Župna je crkva obnovljena do kraja 1592. godine.
3.5.1592. Na sjednici varaždinskog gradskog
vijeća donesena je odluka o popravku drvenog krova župne crkve
svetog Nikole koji je izgorio u požaru 11. travnja
1592. Ujedno je odlučeno da krivac za požar Đuro Čoklić, u
čijoj je kući izbila vatra i zatim se proširila, mora za crkveni
krov dati 90 ugarskih forinti. Vlasnici goveda i konja u gradu
morali su ići zapregom u šumu po drva dok su ostali Varaždinci
svoj prilog dali u novcu. Župna je crkva obnovljena do kraja
1592. godine.
U srednjem vijeku nije bilo izučenih zubara, ljudi su zubobolju
liječili raznim travama i kada je trebalo izvaditi oboljeli zub –
obraćali su se priučenim majstorima. U Varaždinu je ceh brijača,
ranarnika i kupalištara osnovan 1557.godine i u cehovskim
pravilima majstori su imali obavezu posjedovati «željezo» –
alatku za vađenje zubi – morali su znati zaustaviti krvarenje i
zatvoriti ranu. Prva stomatološka škola osnovana je 1824.godine u
Njemačkoj i prvi putujući školovani zubar koji je liječio zube
Varaždincima bio je doktor Brunn iz Zagreba koji je svoje
usluge povremeno nudio u gostionici «K janjetu». Poslije
njega neko vrijeme u gradu boravio je zubar iz Budimpešti
Kovač koji je izrađivao i umjetne zube. Stalnog liječnika zubara
Varaždin je dobio 1892.godine, bio je to doktor Edo Spitzer koji
je u gradu imao zubarsku i liječničku ordinaciju do 1925.godine.