Marija Kovač-Schild, koje se sjećamo kao stručnjakinje koja je 'secirala' Aninu ulicu, iznosi svoje viđenje problematike s parkirališnim prostorom u Ulici Franca Prešerna u Varaždinu.
Marija Kovač-Schild inženjerka je građevine. Radi u Beču, gdje je
od 1992. godine zaposlena u birou za projektiranje
prometnica/cesta, željeznica i visokogradnje.
Nedavno se javno oglasila o problemu iscrtavanja biciklističke
staze u Aninoj ulici, kada je precizno i detaljno nastojala
objasniti što je sve u slučaju Anine ulice pošlo krivo, u
planiranju, projektiranju i realizaciji.
Proteklih dana oglasila se po još jednom pitanju oko kojeg se
lome koplja. Riječ je o parkiralištu u Ulici Frana Prešerna, za
koje se rješenje traži već dugi niz godina. S jedne strane, riječ
je o javnom parkiralištu, a s druge strane, činjenica je da
postoji problem parkirnog prostora za tamošnje stanare koji se ne
može ignorirati.
No Kovač-Schild smatra da su neka rješenja i prijedlozi (bili)
prilično upitni. Njezin osvrt u nastavku donosimo u
cijelosti.
Opstruiranje dobrih projekata?
U današnje vrijeme kada gradovi Europe zbog klimatskih promjenama
troše milijune da zasade drveća i zazelene gradske površine te
smanjuju asfaltne površine, u Varaždinu se radi upravo suprotno,
kao što smo mogli pročitati u nekim medijima, gdje se navodilo
kako je ‘u Prešernovoj moglo biti više
od 250 parkirnih mjesta’, ali nije jer je ‘nekim
Varaždincima bitnije drveće od parkirališta’.
U članku se navodi da je ‘novouređeno parkiralište u Prešernovoj
ulici dobar primjer kako treba rješavati problem parkiranja u
pojedinim kvartovima’, koje se moglo još ‘proširiti za više od 50
dodatnih parkirnih mjesta’ te se građane naziva gunđalima koja
‘uspijevaju opstruirati dobre projekte’ jer im ‘je smetalo
uklanjanje nogostupa, zelenog otoka i nekoliko stabala’.
Zar je zaista bilo u planu uklanjanje ovog nogostupa, zelenog
otoka i ovih stabala za dodatnih 50 parkirnih mjesta? Zar se
zaista parkiralište trebalo proširiti do samih prozora stana?
Zbog kosih parkirnih mjesta uklonio se već jedan nogostup
prikazan crvenom isprekidanom linijom na desnoj strani
fotografije.
Kako i kada uopće rušiti?
Je li moguće da našoj ‘struci’ nije poznato da zelene površine i
drveće poboljšavaju kvalitetu života u urbanim sredinama, da
štite grad od zagrijavanja, da su ‘pluća grada’, a osim toga su i
staništa nekih životinja? Zbog toga npr. Beč ima zakon za
zaštitu drveća, koji propisuje da se bez odobrenja grada
ne smije rušiti ni jedno drvo. Propisano je da se svako srušeno
drvo mora nadomjestiti novima, čiji je broj određen prema opsegu
srušenog debla. To znači što je drvo koje se srušilo imalo šire
deblo, to se mora posaditi više novih drveća.
Prema navedenom pitam se na kojem je stupnju osviještenost
varaždinskih ‘stručnjaka’ koji planiraju rušenje drveća, ali i
onih koji na neki način vrijeđaju građane nazivajući ih
‘gunđalim’ zato što štite drveća?
Osakatili drveća
Na žalost ‘gunđala’ nisu uspjela zaštiti sva drveća te se ‘pod
nadzorom stručnih zaposlenika’ prilikom gradnje parkirališta
nekoliko drveća doslovno osakatilo, otpilivši im korijene do
samog debla (na slici označeno strelicama).
‘Hoće li to na njih ostaviti kakve posljedice, tek će se vidjeti’
– kaže struka. A što kaže struka o tome kako ‘ćemo vidjeti kakva
je sada stabilnost tog drveća?
Povijest parkirališta
Nadalje, u vezi s napomenom pročelnika Krajcera u članku ‘da su
problemi s parkiralištima za stanare višestambenih zgrada
posljedica urbanizma i izgradnje višekatnica od 50-ih do kraja
80-ih godina prošlog stoljeća’, bitno je reći da je Zavod za
urbanizam već krajem 70-ih godina prošlog stoljeća za stambene
objekte u Zagrebačkoj 13, 15, 17 i 19 odredio Urbanističke uvjete
u kojima se pod točkom 5. navodi da je za navedene objekte
‘parkirališni prostor investitor (tadašnji SIZ za stambenu oblast
i komunalnu djelatnost općine Varaždin) dužan
osigurati na parkiralištu s istočne strane objekata’.
Prema navedenom postavlja se pitanje je li se u Prešernovoj ulici
gradilo javno parkiralište ili se to parkiralište izgradilo u
sklopu gradnje navedenih objekata za njihove stanare?
Parking i pol po stanu
Također se nameće pitanje kako za navedene objekte u Zagrebačkoj
ulici i objekta u Prešernovoj 2 i 4 s ukupno 361 stana i
nekoliko poslovnih prostora trenutno raspoloživih 250
parkirnih mjesta može biti ‘dobar primjer kako treba rješavati
problem parkiranja u pojedinim kvartovima’ kad sam ‘GUP u
Varaždinu propisuje osiguranje jednog i pol parkirnog mjesta po
stanu kao uvjet za izdavanje građevinske dozvole’ (navedeno u
članku).
Ako se već rješavaju problemi, kakvo je onda rješenje parkiranja
dao Grad za stanare navedenih objekata koji često zbog ‘vozila sa
strane’ ne mogu naći parkirno mjesto pored svog stana? Trebaju li
sada ti stanari tražiti parkirno mjesto u drugim ‘kvartovima
grada’?
Dvosmjeran promet sporan
I sada još par riječi u vezi ‘dobrog planiranja parkirališta’ u
Prešernovoj ulici. Za pojašnjenje prilažem plan proširenog
parkirališta. Nažalost, ovdje moram napomenuti da sam od Grada
dobila samo fotografiju na kojoj je projektni plan prilično
‘izvitoperen i razvučen’. No, unatoč tomu, za bolji pregled
kretanja vozila na tom parkiralištu ucrtala sam jedan smjer
crvenom bojom, a drugi zelenkastom. Pomoću tih linija vidljivo je
koliko ima presijecanja smjera vozila kod izgrađene dvosmjerne
regulacije prometa na parkiralištu. Ostali komentari nalaze se na
planu.
Budući da sam sudjelovala u projektiranju nekoliko parkirnih
garaža, kao i većih parkirališta, mogu reći da se u pravilu prema
veličini parkirališta određuje hoće li kretanje vozila biti
jednosmjerno ili dvosmjerno, a presijecanja smjera vozila zbog
sigurnosti prometa na parkiralištu treba svesti na minimum.
Primjenjujući ta osnovna pravila, za ovo malo parkiralište od
svega 35 parkirnih mjesta izradila sam jedno od mogućih rješenja
postavljanja parkirnih mjesta.
Ovime je jasno vidljivo kako je naša ‘struka’ jednostavno
jednosmjerno rješenje uspjela zakomplicirati u svim smjerovima da
se na kraju ne zna tko kuda vozi i tko pri tome ima prednost, pri
čemu se gubi i dobra preglednost.
Tako se to radi…
Uzevši u obzir i ostale projekte (nedavni primjer Anine ulice),
moglo bi se reći da se na ovakav način rješavaju i ostali
problemi u Gradu Varaždinu.
Tako je npr. Grad Varaždin s jedne strane izradio EU projekt
‘CityWalk’ u cilju zdravijeg života u gradu
poticanjem građana da više hodaju pješice i voze se biciklima, s
druge strane u novo saniranoj Aninoj ulici
upravo za pješake i bicikliste nisu bile projektirane
odgovarajuće površine za njihovo sigurno kretanje.
Suprotno smjernicama EU projekta da se npr. uvođenjem gradskog
prijevoza smanji broj vozila u gradu i time smanje štetne emisije
CO2, naša ‘struka’ gradi široke kolnike i parkirališta na svim
mogućim zelenim površinama i ruši drveće koje pridonosi smanjenju
CO2. Time se u gradu stvaraju polja asfalta i lima (automobila)
pa se kod većine zgrada, umjesto na zelene površine, izlazi i/ili
gleda direktno na parkirališta i kontejnere, kante za smeće.
Problemi i u POS-u
Primjer je novoizgrađeno POS naselje, u kojem stanari također
imaju problema s nedostatkom parkirnih mjesta.
Ako se potreba za parkirnim mjestima bude i dalje ovako
povećavala, pitanje je vremena kada će se doći na ‘ideju’ da se i
park V. Jagića pretvoriti u parkiralište, kao što se srušio park
na Kapucinskom trgu radi izgradnje podzemne garaže.
Odnos Beča prema zelenilu
Jesmo li svjesni da se na ovaj način Grad doslovno pretvara u
jedno sivilo? Hoćemo li zaista biti zadovoljni s takvim rješenjem
parkirnih mjesta?
Ili je ipak ljepše i zdravije živjeti okružen zelenilom kao što
je primjer iz Beča, koji uspijeva očuvati zelene površine
(vidljivo na donjim slikama) i na jedan zadovoljavajući način
rješava problem parkiranja.
Hvala ‘gunđalima’
Zbog sveg navedenog ovim dopisom svim
‘gunđalima’ želim reći jedno veliko
HVALA što su spasili barem nekoliko stabala kod
parkirališta u Prešernovoj ulici.
Nadam se da će se i naš grad Varaždin početi uređivati slijedeći
pozitivne primjere ostalih europskih gradova i da će time drveće
na značenju dobiti i primjeren životni prostor te se neće više
saditi u otvore koji su po veličini dovoljni za sadnju lukovica
tulipana i narcisa, ali ne i drveća (primjer u Ulici 104.
brigade).
Marija Kovač-Schild
