Zastavu su s jarbola skidali Edvard Baltić iz Čakovca, Jasmin Hadžić iz Kozarca u Baranji, Mario Bilač iz Vodica te pokojni Ivica Novoselec iz Zlatar Bistrice. Evo ih na fotografiji od 5. kolovoza 1995.
Penjali su se na ramena jedan drugome, a sve da bi 5. kolovoza
1995. s jarbola kninske tvrđave skinuli zastavu kojoj tamo nije
bilo mjesto i postavili hrvatski stijeg.
Trojica bivših pripadnika 7. gardijske brigade Puma, koji su prvi
postavili zastavu na kninsku tvrđavu, raštrkana je po cijeloj
Hrvatskoj. Jasmin Hadžić je u Kozarcu u Baranji,
Edvard Baltić u Čakovcu, Mario
Bilač u Vodicama. S njime je tog 5. kolovoza 1995. bio i
danas pokojni Ivica Novoselec, iz Zlatar
Bistrice.
– Valjda je tako suđeno bilo da mi iz raznih krajeva Hrvatske
napravimo taj čin – rekao je Edvard Baltić, hrvatski branitelj,
za RTL kada su ga prije dvije godine pronašli u Čakovcu.
Skinuti zastavu, kažu, nije bilo lako. Shvatili su da je zastava,
umjesto na konopu, bila na željeznom lancu i osigurana lokotom.
Da stvar bude još gora, sve je bilo jako zapetljano.
Njih trojica naizmjence su se penjali i pokušavali je skinuti,
sve je trajalo pola sata.
– Nismo imali ljestve, jedan preko drugoga, možete vidjeti
fotografije, dizali smo se preko leđa dok je nismo skinuli.
Skinuli smo zastavu koja nije pripadala Kninu ni državi – rekao
je Jasmin Hadžić za RTL.
No tada su shvatili su da na jarbolu više nije bilo sajle te da
stoga ne mogu podići hrvatsku zastavu.
– U ruksaku smo imali jednu veliku zastavu od 25 metara, a znali
smo koliko je važno izvjesiti hrvatski stijeg na tvrđavu i
svijetu pokazati da je Knin konačno opet naš. Zato nismo gubili
vrijeme popravljajući jarbol, nego smo zastavu raširili preko
zidina – opisao je Hadžić taj povijesni trenutak za 24 sata.
Na slici iz toga vremena nalaze se Edvard Baltić (s prekriženim
rukama), Ivica Novoselec (pokraj Baltića), Mario
Bilač (naslonjen na jarbol s puškom) i Jasmin Hadžić (sa
zastavom Puma).
Dugo se nije znalo tko je zapravo skinuo zastavu kojoj tu nije
bilo mjesto.
– General Ivan Korade nam
je zapovjedio da mi koji smo bili tu moramo ostati čekati
predsjednika Tuđmana. Mi smo tu zapovijed
prekršili i otišli smo gdje su se vodile borbe. Vjerojatno se
zato nije znalo dugi niz godina tko je bio na tvrđavi – rekao je
Mario Bilač.
Tada, kažu, o osjećajima nisu previše razmišljali, koliko god ih
je srce vodilo, najvažnije je bilo ispuniti zadaću.