Osim nogometa, Nikolu i Ivana je povezala i borba s teškim, po život opasnim bolestima. Obojica su triput su prolazili kalvariju
– Volja i želja za životom nikad nas nije napuštala, jedan
drugome velika smo inspiracija i potpora i obojica nastavljamo
borbu, iako se nadamo da su sve nedaće konačno iza nas, kazao je
za
24sata Međimurec Nikola Pokrivač
(33) za kojega s Ivanom Klasnićem (38) nije
povezao samo nogomet, nego i borba s teškim, po život opasnim
bolestima.
Obojica naših nogometnih reprezentativaca triput su prolazili
kalvariju i životnu dramu, obojica su morali odustati od uspješne
nogometne karijere, no od života nikad nisu i neće
odustati. Obojica su stigli u Split na humanitarni
malonogometni turnir “Četiri kafića – Memorijal Dino Petrinović”
kako bi pomogli potrebitima, ali i kako bi prvi put nakon dugo
vremena zaigrali nogomet.
Triput morao “pod nož”
– Kad god mogu pomoći, uvijek se odazovem na humanitarne akcije –
kazao je Ivan Klasnić, kojemu su prije 12 godina otkazali
bubrezi, zbog čega mu je bila nužna transplantacija. Bubreg je
dobio od majke, no njegovo tijelo ga je vrlo brzo odbacilo pa je
morao na novu transplantaciju, a donor je bio njegov otac. No
prije dvije godine i taj drugi bubreg prestao je funkcionirati,
pa je Ivan morao i treći put “pod nož”.
Transplantacija je obavljena prošle godine u zagrebačkoj bolnici
Merkur, a donor bubrega taj je put bio nepoznat. Ivanovo tijelo,
naime, zbog nastalih antitijela teško više može prihvatiti organ
nekoga od članova obitelji.
– Prošlo je godinu dana od zadnje transplantacije, jako dobro se
osjećam, nemam nikakvih problema i nadam se da će i ubuduće sve
biti u redu – optimističan je Ivan Klasnić.
–
Zbog toga sam se i odazvao pozivu organizatora turnira, da dođem
u Split i da ljudima koji su mi pljeskali tijekom karijere barem
na ovaj način zahvalim za svu ljubav i podršku. Meni je ovo
velika čast, ali i zadovoljstvo, moje srce uvijek posebno zakuca
kad je u pitanju nogomet – ispričao je nakon turnira Ivan,
posebno ponosan na prijateljstvo s Nikolom Pokrivačem, koji je u
njemu pronašao inspiraciju u svojoj, jednako kompliciranoj
životnoj borbi.
– Drago mi je ako su mu moje riječi bile podrška. Obojica smo se
dosta borili kroz život, ja sa svojim problemom, on sa svojim,
ali obojica imamo kćerke, imamo se za koga boriti i za koga
živjeti – zaključio je strijelac 12 golova za “vatrene”.
Najteže godine u životu
Nikoli Pokrivaču 2015. dijagnosticiran je Hodgkinov limfom
(karcinom limfocitnog tkiva) i otad mu se bolest dvaput vraćala.
No i on je, baš kao i Ivan, sva tri puta iz bitke za život
izlazio kao pobjednik.
– Svima mogu poručiti da se nikad ne predaju, da nikad ne
odustanu ma koliko im teško bilo jer život je ionako kratak i
vrijedi se boriti za svaki dan. Početkom rujna treći put izašao
sam iz bolnice, nadam se i zadnji. Sve je u najboljem redu i
vjerujem da će ovo biti treća sreća. I za Ivana, i za mene.
Zadnje tri godine stvarno su mi bile najteže u životu. Nadam se
da je sad sve to iza mene i da napokon dolaze bolji dani – iskren
je Nikola, koji je zahvalio obitelji, rodbini i
prijateljima, koji su mu bili najveća podrška, ali i Ivanu
Klasniću.
– U svakodnevnom smo kontaktu i bodrimo jedan drugoga. Eto, i na
turnir u Split skupa smo putovali i, nakon dugo vremena, obojica
smo zaigrali nogomet; ja nakon godinu i pol prisilne pauze. Da
nije bilo bolesti, sigurno bih još igrao profesionalni nogomet,
ali tako je kako je, nikad ne znaš što te u životu čeka. Borba je
bila teška, ali nikad se sam predavao. Na koncu sam izborio
pobjedu, igram nogomet, premda i ovako, na humanitarnom turniru.
Ali, kad se nakon godinu i pol vratiš na teren i udariš loptu
prvi put, onda je i to poput najveće utakmice. Doduše, noge više
ne stižu ono što glava zamisli, ali svejedno je lijepo opet
zaigrati – kazao je Pokrivač, koji je pohvalio organizatore
turnira “Četiri kafića”.
– Znao sam za turnir i ranije, ali nisam imao prilike nastupiti
zbog klupskih obaveza. Kad su me pozvali, nisam razmišljao ni
sekunde. Sjajna ideja, odlična organizacija, divna publika…
Nakon svega što sam prošao u ove tri godine, baš mi je drago što
sam se vratio baš ovdje u Splitu i što sam sudjelovao na ovom
humanitarnom turniru – kazao je Međimurec za
24sata.
Sretni su bili i njihovi brojni suigrači te navijači koji su ih
opet vidjeli na terenu. I posve sigurno će njihove bitke
poslužiti kao motiv i inspiracija mnogima koji se igrom sudbine
nalaze u sličnim životnim problemima.
Pogotovo jer su obojica danas zdravi i sretni bez obzira na to
što svoj nogometni put nastavljaju samo na humanitarnim
malonogometnim turnirima. Samo naprijed, momci!