Učitelji iznose probleme nedostatka pomoćno-tehničkog osoblja, prijevoza, produženog boravka...
Sindikat hrvatskih učitelja uputio je otvoreno pismo ministru
Radovanu Fuchsu kako bi mu prenijeo deset najčešćih pitanja koja
dobivaju s terena uoči početka nove školske godine.
Pitanja i predložena rješenja prenosimo u
cijelosti:
1. PROBLEM NEDOSTATKA POMOĆNO-TEHNIČKOG OSOBLJA
Svakim je danom sve veći. Općepoznata je činjenica da su mnoge
škole još prije razdoblja COVID-a ukazivale na nedostatak osoblja
prouzročen zabranom zapošljavanja. Problem je sada još
ozbiljniji, a osobito zbog pojačane potrebe za čišćenjem te
načina podjele obroka, što je sve navedeno u samim uputama
HZJZ-a. Mnoge škole, naime, nisu dobile odobrenje za novo
zapošljavanje nakon što su njihove spremačice/kuharice/domari
otišli u mirovinu te su time mnoge škole dovedene u situaciju da
ne mogu osigurati osnovne higijenske uvjete za rad škola. Pojavom
COVID-a 19 problem se samo još više produbljuje jer ne samo da
postoji drastičan nedostatak tih zaposlenika, već je sada i
povećana potreba za dodatnim poslovima koje bi pomoćno-tehničko
osoblje trebalo obavljati. Dakle, prema našem istraživanju
provedenom u sklopu EU projekta, prije COVID-a 19 više od 48%
spremačica čistilo je veću površinu od propisane.
Ukoliko se ovaj problem hitno ne riješi, troškovi države bi mogli
dugoročno postati još veći, a zdravlje učenika i zaposlenika pa
time i njihovih ukućana nepotrebno ugroženo radi širenja zaraze
koje se na vrijeme moglo spriječiti. Stoga molimo da učinite sve
što je u Vašoj moći da se odobri dodatno zapošljavanje
pomoćno-tehničkog osoblja.
2. IZRAZITO VUNERABILNI
Iako je na Radnoj skupini prihvaćen naš prijedlog analize
visokorizičnih zaposlenika, taj se scenarij nije dogodio pa
ostaje pitanje zaštite tih zaposlenika i njihova statusa te
radnih zaduženja. Također, nije se odgovorilo na pitanje zaštite
najugroženijih pa su se tako pojedini roditelji i zaposlenici
obratiti pravobraniteljici za djecu kako bi dobili odgovore koja
su njihova prava. Postavlja se i pitanje opravdavanja izostanaka
učenika i imaju li oni u tom slučaju mogućnost online nastave te
tko će takvu nastavu provoditi pošto je nemoguće složiti takva
zaduženja. Sva ova pitanja još uvijek su otvorena, a zahtijevaju
hitne odgovore jer ćemo opet dočekati nastavnu godinu nespremni.
3. PROBLEM PRIJEVOZA
Naglašavamo apsurdnost i neprovedivost nekih od predloženih mjera
te prenosimo prijedloge koje smo zaprimili s terena kako bi se
pronašla prihvatljiva rješenja. Dakle, nema smisla da se učenici
različitih razreda zajedno ‘gužvaju’ u istom prijevoznom
sredstvu da bi se kasnije, u školi, strogo osiguravalo
nemiješanje različitih skupina učenika, a nakon toga bi opet
sjedali u isti autobus u kojem nerijetko bude i više učenika nego
što je to dozvoljeno.
U isto vrijeme, u medijima vidimo vijesti kako su ‘prijevoznici
na koljenima’ i kako je njihov promet drastično pao te traže
dodatne subvencije od strane države. Dakle, potreba za dodatnim
prijevozom djece je ogromna, a prijevoznici, s druge strane,
imaju drastičan pad prometa. Smatramo da je prijeko potrebno
napraviti hitnu koordinaciju prijevoznika i osnivača, no uz
prethodno razrađen plan države o načinu na koji bi mogla
subvencionirati dodatni prijevoz učenika, ovisno o potrebama
pojedinih županija. Ukoliko se takav prijevoz ne može osigurati,
bojimo se da neće biti moguće imati nastavu u školama bez
značajnih epidemioloških problema. S terena su nam se javili
mnogi zabrinuti zaposlenici i roditelji.
Preporuka da se u sredstvima javnog prijevoza djeca voze s
članovima samo one obrazovne skupine kojoj pripadaju u školi,
apsolutno je neprovediva u trenutno situaciji s prijevozom, a
jedino što se može učiniti jest da se osigura što više buseva u
kojima bi djeca mogla držati distancu. Također, dobili smo par
upita može li se HŽ uključiti u prijevoz učenika kako bi se
omogućila distanca, no na to pitanje odgovor mogu dati samo
nadležna tijela.
Također, na području Krapinsko-zagorske županije (ali i nekih
drugih) mnogi se mališani prevoze minibusevima zbog konfiguracije
terena i uskih prometnica, pa je potrebno osigurati dodatne
minibuseve kako bi učenici imali što veći razmak. U nekim, pak,
drugim predjelima Hrvatske (Slavonija, Dalmacija itd.), umjesto
minibuseva, rješenje mogu biti veći autobusi ili više njih tako
da učenici mogu držati razmak. Naravno da takva opcija zahtijeva
veća ulaganja, ali je potrebna sve dok je epidemiološka situacija
ovakva.
Također, određena svota novca se uštedjela na proljeće za vrijeme
nastave na daljinu kad nije bilo prijevoza ili se odvijao u
smanjenom obimu. Ukoliko mogućnost zaraze ne svedemo na minimum,
dugoročni trošak države opet će biti veći jer će zdravstveni
sustav biti opterećeniji u slučaju eskalacije broj zaraženih. U
većim gradovima, gdje djeca i mladi koriste pretrpani javni
prijevoz, potrebne su kontinuirane medijske objave o
odgovornosti, načinu nošenja i vrsti maski te distanci.
4. INFORMATIKA, DOP, DOD, INA
S obzirom da je još 2018. godine na snagu stupila Odluka o
donošenju kurikuluma za nastavni predmet Informatike za osnovne
škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj i u kojoj stoji da će se
za učenike I., II., III. i IV. razreda osnovne škole
primjenjivati od školske godine 2020./2021., debelo se kasni s
odobrenjima za zapošljavanje dodatnog kadra informatičke struke.
Naime, većina škola odobrenja za zapošljavanje (jer to su nova
radna mjesta) još nije dobila, a za 10-ak dana netko treba držati
izbornu nastavu informatike.
Dodatnu pomutnju izazvala su odobrenja izdana pojedinim školama u
kojima stoji da učitelj informatike predaje heterogenim skupinama
do 28 učenika prvog do četvrtog razreda. Heterogene skupine u
uvjetima gdje se strogo pazi na nemiješanje učenika iz različitih
skupina?! Takva odobrenja su u koliziji s aktualnim uputama
HZJZ-a i MZO-a o organizaciji nastave, a da ne govorimo da bi
mogle “potaknuti” neke ravnatelje da organiziraju nastavu
informatike po principu rada u kombinaciji. Pa će učitelj
informatike u maloj školi predavati 4 kurikuluma informatike
istovremeno…
Usput, koliko je škola koje imaju opremljene informatičke
učionice na način da se nastava informatike može izvoditi
kvalitetno sa 28 učenika u učionici?! Dakle, nužno je što brže u
škole poslati odobrenja za novim zapošljavanjem i pritom se
voditi isključivo interesom naših učenika.
Također, nužno je dati jasnu uputu o organizaciji dopunske i
dodatne nastave te izvannastavnih aktivnosti. Svi su ti satovi
oni koji su potrebni našim učenicima kao dopunska pomoć ili kao
oni koji utječu na razvoj njihovih potencijala i kreativnosti,
bilo u školama ili online.
5. PRODUŽENI BORAVAK
Hoće li se odobriti sredstava za novo zapošljavanje, ili će
postojanje produženog boravka doći u pitanje? Hoće li se i
nadalje dozvoljavati razlike u organizaciji i provođenju programa
produženog boravka u odnosu na pojedine osnivače? Naime, osnivači
moraju znati kolika je potreba za novim zapošljavanjima s obzirom
na upute po kojima miješanja djece iz različitih skupina ne smije
biti, ali i s obzirom na povećanu potrebu roditelja za takvim
zbrinjavanjem njihove djece. I po ovom pitanju se debelo kasni i
još uvijek nije poznato u kojem će smjeru ići organizacija
boravka..
6. CARNET
Svakom učitelj treba omogućiti besplatan Internet ili nadoknaditi
trošak korištenja istog te osigurati sredstva rada za nastavu na
daljinu – laptope, kamere. Potrebno je omogućiti korištenje
aplikacija i alata koji su se pokazali dobrima u nastavi na
daljinu, a čije korištenje je trenutno onemogućeno na tabletima i
laptopima Škole za život.
Također, mnogi predlažu i otvaranje digitalne baze koja bi bila
na korištenje svima u sustavu kao podrška redovnoj nastavi ili u
slučaju nastave na daljinu. To je odluka i ulaganje koje je
prijeko potrebno za izvođenje kvalitetne i ujednačene nastave na
daljinu, a koristit će i dugoročno. Ujedno je potrebno bolje
organizirati obrazovne portale na kojima će se objavljivati
smjernice i materijali za učitelje i stručne suradnike koji se
mogu preuzeti i uređivati, uz poštivanje autorskih prava (o
kojima bi, također, trebalo educirati i velike i male). Isto
vrijedi i za obrazovne portale za učenike.
7. PREDMETNA NASTAVA
Molimo za što žurnija objašnjenja kako će izgledati nastava
ukoliko se škola odluči za opciju kombinacije nastave u školi i
online nastave. Naime, s terena saznajemo da se mnoge škole neće
odlučiti za tu opciju, mada nemaju potrebne prostorne kapacitete
za osiguranje potrebnog razmaka, jer nemaju dovoljno informacija
temeljem kojih bi mogli donijeti odluku. Kako nije moguće da se
nastava s učenicima u razredu snima te da ju istovremeno prate
učenici kod kuće, mnoga pitanja ostala su neriješena. Zaduženja
učitelja i struktura njihova radnog vremena su ostala velik
problem, a zaposlenici koji rade na više škola su u posebno
zahtjevnoj situaciji. Ponavljamo, do početka nastavne godine je
10-ak dana…
I još nešto što se odnosi na sve učitelje i stručne suradnike, a
koji su upravo u razdoblju obnove zvanja. Što će biti s njima s
obzirom na stroge upute o ne/ulasku u školske ustanove?
Predlažemo hitno pronalaženje rješenja u suradnji s Agencijom za
odgoj i obrazovanje. Jedan od načina je produljenje zvanja svima
kojima istječe sada, u vrijeme kada se ne može ostvariti dolazak
na uvid u nastavu te provedbu postupka kada se za to ostvare
uvjeti.
8. UMJETNIČKE ŠKOLE i POSEBNE USTANOVE
Na Radnoj skupini bilo je mnogo riječi o umjetničkim školama i
posebnim ustanovama, no iz uputa su one izostale pa je potrebno
što prije odgovoriti na mnoge upite oko načina izvođenja nastave
zbog mnogih specifičnosti u kojima takve ustanove rade. S terena
smo dobili prijedloge da se zasebno urede i upute za centre za
odgoj i obrazovanje jer uvjeti rada te podijeljenost na više
sustava nisu pogodni za jednoznačne i općenite upute. Uvjeti rada
takvih ustanova razlikuju se od uvjeta rada u redovnim školama pa
bi se, stoga, trebale donijeti i specifične upute o organizaciji
rada u takvim ustanovama.
9. ZAŠTITNA OPREMA, TESTIRANJE, SAMOIZOLACIJA
Mnogi na terenu traže odgovor na pitanje hoće li se za
zaposlenike škola osigurati testiranje na COVID i, ukoliko hoće,
koliko učestalo (primjerice, na početku i na kraju svakog
polugodišta)? Hoće li se za zaposlenike osigurati zaštitna
oprema? Prepustiti i to osnivačima te tako doprinijeti
neujednačenosti nije najbolje rješenje. Hoće li zaposlenik škole
u kojoj nisu osigurani svi potrebni uvjeti za zaštitu, od
dovoljnog broja pomoćno-tehničkog osoblja pa sve do zaštitne
opreme, biti dodatno financijski obeštećen jer se njegovom
ugrozom ugrožavaju i članovi njegove obitelji? Što je s
učiteljima koji rade u više škola, a isti završe u samoizolaciji?
Hoće li učitelji koji će zbog zaraženog djeteta ili onog koje
dolazi iz obitelji zaraženog biti “nagrađeni” naknadom za
bolovanje zbog samoizolacije u iznosu do najviše 4200,00 kn?!
Koliko su učinkoviti viziri i bi li bilo svrsishodnije da
učitelji nose vizire umjesto maski jer se na taj način može bolje
vidjeti mimika lica i govoriti razgovjetnije dok se radi s
učenicima?
10. SVRSISHODNOST I OSTVARIVOST ISHODA
Na kraju, vezano uz predmetne kurikulume i djelomično
nezadovoljstvo njihovim sadržajem te ishodima učenja. Podsjećamo
na prigovore struke da se ishodi nisu prilagodili trenutnim
potrebama učenika i društva u cjelini. U trenutnoj situaciji bilo
bi nužno napraviti analizu te reducirati sadržaje i ishode,
svesti ih na one temeljne za ostvarivanje vertikalne i
horizontalne prohodnosti. Pogotovo je to potrebno u slučaju
ponovnog povratka na nastavu na daljinu. Dakle, u interesu naših
učenika je da kurikulumi i ishodi učenja budu svrhoviti i
ostvarivi!