U 19. stoljeću u cijeloj je državi postala poznata varaždinska tvornica burmuta Ljudevita Tomazija.
28.4.1832. U 83. godini na svojem imanju u Vidovcu kraj Varaždina
28. travnja 1832. godine umro je i sahranjen u vidovečkoj crkvi
Donat Lukavski, hrvatsko – slavonski podban. Studirao je i
diplomirao pravo u Trnavi, radio je kao veliki bilježnik
Zagrebačke županije, prabilježnik kraljevine, prisjednik
Kraljevskog sudbenog stola, za podbana je imenovan 1799.
godine. Od 1822. godine bio je kraljevski komesar u Varaždinskoj
i Zagrebačkoj županiji. Kao dobrotvor zaslužan je za gradnju nove
crkve svetog Vida u Vidovcu.
U vrijeme kada je Varaždin bio glavni grad Hrvatske u njemu
je otvorena 1774. godine prva radionica za preradu duhana u
vlasništvu Josipa Likovića. Tu manufakturu kupio
je 1778. godine Mihajlo Bračko, a 1831. godine
duhansku radionicu otvara Franjo Pust. U 19.
stoljeću u cijeloj je državi postala poznata varaždinska tvornica
burmuta Ljudevita Tomazija. On je duhanske listove mljeo,
aromatizirao i tako dobivao prvorazredni burmut od kojih se
najskuplji prodavao po dvije forinte za kilogram dok je onaj
slabije kvalitete prodavan po 34 krajcara kilogram.
‘Šnjofanje’ burmuta, uvlačenje finog aromatskog
duhanskog praha u nosnice, sve do početka 20. stoljeća u
mnogim je sredinama, pa i u Varaždinu, bilo popularnije od
pušenja duhana.
Prije pet i pol stojeća, 1454. godine, prvi je puta u jednom
gradskom dokumentu spomenuto postojanje hospitala u Varaždinu. U
zapisniku Gradskog poglavarstva zabilježeno je da je u veljači
1454. godine građanin Matija, po zanimanju kupalištar, darovao
vinograd varaždinskom hospitalu. U srednjem vijeku hospitali su
bili mjesta gdje se vodila briga o starima i nemoćnima te pružalo
utočište došljacima u grad. U početku su hospitale osnivali
crkveni redovi, a kasnije ih preuzimaju gradske vlasti. Prvi
varaždinski gradski hospital u kojem su bili smješteni bolesnici
i socijalno ugrožene osobe bio je u današnjoj Nazorovoj ulici,
zatim u Prešernovoj, dok je prva zgrada za bolnicu uređena 1859.
godine na uglu Vrazove i Hinkovićeve ulice.