Male tvrtke u vlasništvu žena mogle bi se naći u problemima od 1. siječnja iduće godine, kada će se izjednačiti iznos obveza plaćanja doprinosa bez obzira da li su prijavljene na puno ili nepuno radno vrijeme.
Male tvrtke u vlasništvu žena mogle bi se naći u problemima od 1.
siječnja iduće godine, kada će se izjednačiti iznos obveza
plaćanja doprinosa iz i na plaću za člana uprave, izvršne
direktore i upravitelja zadruge bez obzira da li su
prijavljene na puno ili nepuno radno vrijeme, piše Women in Adria.
Naime, do sada su članovi uprave, izvršni direktori i upravitelji
zadruga koji su bili prijavljeni na nepuno radno vrijeme
uplaćivali manji iznos doprinosa, a imali ista prava u sustavu
osiguranju kao i oni koji su bili u punom radnom vremenu i
uplaćivali veće doprinose.
Women in Adria donosi i konkretan primjer kako bi to izgledalo.
Skreću pritom pažnju na posebnu situaciju u kojoj se nalaze
brojne tvrtke u domeni mikropoduzetništva koje su u vlasništvu
žena.
Tvrtke u ženskom vlasništvu rastu jako sporo i uglavnom ostaju u
mikro segmentu zato što za žene poduzetništvo ide uz majčinstvo,
piše Women in Adria i navodi niz osobnih primjera koji
ilustriraju kako u takvim situacijama žene nastoje organizirati
svoj život i posao.
Pod naslovom “Kako žive i rade ‘zlorabiteljice’ kojima
ministar Marić konačno želi stati na kraj” donosi se niz
iskustava žena koje su i majke i vlasnice svog malog poduzeća.
– Ako ste jedina zaposlena ili vas je u poduzeću dvoje, troje, vi
ste glavni radnik, a ne velika direktorica. I ako nema vas, nema
ni firme – navodi se u članku.
– Nakon što izađemo iz rodilišta uglavnom radimo od kuće. Moj
prvi ured je bio na stolu u dnevnom boravku, potom u kutu spavaće
sobe. Zapravo je najlakše dok je beba stara do šest mjeseci.
Kada djeca krenu u vrtić, krenu i dječje bolesti pa smo opet
zajedno. Kad krenu u školu treba ih dočekati i skuhati im ručak,
jer većina hrvatskih škola nema cjelodnevni boravak za sve
razrede osnovne škole. Poduzetnice koje imaju veće tvrtke često u
uredima imaju posebne sobe za djecu. Trebalo mi je 6 godina da
izađem iz kućnog ureda u pravi ured jer konačno mogu biti same
kod kuće kad dođu iz škole. To cijelo vrijeme sam bila zaposlena
na pola radnog vremena i ne sjećam se ni jednog dana da sam imala
osam sati efektivnog rada – piše autorica članka.
U nastavku prenosi iskustva drugih žena mikropoduzetnica. Među
njima je i Nina iz Varaždina.
– Tena puzi, krenula se dizati na nogice pa trčim za njom da ne
padne. Usput zovem kupce i dobavljače. Nakon konferencije Mama
poduzetnica riješila sam se srama da zovem ljude pa makar mi je
dijete pored i čuje se. Šaljem mailove, koliko stignem. U ‘uredu’
sam navečer, a da ne pričam da jedva imam kamo staviti noge pod
radnim stolom jer je ispod vozni park starije kćeri – piše
poduzetnica Nina.
Slična iskustva žena iz svih dijelova Hrvatske možete pročitati
na Women in Adria.