Mediji su na portalu uočili informacije o 'nestaloj' Danijeli Hanjš i, kao i svaki puta do sada, podijelili tu vijest sa svojim čitateljima. Tek tada uslijedio je bizarni dio priče...
Mediji su objavili vijest da je još prošli petak, 16.
studenog, nestala 16-godišnjakinja iz Jalkovca. Informacije o
‘nestaloj’, odnosno njezine osobne podatke i osobni opis te
informacije o tome što je nosila u vrijeme nestanka i kada je
posljednji put viđena, mediji su prenijeli iz Nacionalne
evidencije nestalih osoba (NENO) koji su, kao i podaci o
svim trenutno nestalim osobama na području Republike Hrvatske,
objavljeni na njihovom internetskom portalu www.nestali.hr.
Nisu neuobičajeni slučajevi da se djeca i maloljetnici
udalje ili pobjegnu od kuće. Na navedenom portalu mogu se
pronaći brojni takvi slučajevi iz svih dijelova Hrvatske.
Nacionalna evidencija nestalih osoba posvetila je i posebnu
pažnju tom fenomenu pa se u rubrici ‘Riječ stručnjaka’ na
njihovom internetskom portalu može pronaći čak nekoliko stručnih
analiza i tekstova koji se bave upravo tim fenomenom.
Nacionalna evidencija nestalih osoba ažurira se svakodnevno i u
ovom trenutku na portalu objavljene su
informacije o više od 2500 nestalih osoba diljem Hrvatske.
Svrha tog internetskog portala je upravo to – da se informacije o
nestalim osobama podijele sa širom javnosti, a veliku ulogu u
tome imaju i mediji koji su pozvani da u skladu sa svojim
mogućnostima podijele informacije iz evidencije sa svojim
čitateljima, slušateljima, gledateljima i pratiteljima.
Tako je bilo i danas. Mediji su na portalu uočili
informacije o ‘nestaloj’ Danijeli Hanjš i, kao i
svaki puta do sada, podijelili tu vijest sa svojim čitateljima.
Tek tada uslijedio je bizarni dio priče.
Medijima se putem društvenih mreža i telefona javila jedna ženska
osoba koja je ustvrdila da je riječ o lažnoj informaciji te je od
medija izričito zahtijevala da se maknu objave o ‘nestaloj’
djevojci. Spomenuta ženska osoba javila se i nama s istim
zahtjevom te je pritom ustvrdila da ni roditelji ‘nestale’
djevojke ne znaju kako je i zašto spomenuta proglašena nestalom.
Ta je stigla i do policije te su policijski službenici utvrdili
da se spomenuta djevojka doista nalazi kod kuće i informacija o
njenom nestanku je tijekom dana maknuta iz Nacionalne evidencije
nestalih osoba.
Obzirom da se radi o maloljetnoj osobi, u policiji nisu željeli
otkrivati puno detalja. Rekli su nam samo da se spomenutu više ne
smatra nestalom osobom. Na naše inzistiranje neslužbeno su nam
potvrdili i da su prijavu o nestanku spomenute djevojke podnijeli
njezini roditelji.
Zakonom je i propisano da prijavu o nestanku maloljetne osobe
podnosi roditelj, zakonski zastupnik ili skrbnik.
Prijava o nestaloj osobi podnosi se osobno u najbližoj
policijskoj postaji, a podnositelj prijave potpisuje Zapisnik o
prijavi nestanka osobe. Samo u ekstremnim slučajevima, kao što su
havarije na moru ili elementarne nepogode, nestanak osobe je
moguće prijaviti telefonom ali i u tom slučaju osoba koja je
prijavila nestanak dužna je naknadno doći u policijsku postaju i
potpisati Zapisnik o prijavi nestanka osobe.
U ovom slučaju su dakle roditelji ili jedan od roditelja
spomenute djevojke fizički otišli u policijsku postaju i
prijavili nestanak kćeri te potpisali Zapisnik o prijavi
nestanka osobe.
Dogodilo se to u petak od kada se spomenuta djevojka i smatrala
nestalom. Da bi prijavili nestanak, policiji su morali dostaviti
cjelovite identifikacijske podatke, osobni opis i opis odjeće u
koju je bila odjevena u trenutku nestanka, noviju fotografiju,
informacije o mjestu i vremenu nestanka, podatke o osobama koje
su zadnje bile u kontaktu s nestalom osobom, saznanja o
uobičajenim svakodnevnim kretanjima i navikama nestale, opis i
adrese mjesta koje često posjećuje, kontakte prijatelja i
poznanika te informacije o mogućim motivima nestanka.
Nakon što je prijava o nestanku podnesena, policijski službenici
zaduženi za potrage za nestalim osobama, koje ima svaka
policijska uprava pa tako i PU varaždinska, počeli su odmah
poduzimati mjere i radnje s ciljem pronalaska nestale. Između
ostalog, provjerili su navode iz Zapisnika o prijavi nestanka
osobe te unijeli podatke o nestaloj u Nacionalnu evidenciju
nestalih osoba NENO koji su zatim objavljeni na internetskom
portalu.
Osim toga, policijski su službenici raspisali i ‘potragu’ za
nestalom kroz Informacijski sustav MUP-a, odnosno policijski
terminal te su poduzeli još cijeli niz mjera i radnji s ciljem
pronalaska nestale osobe.
Te mjere i radnje mogu uključivati provjeru kod zdravstvenih
ustanova i drugih institucija o saznanjima o nestaloj osobi,
obavljanje razgovora sa svim osobama koje bi mogle imati korisna
saznanja o nestaloj osobi, provjeru uspostavljenih telefonskih
kontakata, lociranje mobilnih uređaja, pregled elektronske pošte
i ostale internetske komunikacije, pretraga terena, objekata,
prostorija, vozila uz korištenje svih tehničkih i drugih resursa
kao što su helikopteri, plovila, specijalne naprave, termovizije
i službeni psi, provjera ulazaka i izlazaka u i iz države preko
graničnih prijelaza te objava fotografija i podataka o nestaloj
osobi u medijima.
U međuvremenu se djevojka koja je proglašena nestalom vratila
kući, no policiju o tome očito nitko od članova
njezine obitelji nije obavijestio. Potraga za
njom je tako nastavljena pa je informacija o njezinom nestanku
stigla i do medija koji su tu informaciju, s ciljem da pomognu
policiji i obitelji nestale, i objavili.
Zašto su njezini roditelji smatrali da je nestala te su prijavili
njezin nestanak policiji, zašto nisu obavijestili policiju da je
njihova kćer stigla kući, gdje je uopće bila proteklih dana i
kada se točno vratila kući? Pitanja su to na koja nemamo odgovor
ali koji na kraju priče niti nisu bitni. Riječ je o maloljetnoj
osobi i to su pitanja i odgovori s kojima se moraju pozabaviti
institucije i stručnjaci koji su educirani za rad s maloljetnim
osobama, a ne mediji.
Međutim, ono što je ovaj slučaj dokazao jest da sustav potrage za
nestalim osobama, barem u dijelu koji se tiče alarmiranja
javnosti o nestalim osobama, vrlo dobro funkcionira.