Na blagdan Velike Gospe mnoštvo vjernika hodočasti u mnogobrojna marijanska svetišta, a svetkovina se slavi u velikom broju država.
Velika Gospa ili svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije,
ujedno je i državni blagdan, koji se obilježava 15. kolovoza kad
diljem Hrvatske vjernici hodočaste u marijanska svetišta. Na ovaj
dan katolički vjernici prisjećaju se dogme svoje vjere: da
je Blažena Djevica Marija dušom i tijelom po završetku svoga
zemaljskog života uznesena u slavu neba u društvo sa svojim
uskrsnulim sinom Isusom Kristom. To je, kako vjeruju katolici,
završnica njezina Bogu predanog života, vrhunac i cilj kojem je
okrenuta svaka ljudska egzistencija.
Vjernici Veliku Gospu najprije prepoznaju u poniznoj službenici
koja je prihvatila Božji izazov i svoj je život uskladila s
Božjom riječju: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj
riječi!” Prema katoličkoj teologiji, Kristova majka Marija
uznesena je dušom i tijelom na nebo. Nauk o Marijinu uznesenju na
nebo proglasio je 1. studenog 1950. papa Pio XII. Službenom
proglašenju prethodila je duga tradicija slavljenja, stara kao i
samo kršćanstvo.
Na blagdan Velike Gospe mnoštvo vjernika hodočasti u mnogobrojna
marijanska svetišta, a svetkovina se slavi u velikom broju
država, ponajviše u Europi i Južnoj Americi. Majku Božju Blaženu
Djevicu Mariju katolički vjernici prepoznaju i u slikama iz
Staroga i Novoga zavjeta. U Starom zavjetu na početku Biblije,
kad su Adam i Eva pali u grijeh nepovjerenja prema Bogu i
sagriješili, Bog nije čovjeka ostavio bez nade. Naime, nasuprot
zmiji, simbolu zla i đavla, Bog podiže znak žene koja će s plodom
svoje utrobe zmiji zgaziti glavu. Novi zavjet, pak, u posljednjoj
knjizi Biblije, Apokalipsi, otkriva veliki i strašni znak zmaja.
To je rušilačka, negativna, arogantna sila koja više ne skriva
svoje nakane, kako je to bio slučaj kod zmije. To je simbol zla u
svijetu, simbol sotone. Nasuprot zmaju drugi je znak: znak žene,
simbol nježnosti i ljubavi, dobrote i ljepote. Žena je trudna,
ona je nositeljica života, donosi nadu budućnosti. Koliko god
žena izgledala slaba u odnosu na strahovitu silu zmaja, ona
izmiče podvalama i njegovim nasrtajima pa pobjeđuje ljubav,
dobrota i život. Upravo je to, kako smatraju katolički teolozi,
Velika Gospa.
U ranijim vremenima postojao je poseban blagoslov za blagdan
Velike Gospe – blagoslov trava i cvijeća. Održao se u nekim
europskim državama sve do danas. Značenje mu je višeslojno. Prema
predaji, apostoli su u Marijinu grobu umjesto tijela pronašli
cvijeće pa se Marija zato i naziva “Ljiljan bijeli”, “Ruža bez
trnja” i sl.. Blagoslov je povezan i s tradicijom hodočašćenja u
marijanska svetišta, kada vjernici danima spavaju u prirodi i na
sjenicima. Također, vezan je i uz vrijeme dozrijevanja plodova i
kosidbu pa se blagoslovom trava zazivala Božja zaštita nad
stokom, a blagoslovom cvijeća nad ljudima, kako bi Gospodin po
njima odagnao svako zlo i bolest te ih zaštitio od uboda zmija i
svake druge pošasti. Na simboličnoj razini blagoslov podsjeća na
ljudsku prolaznost, kao što će se trava osušiti, tako će i svako
stvorenje završiti ovozemaljski život, ali i nadu u vječni život,
koja je ljudima dana i po Marijinim zaslugama, a njezino je
uznesenje prototip i čovjekove buduće proslave. Zato je i
postojao običaj da se tada blagoslovljena trava nosila na grobove
najbližih.
U Hrvatskoj je dugovječna tradicija štovanja Blažene Djevice
Marije. Sve ratove, glad, nevolje, napade hrvatski narod preživio
je sklonjen pod zaštitnički plašt Majke Božje. Tome svjedoče
brojne crkve, samostani, molitve i pjesme posvećene Gospi još od
najranijih dana hrvatske povijesti. Pouzdavajući se u njezin
nebeski zagovor častili su je iz zahvalnosti kao “kraljicu
Hrvata”, a zazivali su je i “fidelissima advocata Croatiae”
(najvjernija odvjetnica Hrvata). Još u 10. stoljeću hrvatska
kraljica Jelena u Solinu je sagradila dvije crkve: Blažene
Djevice Marije i sv. Stjepana. Splitski kroničar Toma Arhiđakon
napisao je kako su se u predvorju crkve sv. Stjepana pokapali
hrvatski kraljevi. Don Frane Bulić našao je nadgrobni natpis
kraljice Jelene 1898. godine. Poslije odlaska Turaka, sagrađena
je crkva Gospe od Otoka, koja je izgorjela 1875. Sadašnja je pak
sagrađena 1878. godine.
Povezanost Hrvata i Djevice Marije očituje se i u pozdravu
“Hvaljen Isus i Marija”. Naime, Hrvati su kršćanskom pozdravu
“Hvaljen budi Isus Krist” dodali i njegovu majku Mariju. Mariji u
čast i slavu posvećena su 1162 vjerska objekta i osam katedrala u
Hrvatskoj, među kojima su katedrale u Zagrebu, Splitu, Puli,
Dubrovniku, Varaždinu, Poreču i Krku, a Navještenju Blažene
Djevice Marije posvećena je katedrala u Gospiću. Uz to, Uznesenju
Djevice Marije posvećena je i konkatedrala u Senju i bivša
katedrala na Rabu. Navještenju Djevice Marije posvećena je bivša
katedrala u Pićanu te Svetoj Mariji posvećena je bivša katedrala
na Osoru. Štovanje Majke Božje zadržali su ne samo Hrvati u
domovini, nego i oni kasnije raseljeni diljem svijeta pa danas,
ako na primjer nekome u Chicagu spomenete riječ “Hrvati”, prvo
što će vam odgovoriti bit će “Velika Gospa”. Ona je Hrvatima ono
što je Ircima Sv. Patrick ili Talijanima Kolumbov dan.