Kao povod najavljenih modifikacija radnog zakonodavstva spominje se nedovoljno reguliran rad od kuće
Pod kojim se uvjetima ubuduće može organizirati rad od kuće, što
bi to konkretno trebalo značiti za poslodavce, a što za
zaposlenike, jedna je od tema o kojoj će krajem kolovoza ili
početkom rujna početi formalne konzultacije sa socijalnim
partnerima, saznaje
Jutarnji list iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava,
obitelji i socijalne politike.
Hoće li se ta rasprava u Gospodarsko-socijalnom vijeću voditi u
pregovorima o ‘osvježavanju’ Zakona o radu, čiji jedan
članak propisuje ‘rad na izdvojenom mjestu’, ili će doći do
sklapanja posebnog nacionalnog kolektivnog ugovora koji bi se
time detaljno pozabavio, ili do nekog trećeg rješenja, zasad nije
poznato.
Jasno je, međutim, da su poslodavci postojećim zakonskim
rješenjem nezadovoljni jer ga smatraju kompliciranim, krutim i
zastarjelim. Sindikati ne bi zbog rada od kuće ‘čačkali’ po
ZOR-u, kako je rekao Krešimir Sever iz
Nezavisnih hrvatskih sindikata, jer ne žele da se uopće sada
otvara pitanje mijenjanja tog zakona i prava radnika, a u Vladi
su skloni promjenama kako bi gospodarstvo bilo konkurentnije, ne
samo zbog epidemiološke situacije koja će na jesen rad od kuće
možda opet nametnuti kao nužnost.
Prema ZOR-u, rad kod kuće se mora regulirati posebnom vrstom
ugovora o radu gdje se, primjerice, definiraju radno vrijeme,
oprema za obavljanje poslova koje je poslodavac dužan nabaviti,
instalirati i održavati, dok bi za uporabu vlastite opreme
radnika trebao platiti troškove u vezi s time.
Također, trebao bi nadoknaditi i druge troškove radniku vezane uz
obavljanje poslova, a plaća ne smije biti utvrđena u manjem
iznosu od plaće radnika koji u prostorijama tog poslodavca.
Poslodavci pritom naglašavaju da su tijekom pandemije Covida-19
preporuke Stožera bile da se radi od kuće, ali je istovremeno
bilo teško provesti baš sve mjere potrebne da se to zakonski
ostvari.
Što bi trebao novi donijeti model, koji ne bi trebao poslužiti
samo u uvjetima pandemije, nego i generalno, uvažavajući da
tehnologija omogućava fleksibilnije načine rada? Što se
poslodavaca tiče, jedna od stvari je definiranje tzv. rada na
daljinu i promjena procedura vezanih uz zaštitu na radu, troškove
rada, mjerenje radnog učinka, radno vrijeme itd.
Što se tiče plaćanja dodatnih troškova radnicima, očekuju da
naknada za sve troškove koji nastanu uporabom vlastite opreme
radnika i drugih njegovih troškova vezanih uz obavljanje poslova
bude neoporeziva. Trenutno je ona (ako se plaća) praktički dio
bruto plaće (plaća u naravi).
Krešimir Sever tvrdi da nema nikakvog razloga da
se ZOR mijenja zbog rada na izdvojenom mjestu ili na daljinu jer
je to predviđeno člankom 17, a ostalo bi kroz GSV trebalo
dogovoriti s poslodavcima i Vladom te potpisati nacionalni
kolektivni ugovor koji bi obvezao sve i automatski se primijenio
u cijeloj zemlji. Napominje da je za vrijeme pandemije dio
radnika bio poslan na rad od kuće iako za to nije imao uvjete,
primjerice zbog života u premalom stanu s neadekvatnom opremom, a
dio ih je radio daleko više od propisanog radnog vremena.
– Osim radnog vremena, za rad na izdvojenom mjestu treba
definirati i minimalne radne uvjete. Treba definirati i
sufinanciranje povećanih troškova za rad od doma, što
podrazumijeva trošak interneta, struje, grijanja, vode. Oko svega
toga treba postići dogovor, a država u ranijim razgovorima nije
htjela da to poslodavcima ulazi u priznate troškove – kaže
Sever za Jutarnji list.
Iz Hrvatske udruge poslodavaca ne upuštaju se u analizu uvjeta u
kojima se radilo za vrijeme pandemije, nego naglašavaju da je
problem što ZOR zapravo ne poznaje institut rada na daljinu,
odnosno ne poznaje ga u punom smislu tih riječi.
– Institut rada na izdvojenom mjestu rada ne ide u korak s
današnjim tehnologijama i mogućnostima. Koronakriza je samo
dodatno naglasila potrebu prilagodbe radnopravnog zakonodavnog
okvira – kažu.