Prvi predsjednik društva bio je Vladoj Perko.
13. 4. 1874. Nakon otvaranja nove kazališne
zgrade u rujnu 1873. godine, kada su izvođene predstave na
hrvatskom jeziku, predstave na njemačkom jeziku izvodi družina
njemačkog kazališta Olge Stefani. To je potaklo varaždinske
rodoljube da utemelje Hrvatsko dobrovoljno glumište koje je
donijelo svoja pravila 13. travnja 1874. godine. U uvodu
Pravila se navodi: ‘Hrvatsko dobrovoljno glumište sačinjava
družtvo naobraženih mladića, gospodična i muževa neporočna glasa
i valjana značaja, koji se u tu svrhu sjediniše da se utemelji
fond za ustrojenje hrvatskog narodnog pozorišta u Varaždinu, za
podupiranje dobrotvornih svrhah.’ Prvi predsjednik društva
bio je Vladoj Perko.
13. 4. 1932. U Varaždinu je rođen Đuro
Mihinjač, slikar, likovni pedagog. Diplomirao je na
slikarskom odjelu zagrebačke Škole za primijenjenu umjetnost i na
studijskoj grupi likovnih umjetnosti Pedagoške akademije u
Čakovcu. Radio je kao nastavnik likovnog odgoja u Drugoj osnovnoj
školi u Varaždinu. Imao je sedam samostalnih izložbi u
Varaždinu, Čakovcu, Zagrebu i sudjelovao na kolektivnim izložbama
slikara i kipara Hrvatskog zagorja i Međimurja. Slikao je
tehnikama – prešanim ugljenom, uljem na platnu, jajnom temperom
na drvetu. Njegovi likovi su osebujni, slike bogate bojama. Pisao
je i poeziju, 1986.godine objavljena mu je zbirka stihova ‘Jeka
čudna, tražeća’. Đuro Mihinjač umro je u Varaždinu 28.
kolovoza 1982. godine.
13. 4. 1906. Poslije jednogodišnje eksploatacije
zatvoreno je rudarsko okno ‘Jozef’ kod sela
Kuljevčice. Bio je to prvi ugljenokop na nalazištima lignita
ivanečko – ladanjskog bazena. Jama Jozef aktivirana je ponovno
1953. godine i radila je do 1970. kada su zatvorena sva okna u
Kuljevčici.
13. 4. 1458. Nakon što su se predstavnici
slobodnog i kraljevskog grada Varaždina – župnik Ivan i građanin
Andrija Pivarić u Budimu požalili kralju
Matiji Korvinu na nasilje pojedinih vlastelina
prema Varaždincima, kralj je 13. travnja 1458. godine donio
povelju kojom je zabranio županima, podžupanima i plemićkim
sucima varaždinske županije da im sude i presuđuju. Za
nesporazume između građana Varaždina i plemića, odnosno
ostalih žitelja u županiji, jedini nadležan bio je kralj ili
kraljev sudac.
13. 4. 1930. Okončala je djelovanje Varaždinska
gimnazijska ekstenza koja je od 1920. godine bila
okosnica kulturnog i prosvjetnog života u gradu i njegovim
obližnjim naseljima. Gimnazijski profesori i njihovi kolege iz
drugih gradova tijekom deset godina održali su više od 500
predavanja, organizirali brojne izložbe, priredbe, svečanosti.
Osim u Varaždinu, Ekstenza je priređivala predavanja u obližnjim
mjestima: Ludbregu, Ivancu, Knegincu, Vidovcu i drugdje.
Aktivnosti Ekstenze nastavilo je Pučko sveučilište.