Kaznionica u Lepoglavi tijekom parničnog postupka to je negirala, a Općinski sud u Varaždinu joj je dao za pravo.
Počiniš neko djelo. Završiš u zatvoru. Tamo ti životni
uvjeti nisu baš bajni. Zbog toga tužiš državu. Tražiš odštetu od
64.350 kuna jer te drže u neprikladnim uvjetima. Tvoje se tužbe
godinama šeću od suda do suda. Završe i na Ustavnom sudu. Koji
donese odluku da su ti bila prekršena neka prava ta da će niži
sudovi o tome morati ponovno odlučivati. A u trenutku kada je
Ustavni sud svoju odluku donio, ti si svoju kaznu odavno
odslužio.
Pravosudni paradoks
Tako bi se u najkraćim crtama mogla opisati još jedna od onih
paradoksalnih situacija kojim hrvatsko pravosuđe, na žalost,
obiluje. Paradoks je to veći što se spomenuta situacija veže uz
Samira Ivoševića, čovjeka koji je svojevremeno
bio optužen i osuđen zbog uloge koju je odigrao u likvidaciji
Vjeke Sliška, “kralja poker-automata”. Sliško je
likvidiran 22. ožujka 2001. u pol bijela dana na Cvjetnom trgu, u
središtu Zagreba.
U njega je pucao James Cappiau, kojeg je odmah
potom likvidirao Sliškov tjelesni čuvar Ivica
Bertić. U munjevitoj policijskoj akciji koja je potom
uslijedila, uhićeno su Bertić te uskoro Ivošević. Kao osoba koja
je bila povezana s atentatom označen je i Marko Nikolić
Markoni, koji je nestao bez traga.
Sudski postupak, prvi u nizu, okončan je relativno brzo. Već u
listopadu 2002. Nikolić je u odsutnosti osuđen na 30 godina
zatvora, Ivošević na 20, a Bertić na devet. Vrhovni je sud potom
Ivoševiću kaznu smanjio na 13 godina zatvora, dok je Nikoliću
presuda dva puta ukinuta prije no što je koncem 2018. pravomoćno
u odsutnosti osuđen na 12 godina zatvora jer je bio pomagač u
Sliškovoj likvidaciji.
I dok se on od Sliškove likvidacije skriva, kako se vjeruje po
bespućima Južne Amerike, Ivošević i Bertić su završili prvo u
Remetincu, a zatim u Lepoglavi. Ivošević je u Lepoglavi boravio
od ožujka 2003. do listopada 2012., nakon čega je premješten u
zatvor u Požegi, u kojem je boravio do travnja 2013. Zbog loših
sanitarnih, higijenskih i prehrambenih uvjeta te slabe
zdravstvene zaštite Ivošević je podnosio tužbe te je tražio da mu
država isplati odštetu 64.350 kuna.
No njegove tužbu odbio je prvo 2016. Općinski sud u Varaždinu, a
tu je odluku 2018. potvrdio i Županijski sud u Zadru. I ne samo
da je Ivoševiću odbijen tužbeni zahtjev već je određeno da on
mora nadoknaditi troškove postupka od 4500 kuna. Nakon takvih
odluka sudova, Ivošević podnosi ustavnu tužbu. Osim životnih
uvjeta u zatvoru, sporno mu je i što mora platiti troškove
postupka državi.
Naime, on smatra da država nije imala nikakvih troškova jer ju je
zastupao državni odvjetnik pa samim tim nije imala nikakve
troškove vezane za visinu njegova odštetnog zahtjeva. Ivošević je
inače spomenute tužbe protiv države podnio 2011., a devet godina
poslije Ustavni sud mu je djelomično dao za pravo.
Konkretnije, dao mu je za pravo u onom dijelu njegovih prigovora
koji se odnose na uvjete boravka u Lepoglavi. On je tamo boravio
u ćeliji od oko 9,5 metara kvadratnih koju je dijelio s još tri
zatvorenika. Pravila i prijašnje presude što Ustavnog suda što
Europskog suda za ljudska prava nalažu da bi svaki zatvorenik
trebao boraviti u ćeliji u kojoj za sebe ima četiri metra
kvadratna prostora.
Premala ćelija
Ivošević je u svojim tužbama tvrdio da on nije imao četiri metra
kvadratna prostora pa je samim tim bio izložen nečovječnom i
nehumanom postupanju. Kaznionica u Lepoglavi tijekom parničnog
postupka to je negirala, a Općinski sud u Varaždinu joj je dao za
pravo. Istina, ustvrdili su da je Ivošević tijekom izdržavanja
kazne u Lepoglavi bio smješten u neodgovarajućim uvjetima,
odnosno da nije imao potrebna četiri metra kvadratna za sebe.
No po stavu Općinskog suda u Varaždinu, koji je potvrdio i
Županijski sud u Zadru, to što je boravio u ćeliji neodgovarajuće
veličine ne znači i da je bio izložen nečovječnom postupanju.
Zbog toga su njegov tužbeni zahtjev odbili, no s tim stavovima
sudova sada se nije složio Ustavni sud.
Navode kako je nesporno da je Ivošević boravio u prenapučenom
prostoru, čime je “bio izložen trpljenju i poniženju koje
nadilazi stupanj trpljenja ili poniženja koji je u takvim
situacijama neizbježan”. Stoga Ustavni sud smatra da su Ivoševiću
povrijeđena ustavna prava, zbog čega je ukinuo presude sudova u
Varaždinu i Zadru te vratio spis sudu u Varaždinu da o svemu
ponovno odluči.
Što se tiče Ivoševićeva prigovora na uvjete života u zatvoru u
Požegi, u tom mu je djelu ustavna tužba odbijena jer Ustavni sud
smatra da prije podizanja ustavne tužbe nije iscrpio sve
prethodne pravne lijekove. Njegovu pritužbu o troškovima postupka
koje mora platiti Ustavni sud nije razmatrao jer je presudu u
kojoj je to dosuđeno vratio Općinskom sudu u Varaždinu na ponovno
odlučivanje.