Međunarodni dan žena obilježava se kao podsjetnik na prosvjed kojim su tekstilne radnice 8. ožujka 1857. u New Yorku zatražile bolje uvjete rada i veće plaće.
Žene su u Hrvatskoj u prosjeku 13 posto manje plaćene od
muškaraca, imaju 21 posto nižu prosječnu mirovinu, i još su u
značajnoj mjeri podrvgnute rodno uvjetovanom, obiteljskom i
seksualnom nasilju, upozoravaju u povodu Dana žena
pravobraniteljica za ravnopravnost spolova i udruge za ženska
prava, piše
RTL.
Međunarodni dan žena obilježava se kao
podsjetnik na prosvjed kojim su tekstilne radnice 8. ožujka 1857.
u New Yorku zatražile bolje uvjete rada i veće plaće. I 163
godine kasnije, tradicionalnim demonstracijama na taj se dan
ukazuje na nejednak položaj žena u društvu, a u Hrvatskoj tim se
povodom u nedjelju prosvjeduje u Zagrebu, Splitu, Rijeci i
Zagrebu.
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja
Ljubičić ističe da muškarci i žene u Hrvatskoj imaju
jednaka zakonski zajamčena prava, no da u praksi i svakodnevnom
životu, ravnopravnost žena i muškaraca još uvijek nije
postignuta. Ljubičić upozorava da hrvatsko društvo mora mijenjati
svijest i društvena očekivanja od žena i muškaraca.
Najturbulentnije područje nejednakosti žena i muškaraca u
Hrvatskoj je tržište rada, kaže Ljubičić i upozorava na
kontinuirano postajanje jaza u plaćama između muškaraca i žena.
U Hrvatskoj je 2019. godine prosječna plaća žena bila za 13 posto
niža od prosječne plaće muškaraca.
– Jaz je manji od europskog prosjeka koji iznosi 16 posto, no za
razliku od podataka koji na razini EU-a pokazuju trend smanjenja
toga jaza, on u Hrvatskoj kontinuirano raste od 2010. – istaknula
je Ljubičić.
‘Stakleni strop’ onemogućuje ženama vertikalno
napredovanje
Navodi i da akumulacija raznih oblika diskriminacije žena utječe
i na nejednakost u mirovinama, pa je visina prosječne mirovine za
žene u Hrvatskoj prema podacima Državnog zavoda za statistiku
2017. bila za 600 kuna niža nego prosječna mirovina muškarca. Jaz
u plaćama, navodi pravobraniteljica, je 21 posto.
– Uzroci nejednakih plaća su višestruki. Žene se i dalje teže
zapošljavaju, rade u nepunom radnom vremenu te u slabije plaćenim
sektorima, u prosjeku rade više sati tjedno nego muškarci, što
uključuje i neplaćeni rad brige u kućanstvu i obitelji te se
susreću se s nemogućnošću napredovanja – govori Ljubičić.
Iako su žene, prema podacima Državnog zavoda za statistiku u
2017. činile 60 posto magistara znanosti i sveučilišnih
specijalista te 55 posto doktora znanosti, i dalje se suočavaju s
efektom staklenog stropa, ističe Ljubičić.
Termin ‘stakleni strop’ odnosi se na nemogućnost žena da postignu
jednak tretman, prilike, položaj i jednaku plaću kao i muškarci
na istom položaju ili s istim obrazovanjem u istoj tvrtki,
odnosno onemogućuje ženama vertikalno napredovanje na osnovi
spolne diskriminacije.
Negativne posljedice stava da muškarac mora imati vodeću ulogu u
odnosu na ženu
Udio žena u upravljačkim strukturama vrlo je nizak i
kreće se od 13 do 16 posto.
Udruga B.a.B.e. navodi kako rodna neravnopravnost prožima sve
društvene sfere podjednako, te da je ‘teško zamisliti javnu
sferu kakvu danas poznajemo bez nevidljivog rada koji većinom
žene obavljaju u privatnoj sferi’.
Podaci Eurostata za 2016. pokazuju da u kućanskim obvezama u
Hrvatskoj sudjeluje 12 posto muškaraca, dok to čini 62 posto
žena. Također, u svakodnevnoj brizi za djecu, u populaciji
roditelja od 25 do 49 godina, sudjeluje 79 posto žena, te s druge
strane, 54 posto muškaraca.
Iz udruge B.a.B.e. ističu i da je istraživanje o rodnim stavovima
i praksama u Hrvatskoj iz 2018. pokazuje da 58 ispitanih smatra
prirodnim da muškarac preuzima vodeću ulogu u odnosu na ženu, a
čak 80 posto vjeruje da su žene po svojoj prirodi sposobnije
odgajati djecu.
U devet od deset slučajeva obiteljskog nasilja počinitelji su
muškarci
– Posljedice takvih stavova nisu samo isključivanje žena iz
svijeta rada i politike, nego i veća pojavnost nasilja, socijalne
isključenosti i siromaštva žena – ocjenjuju u udruzi.
Ljubičić upozorava i na problem obiteljskog nasilja u Hrvatskoj,
čija je rodna utemeljenost neshvaćena od dijela javnosti.Iz
Ženske sobe pojašnjavaju da su obiteljsko, ali i seksualno
nasilje, rodno utemeljeni jer neproporcionalno zahvaćaju ženski
spol.
Tako su 2018., muškarci bili počinitelji u 77 posto od
zabilježenih 10 tisuća prekršaja nasilja među bliskim osobama.
Također, od 3 tisuće kaznenih djela obiteljskog nasilja, žene su
u 75 posto slučajeva bile žrtve, a u 91 posto slučajeva
počinitelji su bili muškarci.
Ljubičić ističe i da je najčešći okidač za femicid, ubojstvo žena
od strane njima bliskih muških osoba, odluka supruge ili
partnerice da napusti partnera i prekine nasilnički odnos, kaže
Ljubičić.
Voditeljica pravnog tima Ženske sobe Anamaria
Drožđan-Kranjčec, upozorava da su žene u 2019. godini
bile žrtve kaznenih djela protiv spolne slobode u 94 posto
slučajeva. Osim 429 takvih kaznenih djela, 2019. godine je,
navodi, zabilježeno 838 kaznenih djela spolnog zlostavljanja i
iskorištavanja djeteta, čije su žrtve u 81 posto slučajeva bile
djevojčice.
Mnogi odbijaju prepoznati nasilje prema ženama kao
društveni fenomen
– Mnogi još uvijek odbijaju prepoznati nasilje prema ženama kao
društveni fenomen, a ne isključivo odraz individualne patologije
počinitelja. Time se uklanja društvena odgovornost i mogućnost
suzbijanja ovog rasprostranjenog i brutalnog oblika
uspostavljanja kontrole nad ženama – smatraju u udruzi B.a.B.e.
U Hrvatskoj, kaže Droždan-Kranjčec, nedostaje barem još 20-ak
centara za žrtve seksualnog nasilja.
Navodi da bi prema preporukama Vijeća Europe na 200 tisuća
stanovnika, trebao postojati jedan takav centar, a da je Ženska
soba za sada jedini specijalizirani centar za žrtve seksualnog
nasilja u Hrvatskoj.
Poručuje i da je, osim institucionalne podrške žrtvama
seksualnog, potrebno raditi na edukaciji kako bi se promijenila
društvenu svijest o tom problemu te na smanjenu nepovjerenja
prema žrtvama.
– Žrtvama seksualnog nasilja razmjerno se ne vjeruje, vrlo često
se traži njihova suodgovornost, a fokus se kontinuirano prebacuje
sa počinitelja na žrtvu – zaključuje.