Tridesetodnevni put koji je započeo glasnom borbom za dostojanstvo traženjem većih koeficijenata ide, sve je jasnije, svome kraju.
–
Odnose između sindikata i Vlade konačno smo izvukli iz ukopanih
rovova i medijskih prepucavanja te na stol stavili konkretne
analize i argumente. To je za mene bio ključni cilj i na tome smo
cijelo vrijeme radili –
poručila je jučer ministrica obrazovanja Blaženka Divjak, uoči
današnjeg velikog najavljenog prosvjeda učitelja, profesora i
nastavnika koji će se održati na Trgu bana Josipa Jelačića.
Koje su to konkretne analize, što je točno ponuđeno sindikatima,
ministrica ni jučer nije željela otkriti, kao što ni cijeli
vikend nitko od sindikalnih čelnika nije želio ništa komentirati,
birajući nakon mjesec dana štrajka, odjednom, zavjet šutnje.
Kažu samo – konačno sve strane argumentirano razgovaraju!
Zaostajanje ipak – tri posto?
Tridesetodnevni put koji je započeo glasnom borbom za
dostojanstvo traženjem većih koeficijenata ide, sve je jasnije,
svome kraju. No, prelomio se preko leđa učenika unatoč jasnoj
činjenici koje su itekako svjesni u Ministarstvu obrazovanja – da
su analizama s kojima su u petak pristigli na sastanak u Vladi
konačno potvrdili, ili ih prvi put razumjeli, da zaostajanje
plaća nastavnika i profesora za ostalim sudionicima javnog
sektora nije 6,11 posto, kako tvrde sindikati, nego tri posto.
Svejedno, to ne mijenja činjenicu da će učenici osnovnih i
srednjih škola diljem Hrvatske morati, s današnjim danom,
nadoknaditi 11 radnih dana!
Naknadno ministričino razumijevanje stvarne razlike zaostajanja
plaća nastavnika kasno je, mora biti svjesna da je upravo ona
najprije podržala sindikalne čelnike, onda proračun za sljedeću
godinu u kojem sindikalnih zahtjeva nema, a potom apelirala na
važnost učenika i u konačnici kazala da ona ne bi bila više dio
političkih igara i da će predstavljanje sadržaja posljednjih
razgovora sa sindikatima prepustiti premijeru Plenkoviću. Sve to
vrijeme ministrica Divjak nije ni pomislila na mogućnost ostavke.
– Možda jesam uporni optimist, ali prostor za dogovor i rješenje
su od petka na stolu i zato je važno da svi ostanu smireni i
argumentirani, da ne reagiraju na neutemeljene špekulacije i
igrice. Cilj je riješiti ovu krizu kako bi se učenici i učitelji
vratili zadovoljni i motivirani u učionice i nastavili sukreirati
reformu – poručila je jučer ministrica Divjak ne definirajući tko
predvodi ‘igrice’, kao što posljednjih mjesec dana nije kazala da
je upravo ona ta koja je prva trebala, uvodeći Školu za život,
profesorima povećati plaće.
Ono što je ostalo neizrečeno, a sažeto je u kratkoj riječi
‘dostojanstvo’, jest činjenica da zbornice, jasno odvojene od
sindikalnih ureda koji već godinama nemaju uvid u stvarni rad s
učenicima, zapravo rogobore protiv Škole za život koja je
doslovce bila točka na ‘i’ njihova dostojanstva. No čini se da
javno to još uvijek nitko nema snage reći.
Naime, osim opreme u školama, Školom za život uvedena je samo
nova terminologija za već postojeće stvari – ocjenjivanje je
postalo vrednovanje, polugodišta su postala obrazovna razdoblja,
uvedeni su ‘ishodi’ i ‘kritičko razmišljanje’, nametnuta su nova
pravila kako pisati bilješke za e-dnevnik i ukinut je prosjek za
učenike. Te činjenice sindikalni čelnici ne spominju, a glasni
kao u borbi za koeficijente nisu bili ni kada je ‘netko’ (još
uvijek nepoznat) odlučio izbrisati novi popis lektire i vratiti
stari, nisu se glasno bunili ni kada se s nastavnicima u pripremi
Škole za život radilo isključivo preko tzv. webinara, ne i
osobno, a nisu glasni sindikalni čelnici ni sada kad treba
postaviti stotinu još uvijek neodgovorenih pitanja o Školi za
život i funkcioniranju novog načina podučavanja. Glasni su samo
za koeficijent, no još nitko od njih, ni iz jednog sindikata,
nije dostavio “garanciju” da će većim plaćama za sve nastavnike,
učenicima zasigurno biti bolje. Gdje je garancija da će učenici
povećanim koeficijentima poštovati učitelja, gdje je garancija da
će povišicom loš nastavnik odjednom postati motiviran i znati
objasniti gradivo? O tome sindikati šute. Šuti i ministrica, a ta
pitanja ne postavlja ni Vlada.
Ta pitanja postavljaju roditelji. Za njih je školovanje sažeto u
mjerljive omjere – koliko su novca potrošili za instrukcije iz
pojedinih predmeta. Samo dobri nastavnici, a takvih, srećom, u
sustavu još uvijek imamo, znaju da se poštovanje učenika postiže
u učionici. I takvi, isključivo takvi zaslužuju veće plaće koje
premašuju i iznose povećanja koji bi došli s povećanjem
koeficijenata za 6,11 posto – svi ostali zaslužuju sustav u kojem
zbog uspješna rada mogu napredovati i onaj koji im plaće može
sniziti kada u učionicama zakažu.
Do tada će u javnosti biti samo jedno pitanje – bore li se
sindikalci samo za koeficijent ili pak za ispravljanje nepravde i
izjednačavanje s ostalima? Jer ako se bore za potonje, onda
moraju biti spremni pregovarati o postupku kojim sve modelima
mogu doći do ujednačavanja, a koji se nužno ne odnose samo i
isključivo na koeficijent. Uostalom, u posljednjoj ponudi
ponuđeno im je i povećanje koeficijenta, ne odmah i ne u omjeru
koji su tražili. Ako su spremi samo pregovarati o koeficijentima,
Hrvatska mora biti spremna na to da štrajku, barem do kraja
godine, nema kraja.
U pripremi još jedan prosvjed
A kad se, i ako se, situacija smiri, barem među štrajkašima,
ministrica Divjak mora biti spremna na još jedan prosvjed – onaj
koji će se održati ispred Ministarstva obrazovanja 9. prosinca.
Taj će prosvjed, naime, organizirati učenici, i to ne zato što su
ljutiti što moraju nadoknaditi nastavu, prosvjedovat će jer ne
žele biti pokusni kunići. Naime, dosad nitko nije upozorio, a
učenici jesu, na činjenicu da generacija u kojoj se počela
provoditi eksperimentalna Škola za život ide na državnu maturu po
novom programu. To ne bi bilo problematično da se odluka odnosi
na one škole koje su provodile eksperiment, ali se nova matura
odnosi i na one učenike koji su učili po starom programu. Drugim
riječima, učenici koji su ove godine drugi razred srednje škole,
za dvije godine pisat će maturu po novom programu. Na novu maturu
ići će iz škole u kojoj su dvije godine učili po starom, a dvije
završne godine po novom gradivu. Ni o tome ne govore sindikati!
Vlada pak mora biti spremna na to da bi učitelje u prosvjedu
mogli zamijeniti liječnici, a štrajk su, navodno, za 2. i 3.
prosinca najavili i iz privatnog sektora, poručujući da ta dva
dana neće puniti proračun!