Usprkos povjerenstvu koje je dugo rješavalo spor, Tomo Erdedi nastavio je proganjati Varaždince pa su mu ovi prestali davati kapetansku plaću na koju je imao pravo kao nasljedni varaždinski kapetan.
3.8.1607. Nakon što je grof Tomo Erdedi postao
vlasnikom varaždinske starogradske tvrđe, došao je u sukob s
građanima slobodnog i kraljevskog grada Varaždina. Spor je nastao
oko korištenja obližnjih pašnjaka i naplaćivanja maltarine pa je
nadvojvoda Matija imenovao povjerenstvo da razriješi nesporazume.
Koliku je važnost rješavanju problema dao nadvojvoda Matija
govori podatak da je za voditelja povjerenstva imenovao hrvatskog
bana Ivana Draškovića. Usprkos povjerenstvu koje je dugo
rješavalo spor, Tomo Erdedi nastavio je proganjati Varaždince pa
su mu ovi prestali davati kapetansku plaću na koju je imao pravo
kao nasljedni varaždinski kapetan.
Od imovine varaždinskih cehova posebnu važnost imala je cehovska
škrinja – ‘ladica’ kako su je zvali majstori – u kojoj su se
čuvale cehovske dragocjenosti: privilegije ceha, pisana pravila,
računske knjige, zapisnici sa cehovskih zasjedanja, pečat,
vrč iz kojeg se pilo na gozbama, zastava, pozivnica
– tablica te kovani novac. Škrinja je bila u kući cehmeštra
a kada bi bio izabran novi cehmenštar, tada su mladi majstori
prenosili okićenu škrinju u njegov dom. Cehovska škrinja otvarala
se na sastancima cehovskih majstora, jedan ključ imao je
cehmeštar a drugi je bio kod ključara kojeg bi izabrali majstori
između sebe. Škrinje su rađene obično od orahovine, bile su
ukrašene crtežima i imale su dvije ključanice.