Branko Lustig, filmski producent i dvostruki oskarovac, 2017. postao je počasni građanin Čakovca
U jutarnjim satima u Zagrebu je preminuo istaknuti filmski
producent i jedini hrvatski dvostruki dobitnik Oscara
Branko Lustig (87).
Prije 6 godina sa suprugom se vratio živjeti u Zagreb, a naziv
počasnog građanina Čakovca nosi od 2017. godine, kada je i osobno
prisustvovao dodjeli. Pokrenuo je Festival tolerancije, koji je u
nekoliko navrata pod nazivom Edukacijska jutra održan u Čakovcu.
Svaki je put na njemu bio i sam Lustig koji je našim
srednjoškolcima pričao o svojem životu i stradanjima.
“Branko Lustig nije bio rođeni Čakovčanin, no godine koje je
proveo u našem gradu, obilježile su ga za cijeli život. Svoj
status oskarovca i svjetski poznatog filmaša koristio je kako bi
sve nas, a posebno mlade podsjećao na najcrnje razdoblje
čovječanstva te ih svojim primjerom učio poštivanju različitosti
i prihvaćanju drugog. Danas bez svog počasnog građanina nije
ostao samo Čakovec, već je bez jednog velikana ostala Hrvatska i
cijeli svijet.”, rekao je u obraćanju povodom smrti
Branka Lustiga gradonačelnik Grada Čakovca
Stjepan Kovač.
Lustig je u karijeri dobio niz značajnijih međunarodnih priznanja
i jedini je hrvatski osvajač dvaju Oscara za filmove
“Schindlerova lista” 1993. godine i “Gladijator” 2000. godine.
Dvostruki je dobitnik i Zlatnog globusa za navedene
filmove.
Godine 2014. predsjednik Francuske dodijelio mu je Odličje viteza
reda umjetnosti i književnosti, a iste je godine uvršten među 50
najvećih hollywoodskih producenata svih vremena, kao 29. na listi
uglednog časopisa The Daily Beast.
O uspjehu glasovitog hrvatskog producenta kojeg je do
hollywoodske filmske slave put vodio i fascinantnom životnom
pričom preživjele žrtve Holokausta, najbolje govori činjenica da
je rangiran ispred Jeremyja Thomasa (Last emperor), Davida Browna
(Jaws), Charlesa H. Joffea (Arthur), Rona Howarda (Grinch),
Ismaila Merchanta (Howards end), Ethana i Joela Coena (True Grit)
i legendi poput Williama Wylera (Ben Hur), Waltera Miricha
(West side story) te Michaela Phillipsa (Sting).
Branko Lustig rođen je u Osijeku, 10. lipnja 1932. od majke Vilme
i oca Mirka. Njegovo djetinjstvo bilo je prekinuto kada je
obitelj morala pobjeći iz Hrvatske zbog ustaških režimskih mjera
protiv Židova. Kad mu je bilo deset godina naselili su se u
Čakovcu, odakle su deportirani u Auschwitz.
Prvi filmovi na kojima je radio bili su ”Ne okreći se sine” i
”Kozara”, 1970-ih radi na inozemnim koprodukcijama, što mu
omogućuje da 1980-ih ode u Los Angeles i upozna Spielberga.
Lustigovo iskustvo iz logora ugrađeno je u Schindlerovoj listi, u
kojoj je Stevenu Spielbergu pomogao da ostvari što
vjerniji prikaz logorskih scena. Za tu produkciju
Lustig dobiva i najveću filmsku nagradu – Oscar. Od djeteta
logoraša postao je jedan od najuglednijih producenata u
Hollywoodu. Dobio je dva Oscara, dvije BAFTA-e, dva Globusa,
dva Emmyja…
– Nisam ja toliko slavan kao što me prikazuju. Imao sam tu sreću
da sam sedamdesetih, kada sam došao u Ameriku, sreo Spielberga, s
njim sam poslije napravio odličan film (“Schindlerova lista”),
poslije sam napravio još jedan fenomenalan film (“Gladijator”), i
potom osam, devet filmova koji nisu loši. Premda i dandanas
mislim da je “Pad crnog jastreba” zavrijedio Oscara, to je jako
dobar film Ridleyja Scotta. Sreća me prati još od logora –
izjavljivao je Lustig.
Sa Stevenom Spielbergom je nakon Schindlerove liste osnovao
zakladu Shoah, koja je u samo nekoliko godina uspjela snimiti
neprocjenjivo arhivsko blago za buduće naraštaje – 54 tisuće
svjedočanstava preživjelih iz Holokausta, a od toga su stotine
svjedočenja iz Hrvatske. Prije desetak godina Lustig se nakon 25
godina života u Kaliforniji sa suprugom Mirjanom i kćeri
Sarom vratio u Hrvatsku.
– Poslijepodne odem u kazalište ili kino pogledati neki novi
dobar film. Još sam uvijek član Američke akademije pa redovito
dobivam nove filmove za koje glasujem. Putovat ću po školama i
mladeži govoriti o Holokaustu. To je moja najvažnija misija
– govorio je Lustig koji je od 2009. bio redoviti profesor
na ADU, odsjek produkcija. Od 2008. vodio je udrugu Festivala
suvremenog židovskog filma u Zagrebu. Potkraj svibnja proglašen
je počasnim građaninom Zagreba, a priznanje je dobio za izniman
doprinos promicanju vrijednosti demokratskog društva, filmske
umjetnosti i kulture razumijevanja među različitima, čime je
trajno zadužio Hrvatsku i Grad Zagreb.