Šetalište 'Vatroslava Jagića' u središtu Varaždina uređeno je sredinom 19. stoljeća na prostoru gdje je zatrpano grabište s vodom koje je zajedno s bedemima štitilo južni prilaz srednjovjekovnom utvrđenom gradu
7.8.1696. Krajem 17.stoljeća često je dolazilo
do nasilja i razbojstava koja su uz pomoć svojih kmetova činili
pojedini plemići u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Zastupnici
Hrvatskog sabora na sjednici su donijeli odluku da se takvi
plemići liše slobode i predaju županu ili podbanu. Dozvoljeno je
i gradskim vlastima Varaždina da hapse plemiće razbojnike.
Šetalište ‘Vatroslava Jagića’ u središtu Varaždina uređeno je
sredinom 19. stoljeća na prostoru gdje je zatrpano grabište s
vodom koje je zajedno s bedemima štitilo južni prilaz
srednjovjekovnom utvrđenom gradu. Obzirom da je nedostajalo
građe, prostor se nije mogao izravnati s ostalim zemljištem pa je
park nastao u udubini, blizu podzemnih voda i nikada nijedno drvo
ni grm u parku nije stradao od suše. Tvorac parka bio je
varaždinski gradski liječnik Bernand Miler, koji je dao posaditi
bjelogorična i crnogorična drveća, grmlje i cvijeće. U parku je
sagrađen glazbeni paviljon gdje su nedjeljom priređivane
promenade na kojima su svirali gradski glazbenici, postavljene
klupe i cijeli prostor ograđen plotom.