VŽ KALENDAR

NA DANAŠNJI DAN ‘Društvo dobrovoljaca za hrvatske kazališne predstave’ izvelo je veselu igru u četiri čina u zgradi starog varaždinskog kazališta

Bio je to prvi nastup članova diletantskog društva utemeljenog od strane profesora i učitelja sa željom izvođenja kazališnih predstava na hrvatskome jeziku.

19.4.1870. ‘Društvo dobrovoljaca za hrvatske
kazališne predstave’ u zgradi starog varaždinskog kazališta,
u današnjoj Kranjčevićevoj ulici izvelo je veselu igru u 4 čina
‘Varmeđinska reštauracija ili tko će biti prvi sudac’ Antuna
Nemčića. Bio je to prvi nastup članova diletantskog društva
utemeljenog od strane profesora i učitelja sa željom izvođenja
kazališnih predstava na hrvatskome jeziku. Varaždinske novine
‘Pučki prijatelj’ u izvješću sa predstave bilježe
oduševljenje Varaždinaca koji su mogli vidjeti predstavu ‘…na
milozvućnom jeziku materinskom’ i ‘…sud svoj vrh uspjeha
izrekoše već oni zeleni vijenci s trobojnicami, koji su letjeli
na pozorište, zatim višekratno živahno pljeskanje istoglasni
opetovani bravo i živio…’

U srednjovjekovnom Varaždinu, kada su obrtnici pojedinih struka
bili udruženi u cehove i od kralja odobrenim pravilima štitili
svoje interese, jedan od najznačajnijih bio je ceh varaždinskih
mesarskih majstora. Cehovsku organizaciju utemeljili su 1589.
godine, do tada su bili udruženi u crkvenu Bratovštinu tijela
Kristovog čiji se oltar nalazio u župnoj crkvi svetog Nikole.
Mesarski majstori bili su mnogobrojni, u 15. stoljeću u Varaždinu
ih je bilo čak 18. Ceh mesara bio je  najbogatiji među
cehovima o čemu svjedoče gozbe zabilježene u njihovim
zapisnicima, posjedovali su kuću u Mesničkoj ulici, imali
vinograde, oranice i druga zemljišta dobivena oporučno od
preminulih članova ceha. Nastojali su imati najljepša i
najskuplja obilježja: bogato ukrašenu zastavu, velike svijećnjake
na svojem oltaru, kićenu škrinju gdje su držali novac, zapisnike,
računske knjige, kositreni vrč iz kojeg se pilo na gozbama.
Novcem su često pomagali svojim starim i bolesnim majstorima i
njihovim udovicama te siromašnim Varaždincima.

U selu Svibovcu kraj Varaždinskih Toplica na prijelazu s 19. u
20. stoljeće postojalo je lječilište gdje su se vlažnim oblozima
i specijalnim dijetama liječile razne bolesti. Liječenje je
trajalo do osam tjedana, a o pacijentima je brinuo kupališni
liječnik iz Toplica. Godišnje se ovdje liječilo oko 300
bolesnika. Vlasnica i ravnateljica ‘Sanatoriuma
Svibovec’ bila je Laura Malošeg. U reklami lječilišta
spominje se izvrsno vino kao sastavni dio tamošnjih dijeta. 

Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@varazdinski.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije