavali u zajendičkim prostorijama. Za
taj smještaj su nam odbijali 450 eura od plaće, s tim da su nam
odmah od prve plaće uzeli 900 eura za prva dva mjeseca smještaja
pa su zapravo supurzi i meni trebala dva mjeseca rada da dođemo
na nekakvu nulu – govori.
Nakon prve plaće tvrtki bio dužan 100 eura
Ugovorom su bili obvezani na 169 radnih sati mjesečno uz plaću od
1740 eura bruto. Računali su da bi im zajedno svakoga mjeseca
trebalo ostati ‘čistih’ 1200 eura. No, ubrzo se pokazalo da radno
vrijeme ne traje od 8 do 14.30 sati nego dok se ne završi posao,
a to se znalo oduljiti i do večernjih sati. U ugovoru im
nigdje nije bila navedena norma od petnaest soba koje trebaju
pospremiti svaki dan. Pospremali su sobe u luksuznom minhenskom
hotelu Holiday Inn gdje se redovito održavaju razni kongresi i
koji je stoga konstantno popunjen.
– Kada bi završili pospremanje ‘svojih’ soba bili smo
primorani čekati da ostali dovrše svoje i pomagati im u tome.
Uglavnom, od početka smo radili prekovremeno, ali smo se uzdali u
obećanje da će nam biti plaćen svaki prekovremeni sat –
ispričao je.
Potom su, kaže, počeli pritisci spomenute šefice J.Ž.. Dok se on
prijavio za posao voditelja zaduženog za pospremanje hotela,
a prednost mu je bila što govori njemački jezik, njegova
supruga se nakon jednog prigovora fizički sukobila sa spomenutom
šeficom. Taj su sukob, kaže, prijavili nadređenima u tvrtki, ali
nitko na tu prijavu nije reagirao. Još veći šok uslijedio je
prilikom isplate prve plaće.
Cijeli tekst pročitajte
ovdje.