Novcem su često pomagali svojim starim i bolesnim majstorima i njihovim udovicama te siromašnim Varaždincima.
19.4.1870. ‘Društvo dobrovoljaca za
hrvatske kazališne predstave’ u zgradi starog
varaždinskog kazališta, u današnjoj Kranjčevićevoj ulici izvelo
je veselu igru u 4 čina ‘Varmeđinska reštauracija ili tko će biti
prvi sudac’ Antuna Nemčića. Bio je to prvi nastup članova
diletantskog društva utemeljenog od strane profesora i učitelja
sa željom izvođenja kazališnih predstava na hrvatskome jeziku.
Varaždinske novine ‘Pučki prijatelj’ u izvješću sa predstave
bilježe oduševljenje Varaždinaca koji su mogli vidjeti predstavu
‘…na milozvućnom jeziku materinskom’ i ‘…sud svoj vrh uspjeha
izrekoše već oni zeleni vijenci s trobojnicami, koji su letjeli
na pozorište, zatim višekratno živahno pljeskanje istoglasni
opetovani bravo i živio…’
~~~
U srednjovjekovnom Varaždinu, kada su obrtnici pojedinih struka
bili udruženi u cehove i od kralja odobrenim pravilima štitili
svoje interese, jedan od najznačajnijih bio je ceh
varaždinskih mesarskih majstora. Cehovsku organizaciju
utemeljili su 1589. godine, do tada su bili udruženi u crkvenu
Bratovštinu tijela Kristovog čiji se oltar nalazio u župnoj crkvi
svetog Nikole. Mesarski majstori bili su mnogobrojni, u 15.
stoljeću u Varaždinu ih je bilo čak 18. Ceh mesara bio je
najbogatiji među cehovima o čemu svjedoče gozbe zabilježene u
njihovim zapisnicima, posjedovali su kuću u Mesničkoj ulici,
imali vinograde, oranice i druga zemljišta dobivena oporučno od
preminulih članova ceha. Nastojali su imati najljepša i
najskuplja obilježja: bogato ukrašenu zastavu, velike svijećnjake
na svojem oltaru, kićenu škrinju gdje su držali novac, zapisnike,
računske knjige, kositreni vrč iz kojeg se pilo na gozbama.
Novcem su često pomagali svojim starim i bolesnim majstorima i
njihovim udovicama te siromašnim Varaždincima.
~~~
U selu Svibovcu kraj Varaždinskih Toplica na prijelazu s 19. u
20. stoljeće postojalo je lječilište gdje su se vlažnim oblozima
i specijalnim dijetama liječile razne bolesti. Liječenje je
trajalo do osam tjedana, a o pacijentima je brinuo kupališni
liječnik iz Toplica. Godišnje se ovdje liječilo oko 300
bolesnika. Vlasnica i ravnateljica ‘Sanatoriuma
Svibovec’ bila je Laura Malošeg. U reklami lječilišta
spominje se izvrsno vino kao sastavni dio tamošnjih dijeta.