dvadeset godina promišljanja

IZ RADIONICE VARAŽDINCA Nijemci su već počeli naručivati ručno rađene kamp-prikolice Siniše Vugreka

Kamper je nazvao Sara 1 (po svojoj kćeri), i s njim je želio spojiti retrostil s ekološki prihvatljivim materijalima i modernom tehnologijom. Gotovo svi materijali su iz Hrvatske.

Nijemci su naručili tri komada kamp-prikolice ‘made in Croatia’.
I to ručno rađene. Dvadeset godina promišljanja, skiciranja u
glavi, razmatranja i upornosti, inovatoru Siniši
Vugreku
(41) vratilo se na najljepši način.

Nakon sajma International Caravanning and Camping Show u veljači
ove godine u Münchenu, gdje je predstavio Saru 1, kako je nazvao
prototip kamperice, stigle su prve tri narudžbe. Jednu upravo
dovršava, a ostale dvije bit će isporučene na jesen.

Nema žurbe. Nije mu cilj štancati prikolice jer se želi posvetiti
svakom detalju jer su po tome i posebne. Po detaljima.

Pet samostalnih izložbi

– Ideja je godinama bila u glavi. Klasične prikolice koje sam
viđao nemaju dodatnu tehnologiju i čovjek si puno toga mora
kasnije sam ugrađivati. U razgovoru s drugim kamperistima doznao
sam da ljudi nemaju mogućnost individualizacije standardnih
prikolica. Pošto volim retrostil s modernom tehnologijom, ideja
mi je bila da se izradi nešto u čemu kupac sam sudjeluje, i to
tako da sam određuje oko 80 posto komponenti koje se ugrađuju –
priča Vugrek, čiju su prikolicu neki nazvali rock’n’roll
kamperom. Valjda zato što se bavi glazbom. Svirao je aktivno i
pjevao u rock-sastavu od 1996. do 2006., a i danas povremeno s
članovima benda održi koju gažu.

Uz to, on je i multiinstrumentalist, svira violinu, bas-gitaru,
gitaru i klavir. Najveća mu je ljubav hard-rock. No, vratimo se
kamp-prikolici.

– Na sajmu u Njemačkoj, koji je bio jako dobro posjećen, reakcije
na kamper bile su odlične. Pale su i tri narudžbe. Radit ćemo i
dvije kamperice za najam iduće godine. Da ljudi isprobaju kako
funkcioniraju, a i ne mogu si svi priuštiti da ih kupe – kaže.

Kamper je nazvao Sara 1 (po svojoj kćeri), i s njim je želio
spojiti retrostil s ekološki prihvatljivim materijalima i
modernom tehnologijom. Gotovo svi materijali su iz Hrvatske.
Rješenja su zanimljiva. Na primjer, kad se otvori stražnji
‘gepek’ prikolice, pojavi se mala kuhinja sa sudoperom u sredini.
Spremnici s vodom pogone se na nožnu pumpu, kao kod stroja za
šivanje, pa ruke ostaju slobodne za druge poslove poput pranja
suđa. Kad se izvuče ladica, ugleda se kuhalo sa dva ringa. Tu je
i mali hladnjak zapremnine 36 litara. Ugradio je čak i televizor,
pa se tijekom rezanja luka ili miješanja variva u loncu može
gledati utakmica. Ili sapunica.

U ‘dnevnom boravku’ je dvosjed na razvlačenje, televizor, USB
priključci… Na stropu je prozor zaštićen mrežicom protiv
komaraca. Kamper ima i solarne panele koji se napune za dva do
tri sata. Kamper može komotno koristiti tročlana obitelj, a
osmišljen je tako da se u roku od nekoliko minuta mogu otisnuti
na put. Prikolica je duga oko tri metra, široka metar i pol,
koliko je i visoka, ima oko 700 kilograma i može je bez problema
vući automobil od stotinjak konjskih snaga.

Sloboda, to mu je bilo na pameti kad je osmišljavao nacrt
inspiriran Amerikom 40-ih i 50-ih godina. Prikolicu je namijenio
tržištu Njemačke i Austrije, pa i skandinavskim zemljama, gdje se
češće prakticira takva vrsta odmora i putovanja. Cijena je
okvirno oko 10.000 eura, plus porezi, no sve ovisi o razini
opreme koju naručitelj poželi. Za izradu jedne prikolice treba mu
dva mjeseca, a plan je da ih godišnje izradi barem pet.

Tko zna, možda i proširi proizvodnju, zaposli ljude… Nisu
kamperi jedino što zaokuplja tog elektrotehničara s umjetničkom
dušom. Posljednjih godina intenzivnije se bavi –
skulpturama. 

– Kod njih je zanimljivo to što se bavim reciklažom otpadnih
metala, ali ne koristim boje. Završna obrada radi se bezbojnim
lakom jer skulpture nekako moram zaštititi. Sve boje koje se vide
dobivene su toplinskom obradom. Inspiraciju nalazim svuda, u
prirodi i u raznim životnim situacijama – kaže.

Prijatelji iz djetinjstva zovu ga Vugra. Od srednjoškolskih dana
je zaljubljenik u motocikle i glazbu, a skulpture izrađuje od 20.
godine. Metalne note, kolibrić, sova, zmaj, gitara, bendžo, orao,
kornjača, metalno drvo, fotoaparat, pa i Isus, mali je dio
metalnih ukrasa koje je dosad ‘zavario’. Izrađuje i namještaj
poput metalnih stolića za kavu. Neke od metalnih skulptura
životinja postavio je u prirodu i doista sjajno izgledaju.

Likovni kritičari kažu da je multidisciplinaran, mješoviti
umjetnik, mehaničar, dizajner, lovac na blago i tražitelj duše, a
on uzvraća da samo želi podijeliti svoju viziju sa svijetom.

– Svojim radovima i skulpturama želim potaknuti ljude da žive
duboko, vole neustrašivo i da cijene ovo nebesko mjesto – Zemlju
– kaže. Kako to da se odlučio intenzivnije posvetiti umjetnosti i
u Varaždinu, u Kratkoj ulici, otvoriti galeriju koju je nazvao
Metal art gallery?

– Moja povezanost s radionicom i prirodom udahnula je novi život
u moju umjetnost. Duboka veza s prirodom, vozilima i metalom
došla je kao dodatak u mojem životu nakon više od desetljeća
traženja smisla u mojem radu. Sad često posjećujem mjesta puna
života, a kad sam na otvorenom i na putu, doživljavam snažnu
inspiraciju zbog znatiželje i avanture koje ulažem u svoju
umjetnost, ali i mir. Ta povezanost je izravni rezultat dubokog
duhovnog djela koje radim u mojem zajedništvu s prirodom i
modernim svijetom u kojem živimo. Bilo da se radi o vozilu ili
skulpturi, želim da gledatelj kroz moje oči vidi ljepotu svijeta,
da više cijeni veličinu života i da sam bude svjedok čuda našeg
postojanja – pojasnio je.

Dio predmeta izložio je na pet samostalnih i dvije zajedničke
izložbe. Izlagao je u Varaždinu, Opatiji, Čakovcu, Zagrebu i
Trakošćanu. Svoje je izložbe nazvao ‘Svijet metalnih skulptura’.
Glazba i metal postali su osnova njegova nastajućeg umjetničkog
identiteta, hvalili su ga likovni kritičari.

Jednu skulpturu, metalnu gitaru, darovao je Gradu Varaždinu. Kao
predložak mu je poslužila legendarna Gibsonova flying-V gitara,
popularni ‘lastavičji rep’. I prototip kampera prošle je godine
prvo predstavio u središtu Varaždina. Priliku da sjedne u kamper
tada je iskoristio i gradonačelnik Ivan Čehok.

Širi posao na električne romobile

– Stvarati skulpture u metalu počeo sam još u mladosti, prije 20
godina. Znao sam da želim nešto stvoriti, ali trebalo mi je
vremena da ideja sazrije i da svoja djela pokažem javnosti.
Uvijek me zanimao čelik i različiti metali kojima sam želio
stvoriti nešto novo što me u tom trenutku inspiriralo. Tako je
nastao niz različitih skulptura inspiriranih prirodom, morem,
glazbom i ženama – rekao je na otvorenju jedne od izložbi.

Njihov je broj reducirala pandemija, no idućeg proljeća, ako
pandemija završi, planira se predstaviti publici u Sloveniji i
Austriji. Prije nekoliko godina otvorio je garažu u Trnovcu
Bartolovečkom nedaleko od Varaždina kako bi počeo izrađivati
unikatne automobile i skulpture, te započeo karijeru kao
umjetnik.

– Ja sam Varaždinac, radim u Elconu, u obiteljskoj tvrtki koja se
bavi elektromaterijalom i rasvjetom, i imamo halu u
Trnovcu Bartolovečkom. Blizu nje uredili smo
halu samo za kampericu. Registrirao sam tvrtku preko koje se
kamperice izrađuju – kaže. Planira proširiti posao i na
električne romobile i bicikle, ali i još neke uporabne predmete.

Slobodno vrijeme? Nije da mu ostane puno vremena jer nakon posla
odlazi u garažu. Hobi mu je biciklizam. I glazba. Nekad je
aktivno svirao u bendu, a u posljednje tri godine iz užitka održi
s kolegama iz sastava Secret Garden nekoliko
svirki godišnje. Onako za dušu.

Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@varazdinski.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije