- Ljudi ulaze bez maske, jedni su zaboravili, drugima ne pada na pamet da je nose. Ja se u to ne miješam, uopće u to ne želim ulaziti jer me strah - govori jedna hrvatska blagajnica
‘Svašta doživljavate. Valjda je to takvo vrijeme, čudno.’ Tako je
rad u trgovinama za vrijeme epidemije opisala jedna radnica u
trgovini koja je ondje provela cijeli radni vijek – 41 godinu.
I dok se onaj dio radne snage koji je to mogao ‘povukao’ na rad
od kuće, oni radnici koje zovemo ‘esencijalnima’ ili ‘nužnima’
nisu imali taj luksuz. Osim, naravno, radnika i radnica u
zdravstvu – liječnika, medicinskih sestara i tehničara – i oni
koji rade u trgovinama nalaze se na prvoj crti.
Uz ionako teške uvjete rada, tek jedan slobodni dan u tjednu,
situaciju je dodatno zakomplicirao i koronavirus. Sugovornica
N1 Ivana (ime je promijenjeno, gospođu od mirovine
dijeli tek nekoliko mjeseci) podijelila je iskustvo rada u
trgovinama za vrijeme pandemije.
Situacija s uvjetima rada je jednaka kao i prije. Dakle, teško
je.
– Mi fizički radimo, još je nama u trgovini roba u podrumu,
nosimo teške stvari. Uvijek uskačeš negdje, ne možeš ti sada
stajati, a da netko radi. Nemamo pauzu, to nikako ne mogu
podnijeti, da mi ne možemo imati neku pauzu ili nešto, to je
užas. Ja jedem stojećki. I kad sam na blagajni, i ovamo, i onamo,
jedeš tako u prolazu – govori.
No, sada u jednadžbu ulaze maske i rukavice. Uz to što joj je
svakodnevno nošenje maski i rukavica donijelo i zdravstvene
probleme, pa je dobila dermatitis po rukama od njih, poteškoće
stvaraju i brojni ljudi koji ne žele nositi maske.
– Ljudi tako ulaze bez maske, jedni su zaboravili, drugima ne
pada na pamet da je nose. Ja se u to ne miješam, uopće u to ne
želim ulaziti – govori, pa pojašnjava da ju je strah.
Spominje primjer blagajnice koju je kupac napao, ošamario ju, jer
mu je rekla da stavi masku.
– Osjeća se ta razlika, ljudi su nervozniji. Onda se kupci između
sebe prepiru, predbacuju, meni ne pada na pamet. Meni je već
ionako dovoljno stresno, još da se u to miješam… – dodaje.
U trgovini je provela cijeli radni vijek, 41 godinu, a od
mirovinu ju dijeli tek koji mjesec.
– 41 godinu sam u trgovini, fakat mi je dosta, a sad me morala i
ta korona zahvatit – ističe.
Na pitanje kako je organizirano sve u trgovini govorim da se
poslodavac ‘baš i nije potrudio’.
– Ni maske ne dobijemo od firme, ni pregrade nam nisu stavili na
blagajne. A tamo, na blagajni, ste baš blizu jedni drugima”,
opisuje. Uz sve to, nedostaje i radne snage. “Plaće su male, puno
ljudi je otišlo u mirovinu, puno ljudi je otišlo van iz Hrvatske,
a novi ne dolaze. A i zašto bi? – zaključuje.