Sve osnovne i srednje škole moraju izraditi svoje kodekse ponašanja...
Sve osnovne i srednje škole morat će do početka
listopada imati izrađene školske kodekse
koji jasno definiraju prava i obveze kako nenastavnog i nastavnog
osoblja u obrazovnim ustanovama tako i učenika i njihovih
roditelja kad je riječ o nasilju u školama.
Do kraja drugog tromjesečja ove godine Hrvatska treba imati
ujednačen odnos, time i kazne, za bilo koji oblik nasilja u
školama. Navedena propisana pravila dio su novog akcijskog plana
prevencije nasilja za sljedeće četiri godine koji se krojio
tijekom prošle godine i koji će se danas naći na dnevnom redu
Vlade.
Evidencija obvezna
Novi nužni akcijski plan znači ujedno i obvezu izmjena tjednih
radnih obveza učitelja, nastavnika i profesora koji će se morati
aktivnije posvetiti prevenciji nasilja u svojim učionicama, i to
osmišljavanjem i provođenjem raznih programa i projekata, ali
podrazumijeva i izmjene Zakona o prosvjetnoj inspekciji, Zakona o
stručnom pedagoškom nadzoru i kvalitetnijoj podršci za učenike
koji su žrtve nasilja.
Izmjena u akcijskom planu jest i uvođenje digitalne evidencije
nasilja u školama kako bi se na taj način brže mogla pratiti
pojavnost nasilja, ali i brže djelovati u prevenciji – drugim
riječima, škole više neće moći izbjegavati dostavu podataka o
eventualnom nasilju u tu evidenciju, a sve to bit će potrebno
kako bi se na godišnjoj razini pratila provedba i pisala izvješća
o pojavnosti nasilja.
Uz ostalo, akcijskim planom predviđeno je i kontinuirano
provođenje medijskih kampanja o prevenciji, a škole, kako osnovne
tako i srednje, više neće imati luksuz zaboravljanja dostavljanja
podataka za spomenutu evidenciju, kao što je to bio slučaj dosad.
Škole će u svojim programima biti dužne uvrstiti i dodatne
programe i projekte za prevenciju nasilja, a za takve aktivnosti
u proračunu će im biti osiguran dodatni novac – gotovo četiri
milijuna kuna.
Pozitivna promjena u akcijskom planu jest i to da je njime
obuhvaćen i virtualni oblik nasilja – on je u brojnim zemljama
već percipiran i na njemu se radi, a Hrvatska ga još uvijek
tretira kao ‘novi oblik nasilja’. Tako će se pokušati prevenirati
širenje laži, narušavanje učenikove privatnosti i kreiranje grupa
za poticanje mržnje kojima su učenici izloženi, o čemu i
roditelji i nastavnici jako malo znaju ili teško to mogu pratiti.
U sklopu usavršavanja učitelja, koje se nastavlja u kontekstu
kurikularne reforme, očekuje se da će se uvesti edukativni
programi o nasilju kako bi što bolje razumjeli sve oblike nasilja
uključujući i prevenciju rodno uvjetovanog nasilnog ponašanja.
Ravnatelji, profesori i učitelji morat će odrediti i minimalni
broj roditeljskih sastanaka koji su posvećeni prevenciji nasilja,
a škole moraju biti spremne definirati i organizirati edukativne,
preventivne i pomagačke aktivnosti za roditelje. Tako zahtjevan
rad i s učenicima i s roditeljima nagrađivat će se, u planu je
pravilnik o nagrađivanju i pravilnik o napredovanju u koje će se
implementirati angažman nastavnika.
Učenje empatije
Novim pravilnikom izričiti naglasak stavlja se na poticanje
empatije, tolerancije i prihvaćanja različitosti, a Ministarstvo
obrazovanja izradit će ‘pakete’ odgojno-obrazovnih alata kojima
će se težiti tom cilju. Ti će ‘paketi’ sadržavati preporuke
nastavnicima da empatiju, kako doznajemo, mogu primjerice
tumačiti emitiranjem filma ‘Empatija’ učenicima, korištenjem
digitalnih sadržaja poput ‘Školskog odreda časti’, ali i
prijedlozima da učenike uključe u razne volonterske akcije.
Akcijski plan predviđa i medijsku kampanju koja će se
kontinuirano provoditi.
Istraživanje
Iako egzaktni pokazatelji o pojavnosti nasilja u našim školama ne
postoje, rezultati istraživanja koje je provela Agencija za odgoj
i obrazovanje (2015.-2018.) na uzorku od 3457 roditelja i učenika
u 43 osnovne škole pokazuju da u našim školama probleme u
ponašanju, među kojima su i različiti oblici nasilničkog
ponašanja, manifestira najmanje 13 posto učenika.
Istraživanja iz 2011. godine pokazuju da je 65,8 posto naše djece
doživjelo neki oblik psihičke agresije, a 41 posto djece trpjelo
je tjelesno kažnjavanje, i to prije svega od svojih roditelja,
dok je psihičko zlostavljanje doživjelo 21 posto djece (npr.
roditelj je rekao djetetu da bi želio da je mrtvo ili je prijetio
djetetu da će ga izbaciti iz kuće ili poslati da živi negdje
drugdje).