Kao ugledna intelektualka dala je neizbrisiv doprinos kulturi grada, a za doprinos obrazovanju i odgoju mnogih generacija učenika nagrađena je 1997. godine Nagradom grada Varaždina.
18.2.2013. U Varaždinu je umrla profesorica
Bosiljka Paska, povjesničarka književnosti.
Rođena je 22. veljače 1921. godine u obitelji varaždinskog
gimnazijskog profesora Franje Galinca. Nakon mature u rodnom
gradu, studirala je na zagrebačkom Mudroslovnom fakultetu
grupu hrvatskog jezika. Bila je profesorica hrvatskog jezika i
književnosti u varaždinskim srednjim stručnim školama i gimnaziji
gdje je umirovljena 1981.godine. Kao vrsna poznavateljica jezika,
posebno kajkavskog, priredila je školsko izdanje Krležinih
‘Balada Petrice Kerempuha’, autorica je brojnih stručnih radova.
Među učenicima i kolegama profesorica Bosiljka Paska uživala je
veliki ugled i poštovanje zbog svoje stručnosti, dobrote i
nesebičnog hrvatskog domoljublja. Kao ugledna intelektualka dala
je neizbrisiv doprinos kulturi grada, a za doprinos obrazovanju i
odgoju mnogih generacija učenika nagrađena je 1997. godine
Nagradom grada Varaždina.
18.2.1934. Na glavnoj skupštini varaždinskog
Zanatlijskog i pomoćničkog društva donijeta je odluka o
utemeljenju pjevačkog zbora zanatlija. U zbor se učlanilo
dvadeset dvoje pjevača koji su počeli s probama kod
učitelja Škarpe. Godine 1938. zbor se povećao nakon što mu je
pristupilo dvadeset članova iz pjevačkog društva
‘Vijenac’ i zborovođa Antun Šambarek. Do
1941. godine Zbor zanatlija imao je brojne nastupe u Varaždinu te
koncerte u Varaždinskim Toplicama, Ludbregu i Koprivnici. Tijekom
rata rad je prestao i obnovljen je 1945. godine. Muški pjevački
zbor Društva zanatlija postao je jedan od najuglednijih
varaždinskih zborova, a velike uspjehe zabilježio je nastupima na
Varaždinskim baroknim večerima.
18.2.1950. Iako je hrvanje jedan od najstarijih olimpijskih
sportova, u Varaždinu je prvi hrvački klub utemeljen tek
18.veljače 1950. godine pod imenom Hrvačka sekcija
‘Službenik’. Pod vodstvom varaždinskog soboslikarskog
obrtnika Ivana Zamode, koji je ranije kao hrvač uspješno
nastupao u vojvođanskim klubovima, počeli su treninzi. Prvi
nastup mladi varaždinski hrvači imali su 24. rujna 1950. godine
protiv zagrebačkog ‘Borca’ i izgubili sa 1:7. U tom
povijesnom susretu jedinu pobjedu za Varaždince izborio je
17-godišnji Ladislav Bakšaj, kasnije višestruki
prvak države u teškoj kategoriji, prvak Balkana i peti na
Svjetskom prvenstvu, proglašen najboljim varaždinskim
sportašem 20. stoljeća. Hrvački klub je više puta mijenjao ime,
prvo u Tekstilac, zatim u Željezničar, dugo vremena nosio je ime
Varteks da bi danas bio Hrvački klub ‘Vindija’. Varaždinski
hrvači osvojili su brojne pojedinačne naslove državnog prvaka,
bili reprezentativci, pobjednici velikih turnira i pet puta su
osvojili najvrjedniju titulu – momčadskih prvaka države.
18.2.1894. Nekada se vjerovalo da se u bolesnika
u krvi skupljaju otrovi te je stoga potrebno puštati krv radi
ozdravljenja. Krv su puštali barbiri koji su imali svoje cehove.
Barbirenje se naročito razvilo u Varaždinskim Toplicama, gdje se
puštanje krvi obavljalo u toplim kupkama. Pacijentima bi se
zarezala žila te stavili rogovi koji bi otpali kad bi se napunili
krvlju. usprkos protivljenju liječnika, koji su takav način
liječenja smatrali opasnim, barbirenje se u Toplicama zadržalo
sve do 10. veljače 1894. godine kada vlast zabranjuje rad
barbirima. Ipak, u privatnim kućama razvilo se ‘barbirenje na
crno’, nadri – barbirenje pa je sve do Prvog svjetskog rata u
Toplicama bilo barbireno oko 50 000 ljudi godišnje. Zadnji
toplički barbir, Miško Bešenić Čavlek obavio je posljednje
barbirenje 1978. godine.
18.2.1901. Rodio se Sadi
Kalabar, šahovski velemajstor, višestruki prvak
Varaždina. Na nacionalnom turniru u Ljubljani 1926. godine
osvojio je prvo mjesto. Za reprezentaciju tadašnje države je
igrao na prvoj šahovskoj Olimpijadi 1927. godine u londonu. Umro
je 1960. godine.
18.2.1997. U 89. godini života umro je
Rudolf Kralj, nogometaš, trener, tajnik
udruženja nogometnih trenera Južne Amerike. Rodio se u varaždinu
1908. godine, gdje je počeo karijeru u nogometnom klubu ‘Drava’,
a zatim je angažiran u “Prvom hrvatskom građanskom kloubu” Zagreb
i zagrebačkom HAŠK – u. Bio je trener u Boliviji, Čileu,
Argentini. Neko vrijeme radio je i kao profesor nogometa na
Visokoj školi u Buenos Airesu te tehnički tajnik reprezentacije
Argentine koja je 1978. godine osvojila naslov svjetskog prvaka.
18.2.1732. U Varaždinu je održana svečana
instalacija grofa Ivana Draškovića (vlasnika
Trakošćana, Vinice, Klenovnika i Zelendvora) za novog hrvatskog
bana. Prisegu je grof Ivan Drašković položio u Isusovačkoj crkvi
(današnjoj Katedrali), a potom je na glavnom gradskom trgu
priređeno slavlje na kojem se besplatno točilo vino i pekao
vol.