Kad bi profesori sa Sveučilišta Sjever otišli na Zapad, smatra Podobnik, teško da bi tamo našli odgovarajući posao.
U opširnom intervjuu za
Index hrvatski znanstvenik Boris
Podobnik, profesor na Sveučilištu u Rijeci i prodekan za
znanost na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta, kritički se
osvrnuo na brojne segmente hrvatskog obrazovnog sustava, kao i na
obrazovni sustav u cjelini.
U dijelu intervjua Podobnik je govorio o šteti koje cijelom
obrazovnom sustavu nosi obrazovanje koje nije zadovoljavajuće
kvalitete, a kao primjer poticanja prosječnosti u obrazovnom
sustavu Podobnik je naveo primjer Sveučilišta
Sjever.
– Nije prijepor je li obrazovanje bitno, ono je jasno bitno, ali
postoje prijepori oko toga kakva je kvaliteta obrazovanja koje
pružaju pojedine obrazovne institucije i koliko je pojedinog
obrazovnog profila potrebno u Hrvatskoj? Recimo, koliko nam je
potrebno ekonomista ili pravnika? Hrvati su nekada dobro znali
što je kvalitetno obrazovanje. Uvijek ističem Stjepana Radića
koji je otišao diplomirati u Pariz na tada jednu od
najprestižnijih škola za javnu upravu. Za razliku od njega mnogi
naši današnji političari otišli bi u Travnik ili Gospić. Koje
nazadovanje u 100 godina! Znate, da je nekim slučajem obrazovanje
na našim sveučilištima ili veleučilištima ekvivalentno MIT-ju,
Harvardu ili Princetonu, mladi i pametni Kinezi ne bi hrlili u
daleko skuplju Ameriku, nego bi dolazili kod nas na naše škole, a
kao što znamo ne dolaze. Pametnom dosta. Hrvatski
obrazovni sustav mnogim mjerama potiče prosječnost pa tako
redoviti profesori na najlošijim društvenim fakultetima, na
najnovije ustrojenom Sveučilištu Sjever imaju iste plaće kao
profesori neurokirurgije koji operiraju mozak. Kad bi spomenuti
profesori otišli na Zapad, za razliku od drugih, oni prvi teško
da bi tamo našli odgovarajući posao. Da bi se profesore
na boljim i potrebnijim fakultetima plaćalo više, a to je nužno
želimo li sačuvati najbolje, trebalo bi više ulagati u znanost,
ali bi država s druge strane svake godine morala recimo ukinuti
jedan najlošiji institut i ušteđeni novac usmjeriti prema
fakultetima ili obrazovnim institucijama koji su donijeli najviše
novca EU ili stranih studenata. Pomogni si, i država ti još
pomogne. Dakle, morali bismo u javnom obrazovanju uvesti politiku
mrkve i batine. Jasno, takvu politiku nije lako provesti u djelo
jer dokolici skloni najgori profesori sjede u velikim strankama i
štite sebe i sebi slične. Općenito, javno obrazovanje bi
kod nas, baš kao i u Njemačkoj, moralo postati servis društva,
njenog javnog i prvenstveno privatnog sektora, a ne biti zasebna
samodostatna cjelina, feud koji nikome ne odgovara – rekao je
Podobnik.
Cijeli intervju možete pročitati
ovdje.