- Crkva mora biti sve više okrenuta siromašnima. Ta moja rečenica ne smije se tumačiti kao da obezvrjeđujem crkvene spomenike, katedrale...
Jedan od najuglednijih hrvatskih svećenika i teologa te jedan od
najpoznatijih hrvatskih kapucina, fra Bonaventura
Zvonimir Šagi, danas obilježava veliki jubilej – 60.
obljetnicu svoga svećeništva. Povodom dijamantnog jubileja
razgovarali smo s njim o njegovom životu, crkvenim, ali i
svjetovnim aktualnostima.
Pater Bono Šagi član je franjevačkog reda male braće kapucina.
Kapucini su nastali u 16. stoljeću, a osnivači, Matteo da
Bascio te Raffaele i Ludovico da Fossombrone,
pokretanjem tog reda željeli su obnoviti ideale koje je živio
sveti Franjo Asiški – život materijalnog
siromaštva, putujuće propovijedanje i jednostavan način
odijevanja.
Pitali smo zato fra Bonu kada je i kako osjetio poziv da se
pridruži Crkvi i zašto je za svoj svećenićki red odabrao upravo
kapucine.
– Već u osnovnoj, tada pučkoj školi, koju sam pohađao u Druškovcu
kraj Maruševca, od 1940. do 1944. godine, odlučio sam da ću biti
kapucin i svećenik. Od tada nisam ni na što drugo mislio. Osjetio
sam da me Bog hoće imati u tome zvanju. Kao dječak, jednom sam
sanjao sebe u kapucinskom dvorištu sa zečićima, a jedne noći
sanjao sam i svoje svećenićko ređenje ovdje, u kapucinskoj crkvi
u Varaždinu. Bilo je puno ljudi i padao je snijeg. I doista, sve
se tako dogodilo. Ređen sam 2. studenog 1958. godine baš u toj
crkvi, a tog je dana padao snijeg. Mladu misu sam slavio u
Maruševcu 9. studenog te godine, a propovijedao mi je
Bonaventura Duda.
‘Kršćanstvo je korijen školstva i kulture’
Zamolili smo ga i da se osvrne na proteklih 60 godina misništva.
– Trudio sam se, a koliko sam uspio, to će Gospodin Isus
prosuditi. Njemu se povjeravam, svjestan svoje malenosti. Kad je
riječ o znanju, uvijek kažem: Što više znamo, to više je onoga
što ne znamo.
Pitali smo patera Bonu i kako je izgledalo njegovo školovanje te
smatra li da Crkva danas potiče u dovoljnoj mjeri svećenike na
svojevrsno cjeloživotno crkveno učenje.
– Školovanje sam počeo u pučkoj školi u
Druškovcu koja je bila u sastavu općine
Maruševec i Župe Svetog Jurja. Nakon toga, a to
je još bilo u doba Drugog svjetskog rata, upisan sam u
Franjevačku klasičnu gimnaziju, a kada je 1945. godine rat
završio te je uspostavljena nova socijalistička Jugoslavija,
Franjevačka klasična gimnazija je ukinuta pa sam godinu dana
pohađao Mušku realnu gimnaziju. Nakon toga upisan sam u
Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju.
Crkva je, dodaje Bono Šagi, uvijek naglašavala cjeloživotno
učenje.
– Korijeni suvremenog školstva imaju svoje korijene u Crkvi. To
se u ovo suvremeno vrijeme obično prešućuje. No, to je previše
široko pitanje da ih mogao dati kratak i jasan odgovor. Od
Rimskog imperija nadalje kršćanstvo je korijen školstva pa i
suvremene kulture. Ostaju samo pitanja, što i kako je teklo i
kako je u moderno vrijeme krenulo? Što je bolje, a što lošije? O
tome se mora ozbiljno kritički promišljati. No, to je preširoka
tema za ovaj naš razgovor.
Osobno sam kroz sve to vrijeme usmjeren na redovničko i
svećeničko zvanje. Mi, učenici Kristovi, svećenici, redovnici i
redovnice, ali i svi iskreni kršćani moramo biti navjestitelji
istine, pravednosti i ljubavi, poštujući dijalog nas ljudi u miru
i ljubavi, koja od Boga dolazi i k Bogu vodi – ističe.
Crkva kao institucija, dodaje, uvijek se mora obnavljati prema
onome kako nas Duh Sveti poučava.
– Kao institucija ona nije i ne smije biti neka okamina. Mora
uvijek biti živa, neprestano se mora graditi kao živa aktivna
zajednica. Mi crkveni službenici moramo uvijek biti toga svjesni
– kazao je.
Za sebe kaže da je sada ‘samo dosadan starac’
Franjevci i kapucini u povijesti su ostavili neizbrisiv trag u
kulturi i znanosti, kako u Crkvenom tako i u svjetovnom smislu pa
smo pitali patera Šagija smatra li da ti redovi imaju i danas
važnu ulogu.
– Svi se mi neprestano moramo korigirati, obnavljati, ali uvijek
samo na dobro. Nažalost, u tom nastojanju oko obnove, ima uvijek
i mnogo pogrešaka. Zato nam je vrlo važna kritičnost i dijalog u
istini i pravednosti s ljubavlju.
Pitali smo ga i smatra li da je crkveni nauk danas potpuno
razumljiv novim generacijama.
– Teologija ne znači samo mnogo čitati razne stare učene teologe,
već promišljati riječ Božju u kontekstu vremena. Što bi i kako
Isus sada nama govorio, na što bi nas upozoravao? Rekao nam je:
‘Poslat ću vam Duha Branitelja, on će vas poučavati o svemu što
sam vam govorio i još otkrivati ono buduće’. Upoznati to naša je
sada najteža zadaća. Sveti Toma Akvinski je
rekao da se teologija ući na koljenima. Ona nije znanost, nego
nauk, koji od Boga dolazi žarom Duha Božje ljubavi ‘razlivene
srcima našim po Duhu koji nam je dan’, kako je apostol
Pavao pisao Rimljanima.
Podsjetili smo ga i na njegovu izjavu da je samo siromašna Crkva
uvjerljiva te ga zamolili da nam pojasni što je time želio reći.
– Htio sam reći da Crkva mora biti sve više okrenuta siromašnima.
Ta moja rečenica ne smije se tumačiti kao da obezvrjeđujem
crkvene spomenike, katedrale i crkve nego da ne smije previše
biti povezana s bankama i kapitalom. Crkva mora biti potrebna
preferencijalna opcija za siromašne. Oko toga se Crkva i brine,
ali uvijek je potrebna i kritičnost, pitati se je li moguće da
sama sebe više približi siromašnima. Dobiva se dojam da je
previše birokratizirana. Ne bih htio da taj moj prigovor o
previše birokratiziranoj Crkvi bude krivo protumačen. Možda nisam
dovoljno informiran o potrebama raznih ureda. Ja sam sada samo
dosadan starac.
Pitanje migranata jedno je od najtežih
Podsjetili smo ga i da je zbog nekih svojih stavova od nekih
ljudi dobio i epitet ‘crvenog’ svećenika.
– Tješim se Isusovim riječima: ‘Jao vama kad vas budu hvalili!’
Za kraj smo ga pitali i koje je njegov stav o migrantima koji
dolaze u Europu iz pretežno muslimanskih država i smatra li da su
oni doista prijetnja za sigurnost, kulturu i tradiciju Europe.
– Seoba naroda poznat je fenomen kroz povijest, a to se događa i
sada. Ali to se u ovom suvremenom i otvorenom svijetu može
umanjiti i dovesti na pravednu mjeru, ako velike i moćne države
ili društveni sustavi prestanu izrabljivati slabe i nerazvijene.
Papa, sada u mirovini, Benedikt XVI. naglasio je
potrebu i ‘ekonomije besplatnosti’, da bogate države i ekonomski
i bankovni sustavi pomognu siromašne da se mogu razvijati.
No, o tome se uopće ne raspravlja. Imamo sustav po načelu tko će
koga nadmudriti i nadjačati. Što se migranata tiče, to je danas
jedno od najtežih pitanja. Ali bez istine, pravednosti i ljubavi
prema siromašnima i potlačenim narodima nema dobrog rješenja –
zaključio je.