Broj gostiju bio je izvan očekivanja, a dvorana likovnog centra brzo se popunila još i prije samog performansa.
Sinoć se u Centru za likovni odgoj grada Zagreba održao
kontroverzni performans svjetski poznatog umjetnika
Nikole Vudraga u suradnji s predsjednicom Udruge
za promicanje inkluzije osoba s invaliditetom ‘Mogu sve’,
Anje Mihaljević.
Vudrag se vratio iz Pariza, gdje vodi već impresivnu karijeru pod
zastupništvom dvije prestižne galerije, te u razgovoru s
ravnateljem centra Nikšom Lalinom i Anjom
Mihaljević smislio se događaj koji spaja Anjinu inicijativu
inkluzije osoba s invaliditetom te Centar za likovni odgoj kao
obrazovnu instituciju u svojevrsni show performance koji
gledatelji neće tako lako zaboraviti.
– Anja Mihaljević moja je draga prijateljica koja je pristala
sudjelovati u ovom događaju, zajedno s ravnateljem Centra za
likovni odgoj grada Zagreba, Nikšom Lalinom. Iako oboje već
spremni na kontroverzni i nesvakidašnji umjetnički sadržaj koji
sam ponudio prihvatila se idejna inicijativa, moram naglasiti uz
sve ostalo; ponajviše iz razloga same poruke koju šaljemo.
Današnji virtualno obavijeni svijet nudi vrlo često nametnute
društvene standarde ljepote, brenda, sve slične iskrivljene
morale kojima ljudi sve više teže, skrivajući “nedostatke” s
poetičnim, ali jasno vidljivo patetičnim pokušajima ‘fejkanja’
života na virtualnim mrežama – kazao je Vudrag i nastavio:
– Zato se doslovno, bez cenzure i bez uljepšavanja, u kombinaciji
Hefesta i Pepeljuge, oblikovala, konstruirala i zavarila Anjina
noga koja joj nedostaje, ne kao prikrivanje već naprotiv – kao
umjetnički rad: oslonac i kruna u životu samoprihvaćanja i
nadvladavanja tog takozvanog nedostatka, koje i svojim društvenim
djelovanjem promovira. Sama lokacija Centra za likovni odgoj
savršeno je uklopljena u koncept kojim se bavimo, jer ipak je
likovni odgoj i obrazovanje ono što nas uči misliti, uči
inovaciji i mašti, a time naoružani s vlastitim razvojem možemo
djelovati, pomoći, inspirirati, i boriti se protiv epidemije
neznanja i odvesti čovjeka u novu, svijetlu i humanu budućnost –
rekao je Vudrag.
Sveukupnim dojmom jasna je referenca na poznati performance
Josepha Boyicea, jednog od najznačajnijih
konceptualnih umjetnika 20. stoljeća, koji se svojedobno zatvorio
u galeriju dok su posjetitelji promatrali izvana. Iako
drugačijeg, vlastitog stila, vidimo sličan rukopis u promišljanju
kod Vudraga, stoga ne brinemo o njegovoj karijeri i u
performansu.
Nikša Lalin, ravnatelj Centra, izrazio je zadovoljstvo projektom.
– Bilo mi je zadovoljstvo surađivati u ovom projektu,
fotografirati i njega i event, već smo se u prvom susretu sve
sporazumjeli. Na sam dan performansa Vudrag je ušao u zgradu
likovnog centra, zatvorio se u prostor gdje je skinuo čak i
prozore, i doslovno okupirao prostoriju pretvorivši je u svoj
privremeni atelje/operacijsku salu. Prestao sam tada brinuti je
li on spreman za publiku i počeo razmišljati je li publika
spremna za njega… Iznimno sam zadovoljan, znao sam da će nam
Vudrag napraviti show za pamćenje, nešto novo i svježe, i drago
mi je da smo ga uspjeli dobiti za Noć muzeja, svidjela mi se
ideja i veselim se mogućim suradnjama u budućnosti, nadam se još
kontroverznijim i luđim – rekao je.
Kao autoritet hrvatske povijesti umjetnosti, ovom performansu je
dao veliku podršku i Zvonko Maković koji je
rekao sljedeće.
– Došao sam na ovaj performativni čin, zapravo ganut inicijativom
poznavajući Vudragov, ali i Anjin rad. Velika je hrabrost za
oboje što su pripremili takav nastup, znajući čime se
individualno bave. Kao sudionici ovog čina, ovdje se zapravo radi
o jednoj inverziji, ovo nije nadomjestak nečega što Anji
nedostaje, već se potencira taj nedostatak u nešto čvrsto na što
se Anja, rekli bismo, može osloniti, gdje Vudrag stavlja svoje
djelo i podčinjava rekao bih jednoj humanoj gesti. Ja bih
čestitao Anji i njenoj hrabrosti, po čemu je i ona poznata u
našoj sredini, i sudjelovanju s Vudragom koji se u zadnjih
nekoliko godina nametnuo kao jedan važan protagonist naše
umjetničke scene. Naglasio bi kako ovaj čin možemo promatrati iz
drugih vizura, ne samo umjetničkih, gdje su nam Anja i Vudrag
pokazali načine kako umjetnost ili skulptura može djelovati u
nekim drugim poljima, humanim, funkcionalnim, ponekad i bizarnim,
no najviše bi htio istaknuti taj pristanak Anje i hrabrost da
sudjeluje u ovom performansu, igri, i realizaciji ovog djela –
istaknuo je Maković.
Broj gostiju bio je izvan očekivanja, a dvorana likovnog centra
brzo se popunila još i prije samog performansa. Gostiju je bilo
iz raznih područja, od povjesničara umjetnosti, studenata,
brojnih poznatih, ljudi iz i van struke, čime je ovaj događaj još
više oduševio.
