Na pruzi duljine 110 kilometara radilo je 2300 radnika.
7.1.1884. U Budimpešti je potpisan ugovor
o gradnji “Zagorske željeznice” od Čakovca i Varaždina do
Zaprešića, Zagreba. Na pruzi duljine 110 kilometara radilo je
2.300 radnika koje je vodio koncesionar Mirko plemeniti
Josipović, osnivač “Dioničkog društva Čakovačko – Zagrebačke
željeznice”. Pruga je dovršena u rujnu 1886. godine.
7.1.1660. Knez Nikola Zrinski, hrvatski ban,
sazvao je zasjedanje Hrvatskog sabora u Varaždinu. Zastupnici
sabora odlučili su pomoći Varaždinu u obnovi obrambenih zidina.
Odlukom sabora, u obnovi su morali sudjelovati varaždinski
kmetovi iz sela Svibovec, Sračinec, Kneginec, Bartolovec i
Žabnik.
7.1.1626. Hrvatski sabor je dozvolio
Varaždincima izvoziti med. Takvu dozvolu su do tad imali samo
Krapina i Samobor. Pošto se šećer počeo proizvoditi tek u 19.
stoljeću, u srednjem vijeku se za zaslađivanje hrane koristio
med, a Varaždinci su ga imali na vrtovima i oranicama koji su
bili tik uz šume pa je proizvodnja meda bila obilna. Višak meda
su Varaždinci odvozili na prodaju u Austriju, Italiju, Štajersku,
Ugarsku i Kranjsku. Kraljevsko vijeće je 1770. godine za prvog
učitelja pčelarstva u Hrvatskoj imenovalo Varaždinca Antuna
Grubera.