Odlasci iz Hrvatske u potrazi za novim, boljim životnim standardom, posljednjih godina i nisu neka novost, već, čini se, uobičajena praksa. U toj poražavajućoj statistici od ove će srijede biti i ime Varaždinke Petre Kovač.
Ova 24-godišnjakinja nakon završenog preddiplomskog studija novinarstva na Sveučilištu Sjever u Koprivnici godinu je dana radila u struci putem mjere stručnog osposobljavanja.
– Godina rada na radiju Sjeverozapad brzo je prošla, a što se tiče samog posla i atomosfere imam samo riječi hvale. Imala sam najbolje kolege, kakve bi mnogi samo mogli poželjeti. Od njih sam uistinu puno naučila i u svakom trenutku su mi bili podrška.
Osim toga, dodaje Petra, naučila je o radijskom novinarstvu, ali i tehničkom dijelu posla u tom mediju.
– Posao na radiju uistinu mi leži i jako sam se dobro snašla – rekla je Petra.
‘Ne želim cijeli život biti na teret roditeljima’
Ipak, gotovo idiličan posao te ovakav način života odlučila je zamijeniti odlaskom u inozemstvo.
– Financijske prilike, točnije rečeno neprilike, te općenito stanje u državi, koje je po mom mišljenju loše, razlozi su zbog kojih sam odlučila otići iz Hrvatske.
Petra priznaje da je takvu odluku bilo teško donijeti, obzirom da je bila zadovoljna svojim dosadašnjim poslom i životom u Varaždinu.
– Volim ovaj grad, prijatelje, obitelj i kolege. Ali, nažalost, počela sam se bojati za svoju budućnost, naročito zbog stanja u zemlji. Omjer rada i dobivene plaće kod nas nije ujednačen. Osim toga, izuzetno sam nezadovoljna našim političarima, ali i društvom u cjelini.
Petra dodaje da u ovom trenutku ne vidi mogućnost napretka u Hrvatskoj.
– Ne mogu zamisliti život na minimalcu, a da pritom imam djecu i obitelj. Bojim se da se neću nikad moći osamostaliti uz takva primanja, a ne želim cijeli život biti na teret roditeljima ili u dugovima prema banci.
U početku će raditi kao dadilja i učiti jezik
Svi navedeni razlozi doveli su do toga da Petra donese odluku o preseljenju u njemački grad Hannover, gdje već neko vrijeme boravi i njezin partner, zbog čega će joj, naravno, biti puno lakše.
Iako voli novinarstvo, u početku neće raditi u struci.
– Najprije neću raditi ‘pravi’ posao, već ću raditi kao AuPair, odnosno čuvati ću djecu i učiti jezik. Mislim da je to najbolji početak za mene zato što neću sama morati brinuti o troškovima stanovanja, hrani, prijevozu i ostalom. Živjeti ću s obitelji koja mi pokriva sve troškove života, plaća mi školu njemačkog jezika i uz to mi daje mjesečni džeparac koji je približan minimalcu u Hrvatskoj! – ističe Petra.
Kao prednosti života u toj zemlji istaknula je i sljedeće:
– Ljudi sa završenom osnovnom i srednjom školom tamo imaju tri puta veću plaću od mene koja imam diplomu. Na stan i hranu od cijele plaće potroše kojih 20 do 30 posto, a ono što im ostane još je uvijek veće od prosječne plaće u Hrvatskoj.
‘Sad, dok sam mlada, pravo je vrijeme za odlazak’
Upravo te činjenice dovele su do toga da se zapita ima li uopće smisla ovdje nastaviti školovanje i truditi se, a na kraju jedva ‘spajati kraj s krajem’.
– Tamo neću biti sama i zbog toga mi je i lakše otići. Naravno da će mi nedostajati obitelj i prijatelji, najviše moj pas, ali vrijeme je da počnem misliti o sebi. Cijeli život sam se bojala otići daleko, probati nešto novo. Sad je pravo vrijeme za to, dok sam još mlada, dok je cijeli život preda mnom. Osim toga, ohrabruju me pozitivne priče poznanika i prijatelja koji su duže vrijeme tamo.
Nakon što dobro nauči njemački jezik, što joj je trenutno jedan od glavnih prioriteta, tražit će ‘pravi’ posao.
– Nisam još sigurna kakav ću posao tražiti. Obzirom da sam novinarka po struci mislim da u Njemačkoj taj posao neću moći raditi jer koliko god dobro znala jezik, smatram da to nikad neće biti dovoljno dobro za taj posao.
Ne boji se novih izazova
Petra je svjesna da će joj život krenuti u drugom smjeru od dosadašnjeg, no ne boji se izazova.
– Znam da neće biti lako, pogotovo na početku, ali vjerujem u sebe i mislim da ću se brzo snaći. U početku ću kod obitelji za koju ću raditi imati sve što mi treba, a kad ću biti sigurna da mogu dalje sama, ići ću u potragu za poslom, stanom i ostalim. Dat ću sve od sebe da što više naučim, a onda će već sve nekako doći na svoje.
Iako još nije ni otišla, pitanje o povratku u Hrvatsku bilo je neizbježno.
– Iskreno, ne znam hoću li se vratiti, to će sve pokazati vrijeme. Ali opet, tko zna, živi bili pa vidjeli! – optimistično će Petra.
